U posljednje se vrijeme govori da bi se Hrvatska mogla brže od očekivanja oporaviti od posljedica pandemije. Zvonimir Savić, posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja, vjeruje da bi se naša zemlja već do kraja 2022. mogla vratiti na gospodarsku razinu kakvu je imala prije pojave korone. Ubrzanju ekonomske aktivnosti zasigurno će pomoći europska sredstva za Nacionalni plan oporavka i otpornosti, a prva tranša od 818 milijuna eura trebala bi stići ovih dana. Nastavak isplate nepovratnog novca za hrvatski Plan oporavka u idućim godinama uvelike će ovisiti o tome kako će naša država provoditi reforme, upozorava Savić.

​Spremniji i otporniji

– Povratak gospodarstva na razinu 2019. godine realan je već iduće godine. Naime, nakon pada od 8 posto u prošlog godini, ove godine bi stopa rasta BDP-a išla prema 7 posto, a u idućoj godini visoke stope rasta BDP-a bi se nastavile. Za usporedbu, za oporavak od prethodne gospodarske krize koja je započela krajem 2008., bilo je potrebno čak 11 godina, što pokazuje da je ovu krizu uzrokovanu koronavirusom Hrvatska dočekala puno spremnija i otpornija, ističe Savić.

Koji će dijelovi gospodarstva brže napredovati, a koji se neće vratiti na staru razinu?

– Za sada su u najboljoj poziciji primarne djelatnosti, odnosno poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, građevinarstvo te informacije i komunikacije koje ni u 2020. godini nisu zabilježile pad dodane vrijednosti, a izvjesno je da će ove godine i ukupna industrijska proizvodnja premašiti razinu iz 2019. godine.

U relativno dobrom položaju je i trgovina na veliko i malo, ugostiteljstvo će snažno profitirati od neočekivano dobre turističke sezone jer su zabilježene znatne promjene u preferencijama turista prema bližim i sigurnijim destinacijama. Tako su rezultati turističke sezone premašili sva očekivanja, posebno kada su njezini financijski efekti u pitanju. Najsporiji oporavak od kratkotrajne, ali intenzivne krize se za sada bilježe kod financijskih djelatnosti te poslovanja nekretninama.

Kretanja u industriji snažno su povezana s kretanjem robnog izvoza, a pod utjecajem oporavka globalne potražnje i rasta cijena bilježe se rekordni rezultati na mjesečnim razinama. Točnije, vrijednost robnog izvoza ostvarena u lipnju bila je najviša u posljednjih petnaestak godina, dok je ukupna vrijednost izvoza u prvih šest mjeseci za čak 20 posto premašila razinu iz istog razdoblja 2019. godine.

Turizam se tijekom pandemije pokazao kao najslabija točka gospodarstva. S obzirom na to da s pandemijama u svijetu nije završeno, kako tumačite to što mnogi na turizam i dalje gledaju kao na spasitelja naše ekonomije?

– Turizam je djelatnost koja se ponajviše zbog zemljopisnog položaja i klime razvila i postala jaka i relevantna gospodarska djelatnost u hrvatskome gospodarstvu. Turizam je postao najrelevantniji element uravnoteženja platne bilance, a devizni prihodi od turizma se ostvaruju na razini vrijednosti od gotovo 20 posto BDP-a, što je znatno više nego kod ostalih turističkih zemalja Mediterana i Europe. Zbog toga je, u ovako strukturiranom gospodarstvu, turizam značajna točka rasta ukupne gospodarske aktivnosti. Zato tu djelatnost treba i dalje razvijati, prema kvalitetnom turističkom proizvodu, njegovoj diverzifikaciji, širenjem ponude i produljenjem sezone, ne zanemarujući potrebe razvoja i ostalih dijelova gospodarstva, posebice onih koji stvaraju visoku dodanu vrijednost. Potrebno je naglasiti i da smo zahvaljujući balansiranim mjerama usmjerenim na očuvanje zdravlja i gospodarstva, uspjeli ostvariti ovogodišnju turističku sezonu iznad svih očekivanja. Na tom doprinosu treba zahvaliti i svim turističkim djelatnicima i gospodarstvenicima.

Inflatorni pritisak​

Cijene rastu nezapamćenom brzinom, od energenata i sirovina do poljoprivrednih proizvoda. Može li Vlada nešto poduzeti kako bi ublažila utjecaj poskupljenja na životni standard građana?

– Prema strukturi potrošačkih cijena još se uvijek zaključuje da je trenutna viša razina inflacije temeljena na prolaznim elementima i na strani je ponude te povezana primarno uz dva elementa – energiju, dominantno naftu i hranu. Naime, najveća inflatorna komponenta unutar indeksa potrošačkih cijena su cijene energije, odnosno cijene naftnih derivata, a pod utjecajem kretanja cijena sirove nafte na svjetskome tržištu.

