U nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau život je izgubilo više od 200.000 djece, ali uz sveprisutnu smrt i novi je život našao način da dođe na svijet, često uz pomoć logorašice i primalje Stanislawe Leszczynske.

Leszczynska i njezina kći Sylwia završile su u Auschwitzu početkom 1943. jer se njihovu obitelj sumnjičilo da pomaže ljudima koje je tražio Gestapo.

Nedugo nakon dolaska u kamp, 46-godišnja Leszczynska raspoređena je da radi u prljavim barakama koje su služile kao rodilište.

Uvjeti za rađanje bili su nezamislivi: prljavština, hladnoća, zaraze, nedovoljno sterilne medicinske opreme i vode i gotovo bez ikakvih lijekova.

Leszczynska je pokušavala nabaviti potrepštine za rodilje i djecu, od prokuhane vode do krpa koje su se koristile za pelene i deke.

Nitko joj nije umro

Unatoč strašnim uvjetima u kojima su se djeca rađala, nijedna rodilja ni dijete nisu umrli pri porodu. Leszczynska je kasnije napisala da su izgladnjela tijela logorašica bila preslaba da bi u njima bakterije mogle opstati.

Unatoč tomu, novorođenčad je izgledala zdravo po porodu, po njezino svjedočanstvu.

„Priroda je prkosila mržnji i istrebljivanju i tvrdoglavo se borila za svoja prava, crpeći iz rezervi vitalnosti za koju žene nisu ni znale da je imaju”, navodi se u njezinima zapisima iz 1965. pod nazivom „Izvješće primalje iz Auschwitza”.

Procjenjuje se da je Leszczynska u logoru porodila stotine djece. Po njezinu vlastitu priznanju, bilo ih je više od 3000.

Unatoč svim njezinim nastojanjima, velika većina djece kojoj je pomogla da dođu na svijet čekala je okrutna sudbina.

Do sredine 1943., sva djeca rođena u logoru bila su ubijena nakon rođenja, a da nisu bila ni spomenuta u logorskoj dokumentaciji.

Nedugo nakon njezina dolaska u logor, djeca majki koje nisu bile Židovke smjela su ostati na životu. Židovsku djecu nastavilo se ubijati nakon rođenja do studenoga 1944., često utapljanjem.

„Nije bilo šanse sakriti židovsko dijete ili skloniti ga među nežidovskom”, napisala je u svojem izvješću.

Utjelovljenje dobrote

Nekoliko stotina djece koju je porodila i koju se smatralo „rasno vrijednima” bilo je poslano izvan logora da ih se germanizira. Preko 1000 ih je umrlo od hladnoće i gladi. Samo 30 je doživjelo oslobađanje logora.

Logoraši su hvalili Leszczynsku zbog njezine smirenosti i nesebične potpore koju su dobivali od nje.

Leszczynska je “uspjela sačuvati dostojanstvo svoje profesije i njezin stav pomogao je drugim logorašima da ne pokleknu duhom”, napisao je logoraš Stanislaw Klodzinski godinu dana nakon što je umrla 1974.

„Bila je uzor mladim logorašima, utjelovljenje dobrote i strpljenja, njihov oslonac u mentalnoj krizi, premda je i sama bila slabašna”, napisao je.

Pobožna rimokatolkinja, Leszczynska bi se često molila tijekom svojeg posla i krstila bi djecu nakon rođenja. Proces njezine beatifikacije pokrenut je 1992.

U srijedu se obilježava 76. godišnjica oslobođenja Auschwitza.

Fokus ovogodišnjih komemoracija je na sudbini djece u logoru.