Povjerenje se gradi godinama, a ruši u trenutku. Ova uzrečica se potvrđuje u odnosima SAD-a i europskih zemalja, odnosno europskih NATO partnera koji danas Washington doživljavaju prijetnjom, ne manjom od Rusije.

Proteklih osamdeset godina Sjedinjene Američke Države smatrane su pouzdanim saveznikom, zaštitnikom, velesilom koja je spremna »uskočiti« u potporu ili obranu svojih partnera, a NATO je predstavljao snažan, monolitan vojni savez u kojemu je pravilo »svi za jednog, jedan za sve« bila svetinja. Danas je to prošlost.

I građani skeptični

I tu više nije samo pitanje bi li Baltičke zemlje, Poljska, kao i ostale zemlje istočnog krila NATO-a mogle računati na pomoć SAD-a pri eventualnom napadu Rusije.

Tu je sada pitanje hoće li SAD pokrenuti invaziju na danski teritorij, a Francuska i Velika Britanija najavljuju raspoređivanje svojih snaga na Grenland kako bi odvratili pokušaj vojnog upada.

Washingtonu Europa više ne vjeruje. I to ne samo politička elita, već i građani. Jedno istraživanje javnog mišljenja provedeno u Njemačkoj govori da samo 15 posto stanovnika ove zemlje smatra da je SAD još uvijek saveznik, a rival.

Sve je ovo rezultat agresivne politike Donalda Trumpa koja je počela još tijekom njegovog prvog mandata, nastavila se sa carinama, a sve je eskaliralo prijetnjama Kopenhagenu i najavama kako će Grenland biti integriran u SAD, milom ili silom.

Trump će, prije ili kasnije, otići iz Bijele kuće. No pitanje je hoće li se nakon njegova odlaska stvari »popraviti« i koliko će to težak, dugotrajan i naporan proces biti.

– Odnosi između SAD-a i Europe neće se potpuno izgubiti, iz jednostavnog razloga jer Europa nema taj luksuz. No taj će proces biti vrlo dugotrajan i bolan, pogotovo kod Danske koja je sada najskeptičnija oko odnosa s Washingtonom, kaže dr. Tvrtko Jakovina s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kidanje odnosa s Europom plod je Trumpova agresivnog pristupa politici, ali činjenica je da se politička klima promijenila.

Prije svega, američka je politika na unutrašnjem planu postala nepredvidiva, a Europa shvatila da jedan izborni ciklus može u potpunosti promijeniti vanjsku politiku SAD-a, što je noćna mora u savezništvima koja se zasnivaju na dugoročnim planovima.

Simptom, ali ne i uzrok

Drugo, interesi SAD-a su se počeli razilaziti, a to više nema veze s činjenicom tko sjedi u Ovalnom uredu. Dok su za Europu i dalje prioriteti Rusija, stabilnost kontinenta i moguća zbivanja na Bliskom istoku, prvenstveno zbog migrantskih valova, za SAD su glavna pitanja postali Kina i Pacifik.

Trump, predsjednik koji se ne zamara diplomacijom, samo je simptom, ali ne i uzrok ovih promjena.

– Ako netko drugi dođe u Bijelu kuću, ne znači da će se stvari korjenito promijeniti. Uostalom, u vrijeme Bidenova mandata nisu poništene štetne odluke koje je Trump uveo prema Europi tijekom svog prvog mandata, a ujedno je i napravljeno nekoliko poteza poput potpisivanja sporazuma AUKUS između SAD-a, Australije i Velike Britanije, pri čemu je Francuska izgubila vrlo vrijedne ugovore već potpisane s Australijom.

Mi SAD doživljavamo kao saveznicu, ali ne treba smetnuti s uma da je tijekom 19. i 20. stoljeća SAD vodio ratove protiv europskih država. Sve je stvar koristi, a ne savezništva, kaže politička analitičarka dr. Jadranka Polović.

Manje idealizma – više obaveza

Nakon odlaska Trumpa i eventualnog povratka demokrata u Bijelu kuću, odnosi će ponovo biti ojačani, no zasigurno ne u obliku u kakvom su postojali posljednjih osamdesetak godina.

Definitivno to neće više biti odnos u obliku »SAD vodi Europa slijedi«. Za očekivati je da će se odnosi zasnivati na pragmatičnom, hladnom savezništvu s manje idealizma a više ugovora, obaveza i procedura.

Pri čemu će Europa definitivno jačati svoje obrambene i vojne kapacitete, kao i vojnu industriju. NATO će opstati, znatno izmijenjen, a Europa će biti opreznija, autonomnija i, prije svega, manje naivna.