PROBLEM BEZ RJEŠENJA

Pravo na pobačaj – ne postoji: U hrvatskim bolnicama svatko može raditi što hoće

Ljerka Bratonja Martinović

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Priziv savjesti nikada nije uređen zakonom, pa ga može povlačiti tko kako hoće, a na ženama koje se nađu pred takvim zidom ostaje jedino da - odu u Sloveniju



U dvije pandemijske godine o pobačaju se šutjelo, a sad nam se tema vratila kao bolni bumerang: trudnici čije dijete ima veliki tumor na mozgu zbog kojeg će evidentno umrijeti, hrvatski su liječnici odbili prekinuti trudnoću i poslali je u Sloveniju. Zastrašujuća priča, koja zvuči kao da je iz po tom pitanju krajnje rigidne Poljske, šokirala je javnost i vratila fokus na problem s kojim se u Hrvatskoj susreću brojne žene. Pobačaj je kod nas legalan, ali žene faktički na njega nemaju pravo.


Jer im ga oduzimaju liječnici koji se pozivaju na priziv savjesti, tvrdeći da je to njihovo pravo jače i važnije od prava žene. Priziv savjesti nikada nije uređen zakonom, pa ga može povlačiti tko kako hoće, a na ženama koje se nađu pred takvim zidom ostaje jedino da – odu u Sloveniju.


Iz Svetog Duha poručili su kako se ne radi o prizivu savjesti niti o pobačaju, nego o feticidu, za koji – kako tvrde – nemaju stručnjaka. Svi, međutim, dobro znaju da se upravo u toj bolnici redom svi liječnici ginekolozi pozivaju na priziv savjesti, i da je tek na pritisak javnosti, i uz intervenciju resornog ministarstva, baš ta zagrebačka bolnica svojedobno organizirala »vanjskog suradnika« iz Vinogradske za prekide trudnoće. Na Rebru, pak, priznaju da u ovom slučaju za njih postoje etičke dvojbe jer bi se dijete moglo roditi živo, što bi značilo da liječnik mora počiniti feticid. A to pitanje zakonom uopće nije uređeno. Slovenija je, zanimljivo, ove dvojbe uredila zakonom i nema problema s time da ženi čije je dijete teško bolesno, i nema nikakve šanse za normalan život, prekine trudnoću. Hrvatska vlada već četiri godine od odluke Ustavnog suda koji joj je dao dvije godine za donošenje novog zakona o pobačaju, po tom pitanju nije učinila baš ništa.




Tako unatoč činjenici da je stari zakon i dalje na snazi, u našim bolnicama danas svatko može raditi što hoće. Zbog toga, iskustva slična ovom prolaze žene u svim bolnicama u zemlji, pa i u riječkoj. A na prekide trudnoće odlaze u susjednu Sloveniju.


Slučaj Čavajda ogolio je hrvatsku sliku do srži: ne treba nama Hod za život, jer ionako već previše sličimo na Poljsku. Ako se pobačaj u Hrvatskoj uskraćuje zbog teške malformacije ploda, kako na njega može računati žena koja se odluči pobaciti iz bilo kojeg drugog osobnog razloga? Jedini izlaz, baš kao u Poljskoj, ostaje prelazak državne granice.