To je posljedica vraćanja cijene sirove nafte na svjetskome tržištu u fazu oporavka i na realnije razine, odnosno na razinu iz 2019. godine. Zbog niskih lanjskih cijena koje su krajem travnja prošle godine u jednom trenutku bile čak i negativne, rast u ovoj godini je vrlo visok, trenutno oko 76 posto, što utječe i na visok godišnji rast cijena goriva i maziva na domaćem tržištu. U kolovozu su cijene goriva i maziva bile više za 19 posto nego godinu dana prije te značajno izravno utjecale na ukupnu stopu inflacije.

Inflatorni pritisak je posljednjih mjeseci ojačao i kod cijena hrane, a čiji je godišnji rast u kolovozu iznosio 2,6 posto. Iako je godišnji rast cijena zabilježen kod svih roba u kategoriji hrane osim šećera i mesa, značajnije je porasla samo cijena ulja i masti. Cijene hrane, odnosno pojedinih poljoprivrednih proizvoda, porasle su primarno zbog šokova na strani ponude izazvane nepovoljnim agrometerološkim uvjetima u Hrvatskoj i u svijetu za pojedine poljoprivredne kulture.

Stopa inflacije će do kraja godine vrlo vjerojatno biti iznad 2 posto, no nakon toga za očekivati je ponovno razinu inflacije ispod 2 posto. U ovom trenutku nema potrebe za intervencijom zbog, zasad, prolaznog karaktera jačih pritisaka na inflaciju, no stanje pratimo pozorno i ako bude potrebno, moguće je poduzimanje mjera i od strane monetarne vlasti.

Kada se može očekivati smirivanje cijena? Ili će nagla poskupljenja postati novi trend?

– Potrebno je spomenuti da su inflacijski pritisci prisutni u cijeloj EU te se Hrvatska po visini stope inflacije ne ističe. Štoviše, iako je u kolovozu stopa inflacije bila 3,1 posto, odnosno najviša u zadnjih više od osam godina, to je još uvijek ispod prosjeka EU-a. U nekim državama, poput Estonije, Litve i Poljske, inflacija je dosegnula 5 posto. Inflacija u eurozoni je u kolovozu iznosila 3 posto, gotovo isto kao i u Hrvatskoj, ali je polovina toga rasta potaknuta rastom cijena energije. Ove godine za očekivati je stopu inflacije iznad 2 posto, ali i postupno ublažavanje inflacijskih pritisaka i snižavanje stope inflacije. Za usporedbu, agencija za dodjelu kreditnog rejtinga S&P, u zadnjem izvješću očekuje stopu inflacije u Hrvatskoj od 1,9 posto u ovoj te 1,7 posto u idućoj godini.

Povijesni rekord

Vlada je najavila povećanje plaća do kraja mandata na tisuću eura. Već i sada je prosječna plaća u Hrvatskoj gotovo 7.200 kuna, pa se čini da taj cilj nije daleko. Međutim, znamo da su najviše rasle najveće plaće i da gotovo dvije trećine zaposlenih prima manje od tog prosjeka. Ne bi li trebalo znatnije povećati najniže plaće, koje nisu dovoljne za život?

– Rast plaća je tržišna kategorija jer ovisi o ponudi i potražnji, a Vlada može izravno utjecati samo u segmentu poreznih opterećenja, odnosno u segmentu oporezivanja dohotka. To je i učinjeno kroz pet krugova poreznih izmjena u segmentu poreza na dohodak unutar posljednjih nekoliko godina i to u iznosu od 4,5 milijarde kuna fiskalnog učinka poreznog rasterećenja. Nakon rasterećenja, broj osoba koje ne plaćaju porez na dohodak dosegnuo je 1,88 milijuna. To je dvostruko više nego 2016. godine.

Osim toga, prosječna neto plaća dosegnula je povijesni rekord te je u lipnju iznosila 7.175 kuna, što je povećanje od čak 27 posto ili 1.533 kune u odnosu na početak mandata Vlade. Za usporedbu, to je šest puta više nego kumulativno povećanje u mandatu prethodne tri vlade. Minimalna plaća je povećana za više od 20 posto od kraja 2016., što je dvaput više nego u prethodnih devet godina, i danas iznosi 3.400 kuna neto, što je 904 kuna više nego 2016.

Minimalna plaća je prije tri godine bila na 38 posto prosječne plaće, a ova Vlada ju je podigla na gotovo 50 posto. Nastavak realnog rasta plaća umjereno visokim stopama, od oko 4 posto u prvoj polovici ove godine, znači i rast raspoloživog dohotka za financiranje daljnjeg oporavka osobne potrošnje. Stoga je i cilj dosezanja prosječne plaće od 1.000 eura realan.

Ne čini li vam se da bi rastuća inflacija i povećanje troškova života mogli obezvrijediti povećanje plaća, a naročito mirovine koje su razmjerno niske?

– Ne čini mi se, jer povećanje plaća nije obezvrijeđeno rastućom inflacijom. Ona raste sporije od rasta plaća. Konkretno, potaknuta i spomenutim izmjenama u području oporezivanja dohotka, prosječna neto plaća raste iznad razine inflacije ubrzano još od 2017. godine, od kada raste prosječno realno 3,1 posto godišnje. Realni rast na razini 2,6 posto održan je čak i krizne prošle godine te se nastavlja i u ovoj godini. Tako je u prvih sedam mjeseci realan dohodak porastao za 3,7 posto. Za mirovine je potrebno spomenuti da je prosječna mirovina od kraja 2016. godine narasla za oko 370 kuna, odnosno oko 15 posto.

