Novinarsko istraživanje nazvano Pandorini papiri (Pandora Papers) otkrilo je da je više desetina sadašnjih i bivših državnika i moćnih milijardera povezano s kompanijama koje koriste porezne oaze. Među krupnim ribama čije su financijske konstrukcije razotkrivene nalaze se bivši britanski premijer Tony Blair, jordanski kralj i kenijski predsjednik Uhuru Kenyatta, piše Deutsche Welle.

Bankovni računi na offshore-lokacijama često su korišteni da se tajno pomjeraju ogromne svote novca i prikriva stvarna imovina.

U istraživanju Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) i 150 medija širom svijeta – uključujući redakciju DW-a na turskom jeziku – otkriveno je da je 330 osoba iz javnog života, odnosno dužnosnika širom svijeta povezano s offshore-računima.

Među njima su ministri financija Pakistana, Nizozemske i Brazila, kao i bivši ministri financija Malte i Francuske – uključujući nekadašnjeg šefa Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahna.

Vila Tonyja Blaira

Istraživanje ICIJ-a pokazuje da moćni političari, koji bi mogli okončati praksu skrivanje novca i izbjegavanja poreza preko poreznih oaza – zapravo i sami profitiraju od takvog sustava.

Recimo, bivši britanski premijer Tony Blair koji se javno zalagao protiv izbjegavanja plaćanja poreza. Pandorini papiri sada otkrivaju da su Blair i njegova supruga došli do zgrade vrijedne 7,6 milijuna eura tako što su kupili offshore-firmu koja trguje nekretninama i to od obitelji bahreinskog ministra Zayeda bin-Rašida al-Zayanija.

Tako što su kupili suvlasnički udio – a ne direktno samu zgradu – Blair i njegova supruga su izbjegli plaćanje poreza na imovinu od oko 350.000 eura.

Blairovi i al-Zayanijevi tvrde da nisu imali pojma da su ovi drugi umiješani u deal. Cherie Blair, supruga bivšeg premijera, tvrdi da njezin muž nije bio uključen u transakciju i da firma danas više ne postoji.

U papirima koji su procurili do novinara spominje se i češki premijer Andrej Babiš, milijarder koji se 2017. domogao izborne pobjede obećavajući borbu protiv – korupcije.

Babiš je 2009. „ubrizgao” oko 19 milijuna eura u ogranak jedne naftne kompanije kako bi kupio vilu s dva bazena i kinom na francuskoj rivijeri, u blizini Cannesa. Kako su u okviru istraživanja otkrili češki novinari, Babiš nikada službeno nije prijavio da ima udjele u naftnoj kompaniji – a niti spomenutu vilu. On je odbio odgovarati na pitanja novinara.

Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski imao je udjele u naftnoj kompaniji registriranoj na Britanskim Djevičanskim otocima. Samo mjesec dana prije nego što je u travnju 2019. izabran za predsjednika, Zelenski, inače bivši komičar i glumac, u tišini je prodao svoj dio firme Sergiju Šefiru. Njih dvojica su inače bliski prijatelji i poslovni partneri.

Dokumenti iz lipnja 2019. pokazuju da je Šefir zadržao udjele u kompaniji Maltex čak i nakon što se priključio administraciji predsjednika Zelenskog.

Kralj voli Malibu

Kenijski predsjednik Kenyatta, izdanak najpoznatije političke dinastije u zemlji, također se u javnosti zalagao za borbu protiv korupcije i transparentnost u politici. Ali, Pandorini papiri sada pokazuju da su Kenyatta i njegova majka upisani u vlasništvo jedne zakladi u Panami, poznatoj poreznoj oazi.

Drugi članovi njegove obitelji posjeduju pet offshore-kompanija „teških” oko 25 milijuna eura. Kenyatta i njegova obitelj ignorirali su upit novinara ICIJ-a.

