
Dubravka Novak (Možemo!) / Pixsell
Smještajna mjesta prilagođena osobama s invaliditetom uglavnom se svode na vrlo mali broj i vrlo skup hotelski smještaj, uz to, turistički sadržaji, posebice u zaštićenim spomenicima kulture, često nisu pristupačni zbog fizičkih barijera, nedostatka pomagala za posjetitelje (kolica ili sklopivih stolica) te nedostatka komunikacijske prilagodbe sadržaja za osobe oštećenjima ostalih osjetila, napominje zastupnica Možemo!
povezane vijesti
- Bosanac: Hrvatska među zemljama u kojima se novac iz Mehanizma za oporavak i otpornost troši na komercijalne privatne projekte
- Bauk (SDP): “Odluka saborske većine da ne prihvati Artuković Kunšt opet pretvara Hrvatsku u cirkus”
- Bakić (Možemo!): “Zašto oni koji rade nakon 65. godine dobivaju samo 50% mirovine? Čemu porez na penzije?”
Zastupnica Možemo! Dubravka Novak u srijedu se zauzela za prilagodbu svih plaža osobama s invaliditetom rekavši da u Hrvatskoj postoji samo 11 plaža koje su im potpuno prilagođene a 60 ih je djelomično prilagođeno iako u zemlji živi oko 658.000 osoba s invaliditetom.
Novak je u slobodnim saborskim govorima pozvala resorna ministarstva da predlože zakonska rješenja po kojima se ne bi mogla izdati koncesija na uređenu plažu ako koncesionar nije osigurao da plaža bude prilagođena osobama s invaliditetom.
Upozorila je da je tijekom prošle godine tek 34,3 posto hotela i sličnih smještajnih objekata raspolagalo kapacitetima prilagođenim osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.
Smatra kako rješenje nije u getoiziranju plaža nego je potrebna prilagodba svih plaža osobama s tjelesnim teškoćama ali i starijim osobama.
Iznijela je i podatak da u Hrvatskoj postoji samo 11 plaža koje su potpuno prilagođene osobama s invaliditetom a dodatnih 60 je tek djelomično prilagođeno. Istovremeno, u zemlji po službenim podacima živi oko 658.000 osoba s invaliditetom, a što je 17 posto ukupnog stanovništva.
Novak je kazala i kako se smještajna mjesta prilagođena osobama s invaliditetom uglavnom svode na vrlo mali broj i vrlo skup hotelski smještaj. Uz to, turistički sadržaji, posebice u zaštićenim spomenicima kulture, često nisu pristupačni zbog fizičkih barijera, nedostatka pomagala za posjetitelje (kolica ili sklopivih stolica) te nedostatka komunikacijske prilagodbe sadržaja za osobe oštećenjima ostalih osjetila.
Posebni problem vidi i u javnom prijevozu, posebice međugradskom, jer autobusni kao ni željeznički ili brodski prijevoz nisu prilagođeni osobama s invaliditetom.