Nikad spremniji

Je li Hrvatska spremna za prihvaćanje eura i mogu li se na putu u europodručje pojaviti problemi?

– Hrvatska nikad nije bila spremnija za uvođenje eura kao službene valute kao danas, u prilog čemu govore brojne činjenice. Hrvatska je najmanja i najeuriziranija država članica EU-a koja još nije uvela euro, a stanovništvo u Hrvatskoj čuva i izražava vrijednost u eurima. Tako udio deviznih depozita čini 87 posto ukupnih štednih i oročenih depozita, a oko 45 posto kredita je u eurima ili u kunama s valutnom klauzulom. Poduzeća su također vrlo integrirana s europodručjem, jer više od polovice našeg robnog izvoza usmjereno je u države europodručja, gotovo dvije trećine kredita poduzeća su u euru ili su vezana uz euro, a 70 posto ukupnih prihoda od turizma ostvarujemo u eurima. Tako visoku euriziranost nemaju druge države koje još nisu u europodručju.

Kako bismo bili spremni i za formalni prijelaz na euro, Vlada se već dugo i temeljito priprema za taj proces. Tako je 2017. prezentirana Strategija za uvođenje eura, godine 2018. je usvojena na Vladi, a u srpnju 2020. Hrvatska je ušla Europski tečajni mehanizam II (ERM II). To je zadnji formalni korak prije ulaska u europodručje. Dodatno, Hrvatska još od 2016. ispunjava i formalne kriterije konvergencije, odnosno kriterije iz Maastrichta, koji se odnose na stabilnost cijena, stabilnost tečaja, proračunski manjak, javni dug i kamatne stope. Za vrijeme korona-krize, u 2020. očekivano su porasli i proračunski manjak i javni dug, ali već ove godine vraćamo ih na silaznu putanju i održavamo javne financije stabilnim.

Što će biti ako se provede inicijativa za referendum o ulasku Hrvatske u europodručje?

– Niti jedna država koja je sada u europodručju nije provela referendum o pitanju uvođenja eura te ne treba ni Hrvatska. Naime, referendumom smo se još u siječnju 2012. godine odlučili za članstvo u EU-u, a slijedom čega je u našem Ugovoru o pristupanju EU-u, a i u Ugovoru o funkcioniranju EU-a, jasno navedeno da sudjelujemo u monetarnoj uniji kada ispunimo uvjete za usvajanje eura. Sada ih ispunjavamo i u završnoj smo fazi procesa pripreme uvođenja eura.

Velika potpora

Europska unija je prihvatila plan za oporavak od pandemije još sredinom prošle godine. U tom sklopu i Hrvatska je napravila svoj Nacionalni plan za oporavak i otpornost i čeka na europska sredstva. Kada se može očekivati isplata glavnine novca iz europskog fonda za oporavak?

– Hrvatska iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost ima na raspolaganju 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava te 3,6 milijarde eura povoljnih zajmova, koje možemo tražiti naknadno, prema potrebi. Koliko su značajna sredstva osigurana za Hrvatsku, govori i podatak da je bespovratnih 6,3 milijarde eura na razini oko 12 posto hrvatskog BDP-a. Nijedna druga država nema toliko puno bespovratnih sredstava u odnosu na BDP.

Iz tog razloga Vlada je izradi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti od 2021. do 2026., odnosno dokumenta koji definira reforme i investicije na koje će se usmjeriti bespovratna EU sredstva, pristupila vrlo ozbiljno i strateški. Nacionalni plan za oporavak i otpornost završili smo u roku i poslali ga sredinom svibnja Europskoj komisiji, koja ga je početkom srpnja pozitivno ocijenila te je krajem srpnja Plan i odobren. Time smo ostvarili uvjete za dobivanje predujma u visini 13 posto bespovratnih sredstava, odnosno oko 818 milijuna eura, što očekujemo ovih dana. To bi bila najveća pojedinačna uplata u hrvatski proračun iz EU-a otkada je Hrvatska članica EU.

Ako bismo ispunili sve planirane reformske i investicijske indikatore predviđene u Planu oporavka i otpornosti, njih ukupno 34 do kraja 2021. godine, time bismo bili u situaciji da nam se u prvoj polovici iduće godine isplati dodatnih do 700 milijuna eura, što je čak četvrtina ukupnih sredstava predviđenih za Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Ministarstvo financija je zaduženo za praćenje provedbe Plana oporavka te zajedno s Uredom predsjednika Vlade koordinira se s drugim tijelima državne uprave, kako bi provedba Plana bila što uspješnija.

Iako su prema pravilima ova europska sredstva namijenjena prvenstveno reformama i s time povezanim javnim investicijama, bitno je naglasiti da u pregovorima s Europskom komisijom Vlada nije zaboravila ni potrebe privatnog sektora. Stoga je oko trećine investicija u NPOO-u izravno usmjereno privatnom sektoru kao krajnjem korisniku, što je više nego u bilo kojoj drugoj državi Europske unije.