ANALIZA

Novotny: ‘U državama bez vladine kontrole, cijene goriva su bile i niže nego kod nas. Treba mijenjati formulu za izračun’

Dražen Katalinić

Foto Arhiva NL/Pixsell

Foto Arhiva NL/Pixsell

Nijedan distributer se zasad nije odlučio na veću promjenu cijena u odnosu na protekla dva tjedna, a iz HUP-a poručuju da ne očekuju poskupljenja jer su cijene naftnih derivata na tržištu stabilne



Prvog dana nakon Vladine odluke o prestanku kontrole maloprodajnih cijena goriva, nijedan distributer se zasad nije odlučio na veću promjenu cijena u odnosu na protekla dva tjedna, koja su još bila regulirana Vladinom uredbom.


Prema posljednjoj Vladinoj odluci o ograničavanju cijena, donesenoj krajem lipnja, osnovno benzinsko gorivo stajalo je 1,45 eura, dizelsko 1,38 eura, a plavi dizel 0,77 eura, a iz Vlade su naveli da bi bez uredbe litra osnovnog benzina stajala 1,46 eura, a dizela 1,49 eura. Prema podacima portala cijenegoriva.info, litra osnovnog benzinskog goriva na postajama Ine stoji 1,44 eura, odnosno cent manje nego protekla dva tjedna. Lukoil litru svog goriva prodaje po 1,45 eura, Petrol 1,44 eura, a Shell i Tifon po 1,41 euro, četiri centa manje od cijena u protekla dva tjedna. Što se tiče dizela, Ina i Petrol drže cijenu od 1,39 eura, cent više nego do sada, Lukoil 1,38 eura, a Shell i Tifon 1,36 eura.


Niske marže


No, da je na snazi ostala Vladina uredba, cijene bi, prema nekim preliminarnim izračunima, od jučer trebale biti niže – eurosupera za četiri centa, eurodizela za dva centa, a plavog dizela za jedan cent. Upravo iz tog razloga mnogi se pribojavaju da bi ukidanje Vladine kontrole cijena moglo dovesti do lančanog poskupljenja, no iz Hrvatske udruge poslodavaca poručuju da ne očekuju dizanje cijena usluga i lančanu reakciju poskupljenja jer su cijene naftnih derivata na tržištu stabilne. Direktorica HUP-a Irena Weber kaže da su cijene goriva u uvjetima Vladine regulacije na domaćim benzinskim postajama bile znatno niže od svih zemalja u okruženju, zbog čega je državni proračun gubio prihode, a porezni obveznici subvencionirali turiste i strane državljane.




– Tako su na gubitku bili i proizvođači i distributeri naftnih derivata, jer su radili s vrlo niskim maržama u odnosu na konkurente u okruženju, što im je suzilo prostor za investicije, ulaganje u istraživanje i razvoj i dizanje plaća, kaže Irena Weber.


Da ukidanje kontrole cijena goriva neće dovesti do lančane reakcije poskupljenja, odnosno inflacije, smatra i ekonomski analitičar Damir Novotny koji upozorava na latentnu opasnost koja se krije na domaćem tržištu naftnih derivata.


– U Hrvatskoj jedan distributer drži čak 75 posto tržišta, a to je Ina-MOL, i ta prevelika koncentracija jednog ponuđača na tržištu bi mogao biti ozbiljan problem. Vlada, koja ima suvlasništvo u tom ponuđaču, kao i veliki politički i gospodarski utjecaj na njega, ima poluge kojima bi mogla smanjiti koncentraciju tog ponuđača na tržištu na način da, primjerice, MOL-u naredi da proda Tifon, navodi Novotny i dodaje da za razliku od bankarskog sektora, kojemu Hrvatska narodna banka prije 20 godina nije dozvolila koncentraciju, na tržištu naftnih derivata imamo potpuno obrnutu situaciju.


– Primjerice, u Austriji tamošnja vlada nije dozvolila OMV-u da ima više od 30 posto benzinskih postaja u državi, a u Hrvatskoj od oko 700 benzinskih crpki, gotovo 400 ih je u vlasništvu Ine, podsjeća Novotny, dodavši kako se nada da Ina-MOL neće zloupotrijebiti svoju tržišnu poziciju i neopravdano podići cijene.


Smatra da cijenu goriva treba određivati tržište te da Vlada nikad nije ni trebala uvesti kontrolu cijena, s obzirom na to da su u državama koje nisu uvele ograničavanje cijene naftnih derivata, cijene goriva čak bile niže nego u Hrvatskoj i Mađarskoj koje su jedine u Europskoj uniji uvele kontrolu.


Promjena formule


Smatra da bi se trebala mijenjati formula po kojoj se u Hrvatskoj izračunava cijena litre goriva, a koja pored ostalog ovisi i o cijenama na mediteranskom tržištu. Opet navodi primjer Austrije u kojoj tamošnja agencija za kontrolu kartelnog udruživanja prati cijene nafte, kao i marže rafinerija i trgovaca te reagira ako dođe do velikog skoka u maržama.


– Naš problem je u rastrošnosti energenata, posebno ljeti, a upravo iz razloga što je Vlada uvela ograničenje najviše cijene, zbog čega su energenti u nas relativno jeftini, trošimo ih neracionalno jer znamo da će Vlada kontrolirati cijenu, navodi Damir Novotny.


Hrvatska udruga poslodavaca u nekoliko je navrata pozvala Vladu da polagano izađe iz mjera ograničenja cijena struje i plina, uz njihovo zadržavanje za socijalno ugrožene građane.


– Većini građana koji mogu platiti svoje račune, porezni obveznici sada subvencioniraju, primjerice, struju, kao i iznajmljivačima koji imaju veću potrošnju struje zbog klima-uređaja, rekla je Weber, dodavši da ne vidi razloge zašto bi HEP i takvim korisnicima isporučivao struju po nižim cijenama te da zbog takvog pristupa Hrvatska ostaje bez potencijala ulaganju u elektroenergetsku mrežu.


HUP također od Vlade očekuje da razmotri i odluku o zamrzavanju cijena određenih proizvoda u trgovinama.


– Nekoliko puta pozvali smo Vladu da odustane od zamrzavanja cijena 70 proizvoda u dućanima, posebno zbog toga što su na taj način najviše ugroženi mali kvartovski dućani, gdje su uglavnom prisutni obiteljski biznisi koji su izrazito ovisni o osnovnim namirnicama i kao takvi su puno više ugroženi, ističe Weber.


Gradske plinare u problemima


Istog dana kada je Vlada objavila da više neće kontrolirati cijene goriva, Ina je povećala veleprodajnu cijenu ukapljenog naftnog plina (UNP) smjese butan-propan za čak 24 posto, odnosno s prošlotjednih 1,15 eura za kilogram na 1,42 eura, što bi moglo poskupiti predstojeću ogrjevnu sezonu i imati katastrofalan ujecaj na kućne budžete. Iako gradske plinare za grijanje kućanstava koriste zemni plin, UNP koriste brojne tvrtke za grijanje pogona, javne ustanove, pa i neka kućanstava. Od Ministarstva gospodarstva i Vlade stoga su zatražili da cijena UNP-a ponovo bude vraćena pod kontrolu, tim više što je riječ u nusproizvodu u proizvodnji naftnih derivata koji se na domaćem tržištu naplaćuje daleko više nego prilikom izvoza.