Pandorini papiri otkrivaju prave vlasnike oko 29.000 offshore-kompanija. Neke od njih se koriste da se sakriju bankovni računi, privatni avioni, jahte, vile ili djela poznatih umjetnika poput Picassa i Banksyja.

Jordanski kralj Abdulah II. je recimo kupio tri vile na plaži u Malibuu, čuvenom kalifornijskom utočištu poznatih milijunaša. To ga je koštalo skoro šezdeset milijuna eura. Kralj je kupio nekretnine usred Arapskog proljeća, kada su Jordanci preplavili ulice protestirajući protiv vladajuće dinastije, korupcije i nezaposlenosti.

Dokumenti razotkrivaju i marokansku princezu Lalu Hasnu kao vlasnicu naftne kompanije koja je kupila kuću od desetak milijuna eura u elitnom dijelu Londona. Hasna je platila kuću iz fonda „Marokanske kraljevske obitelji”, gde je kao njezino zanimanje navedeno – princeza.

Kolumbijska pjevačica Shakira i bivša indijska zvijezda kriketa Sachin Tendulkar su neka od imena iz šou-biznisa i sporta koja se spominju u Pandorinim papirima. Shakirin odvjetnik je rekao da su njezini offshore bankovni računi bili poznati i da joj nisu donosili nikakve porezne prednosti.

U dokumentima se može pronaći tajna imovina više od 130 milijardera, među kojima su oni iz SAD-a, Rusije, Indije, Meksika ili Turske.

Recimo, turski tajkun Erman Ilicak. Na ime njegove majke su se 2014. godine vodile dvije offshore kompanije na koje je bio prepisan imutak njegovog građevinskog konglomerata. Samo u prvoj godini rada tu je prošlo oko devedeset milijuna eura na konto dividendi. Ilicakova firma je inače gradila predsjedničku palaču za Recepa Tayyipa Erdogana, velebno zdanje sa 1.150 soba.

Kako funkcionira porezni raj?

Razni posrednici, odvjetnički uredi ili specijalizirane agencije nude klijentima da za par stotina dolara postanu vlasnici nove kompanije, uspostavljene u nekoj od poreznih oaza. Naravno, pravi vlasnik ostaje skriven.

Uz to može ići i fond koji omogućava vlasnicima da upravljaju svojim novcem, ali da pravno ne snose nikakvu odgovornost za to. Među svjetskim bogatašima, to je popularan način da se novac sakrije od kreditora, poreznih organa ili recimo bivših bračnih drugova kojima bi jedan dio imovine trebao pripasti nakon razvoda.

Posjedovanje firmi u zemljama u kojima se praktički ne plaća porez samo po sebi nije ilegalno, ali nailazi na kritike jer omogućava utaju poreza. Uz to, vode se debate o tome koliko je moralno izbjegavati plaćanje poreza u zemlji u kojoj se novac zarađuje.

Prema nekim procjenama stručnjaka, čak deset posto svjetskog BDP-a čuva se u poreznim oazama.

„To utječe na pristup naše djece obrazovanju, na pristup zdravstvenom sustavu i stanovanju”, rekla nam je Lakshmi Kumar iz washingtonskog trusta mozgova Global Financial Integrity.

Iako izraz „porezni raj” asocira na neke karipske lokacije, offshore kompanije niču u brojnim zemljama koje imaju smiješno niske porezne stope, poput Nizozemske, Irske, Singapura, Hong Konga ili čak u nekim federalnim državama u SAD-u.

Pandorini papiri stižu pet godina nakon afere Panamski papiri koja je „pomela” nekoliko bitnih političara, pokrenula policijske racije širom svijeta i natjerala politiku da razmisli o uvođenju globalne porezne stope.

Ovog puta, ICIJ je došao u posjed 11,9 milijuna povjerljivih dokumenata iz četrnaest agencija koje se bave pokretanjem offshore firmi. U dvogodišnjem istraživanju je sudjelovalo više od 600 novinara iz 150 svjetskih medija.