Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak uputila je javni apel da se u okolnostima tzv. »novog normalnog« i korisnicima smještaja u domovima za starije i nemoćne ponovo omogući sloboda kretanja izvan ustanova.

Slonjšak je upozorila kako je nehumano očekivati da ti ljudi žive u izolaciji do daljnjeg dok se vanjski svijet privikava na suživot s koronavirusom. Pravobraniteljica podsjeća da je prema uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) sav teret sprečavanja prijenosa COVID-19 nametnut isključivo stanarima domova umirovljenika.

Time je u javnosti ponovo otvoreno pitanje na koje nadležne institucije od resornog ministarstva i Zavoda pa i samog Nacionalnog stožera Civilne zaštite još nemaju zadovoljavajući odgovor – kako sačuvati korisnike domova od zaraze, najosjetljivu populaciju građana, uz istovremeno osiguranje slobode kretanja čije uskraćivanje nedvojbeno utječe i na njihovo psihofizičko zdravlje. Sloboda koja je zajamčena i Ustavom RH.

Narušeno zdravlje

– Aktualne upute HZJZ-a koje su na snazi od sredine ožujka do danas, uz kratki 20-dnevni period relaksacije mjera u lipnju, predviđaju apsolutnu i beziznimnu zabranu napuštanja kruga ustanove za sve korisnike smještaja, kako stacionarnog tako i stambenog dijela doma.

Od svibnja upozoravamo nadležna tijela na višestruke povrede temeljnih ljudskih prava korisnika domskog smještaja koji se tuže da im se ograničenjem slobode kretanja u posljednja četiri mjeseca uskraćuje temeljno ljudsko pravo, narušava mentalno i fizičko zdravlje te da tako strogu izolaciju psihički jako teško podnose – upozorila je Slonjšak u priopćenju dodajući da istovremeno zaposlenici tih ustanova izvan radnog vremena, bez ograničenja i kontrole odlaze na potencijalno rizična mjesta za zarazu. Pravobraniteljica ukazuje i na moguće rješenje problema.

– Postavlja se stoga pitanje zašto se iste mjere zaštite koje se provode prema zaposlenicima, svakodnevno mjerenje temperature kod kuće i pri dolasku na posao, periodično testiranje, održavanje fizičke udaljenosti te korištenje zaštitnih maski i navlaka za obuću, ne bi mogle provoditi i prema pojedinim korisnicima koji to zatraže, kaže Slonjšak smatrajući nužnim da epidemiološka služba pronađe odgovarajuća rješenja kojima bi se omogućilo korisnicima domova, a posebno onima iz stambenog dijela smještaja, da uz provođenje svih propisanih mjera zaštite predviđenih za zaposlenike, i po potrebi dodatnih mjera, ostvare slobodu kretanja izvan kruga doma.

– Iako svjesni da aktualna epidemiološka situacija predstavlja veliki izazov i odgovornost za tijela državne vlasti i odgovorne osobe u ustanovama socijalne skrbi, zaštita temeljnih ljudskih prava i sloboda ne smije se bezrezervno isključiti bez prethodnog podrobnog preispitivanja drugih manje otegotnih mogućnosti u svrhu ostvarenja istog cilja – zaključila je pravobraniteljica.

Dok se u javnosti vode rasprave i polemike o zakonitosti i ustavnosti pojedinih mjera zaštite pa i zakonitosti rada Stožera civilne zaštite pored legalnih tijela zakonodavne vlasti stroge mjere izolacije za domove prošlog su tjedna tek djelomično »olabavile«.

Posjeti na otvorenom

Svojevrsna zabrana izlaska dalje je na snazi, a čak i kada bi se korisnik odlučio na samostalni izlazak, povratak u dom podrazumijevao bi, kako smo doznali iz primjera jednog zagrebačkog doma, trenutačnu karantenu – 14-dnevni boravak unutar sobe uz direktnu dostavu hrane, bez kontakta s ostalim korisnicima i prostorom doma.

Prema objavi Zavoda, ponovo su omogućeni posjeti članova obitelji, ali po unaprijed zadanom rasporedu i u ograničenom vremenu, isključivo na otvorenom prostoru u krugu doma, poput dvorišta, terase ili okućnice.

Preporuka je da prilikom dolaska bude jedan posjetitelj kojem se obavezno pri ulazu u dom mjeri temperatura. Obavezno je i nošenje maski uz pridržavanje fizičkog razmaka od najmanje 1,5 metara i osiguranje tri četvorna metra površine za pojedinačnu skupinu.

Članovi obitelji i prijatelji ponovo mogu dostavljati hranu i higijenske potrepštine svojim bližnjima u dom, ali je potrebno pakiranja prebrisati dezinfekcijskim sredstvom i nakon toga predati korisniku.

Vrijedi spomenuti da je na marginama ove važne problematike bilo i prijedloga da se stanarima domova omogući izlazak iz ustanove u pratnji zaposlenika. No, čini se da ovakav prijedlog, zasad, nije ozbiljnije razmatran, možda zbog nedostatka potrebnog kadra ili nekih drugih objektivnih i subjektivnih okolnosti.

Kako vrijeme odmiče, ograničenje kretanja za umirovljenike u domovima postaje sve veći problem. Neka su rješenja moguća i ponuđena, dakako, uz realno sagledavanje vrlo promjenjive epidemiološke situacije u zemlji.