RIJEKA – Problem nasipavanja morske obale i takozvane dohrane plaža, kojima se nepovratno devastira izvorna, prirodna obala, prava je pošast uzduž i poprijeko Jadrana kojoj, zbog nedorečenosti postojećih zakonskih propisa i očito nedovoljnih kazni, nadležna tijela, poput Državnog inspektorata, lučkih kapetanija i ostalih očito ne uspijevaju stati na kraj.

Osnovni problemi, bilo da je riječ o nasipavanju ili dohrani plaža su često nelegalno mijenjanje crte morske obale, pri čemu se plaže proširuju u more, kako bi se dobilo što više prostora za kupače, kao i nasipavanje, odnosno dohrana neadekvatnim materijalom koji sadrži zemlju i mulj, što ne samo da je zabranjeno zakonskim propisima, već uzrokuje i zagađenje mora i uništavanje morskih organizama uz plaže koje se takvim materijalom nasipavaju.

Gotovo da ne prođe tjedan ili mjesec a da u javnost ne ispliva neki slučaj nelegalnog uništavanja obale, gradnjom, nasipavanjem ili dohranom neadekvatnim materijalima koje nerijetko provode lokalne vlasti, a u nekim slučajevima koncesionari na pomorskom dobru, dok u pojedinim slučajevima takve zahvate izvode pojedinci, potpuno na svoju ruku, bez ikakvih dozvola i dopuštenja.

Materijal iz Dubračine

Na probleme s nasipavanjem i dohranom plaža na Kvarneru već nekoliko godina upozorava dr. sc. Željko Smolčić, nakon čijih je prijava lani zabranjeno nasipavanje materijalom koji sadrži mulj i zemlju u Crikvenici, ali su se u međuvremenu pojavili i novi slučajevi, poput onog na plaži Sansova u Bakarcu, gdje je Smolčić također prijavio nelegalno nasipavanje materijalom koji sadrži mulj i zemlju. Crikvenički slučaj, međutim, posebno je zanimljiv jer je tamošnja gradska vlast nadaleko od
poznate plaže prije nekoliko godina bila odlučila nasipavati plaže, između ostalog, materijalom iskopanim iz korita rijeke Dubračine, prilikom uređenja vodotoka, iako je bila riječ o materijalu u vlasništvu Republike Hrvatske.

Zbog toga je pokrenut i postupak naplate štete od Grada Crikvenice, pri čemu je Grad na kraju postigao izvansudsku nagodbu s DORH-om, plativši odštetu u iznosu nešto većem od 44 tisuće kuna.

– Tim materijalom nasipavana je plaža Crni mol, iako je jasno propisano kakvim se materijalom plaže smiju nasipavati i dohranjivati. To su šljunak, pijesak i sitni tucanik, a materijal ne smije sadržavati mulj ili zemlju. Grad Crikvenica je materijal iz korita Dubračine, iako je riječ o mineralnoj sirovini u vlasništvu države, za nasipavanje plaže koristio nekoliko godina, sve do lani, kada mu je rješenjem Državnog inspektorata izrečena zabrana korištenja materijala koji sadrži mulj i zemlju, kaže Smolčić.

On upozorava i na učestale primjere širenja plaža, odnosno nasipavanja kojima se pomiče crta morske obale. Tako navodi kako u Crikvenici, za područje Gradskog kupališta, vrijedi Prostorni plan Grada Crikvenice i Urbanistički plan uređenja kojima nije predviđeno pomicanje crte morske obale, odnosno dodatno nasipavanje mora, no unatoč tome je Grad bio predvidio širenje plaže u more.

– Idejno rješenje uređenja Gradskog kupališta u Crikvenici koje je Grad prihvatio, unatoč tome što je vlastitim prostorno-planskim dokumentima odredio da se plaža smije samo dohranjivati, predviđa povećanje površine plaže za 12 tisuća metara kvadratnih i to nasipavanjem, kaže Smolčić, koji je prijavio i Grad Kraljevicu zbog nasipavanja plaže Sansova.

Prevelik udio zemlje

Plaža Sansova, uz još jednu, bila je zagađena izljevom nafte u bakarskom zaljevu uslijed curenja iz Ininih spremnika u rafineriji, no dok je plaža Meline nakon iskopa zagađenog materijala, dohranjena šljunkom i tucanikom u skladu s propisima, na plaži Sansova korišten je materijal s prevelikim udjelom zemlje, zbog čega je došlo do zamućenja.

Nasipavanje materijalom koji sadrži zemlju i mulj dogodilo se ove godine i u Makarskoj, gdje je Udruga Sunce iz Splita, u travnju, Državnom inspektoratu prijavila Grad Makarsku, zbog protuzakonitog uništavanja morskog okoliša nasipavanjem plaže Osejava materijalom od iskopa u kojem je osim kamena bio i visoki udio zemlje, što je bilo suprotno Elaboratu zaštite okoliša koji je Grad Makarska ishodio za spomenute radove, nakon čega je Državni inspektorat investitoru naložio obustavu radova i izdao prekršajni nalog.

Upit o korištenju materijala iz korita Dubračine u Crikvenici, postupanjima državnog inspektorata u tom slučaju i izrečenim mjerama, kao i o tome je li Grad Crikvenica otuđio materijal u vlasništvu RH pa zbog toga nagodbom platio 44 tisuće kuna, postavili smo crikveničkom gradonačelniku Damiru Rukavini, koji nam je odgovorio kako Grad Crikvenica svake godine dohranjuje plaže na lokacijama gdje je to potrebno, odnosno gdje tijekom zimskog perioda i nevremena more odnese materijal, prosječno oko 300 kubičnih metara drobljenog kamena godišnje.

Na dio pitanja koji se odnosi na materijal iz Dubračine, Rukavina navodi kako je dio tog materijala korišten 2020. godine, kao podložni materijal za popunjavanje većih rupa.
– To nije iskop Dubračine, već nanos u Dubračini koji su Hrvatske vode vadile iz potoka jer je taj nanos smanjio protočnost korita, tvrdi Rukavina, navodeći kako prilikom dohranjivanja obalna crta nije mijenjana.

O tome kako je taj materijal nabavljen, odnosno je li ga Grad Crikvenica otuđio od RH, te postupcima Inspektorata, odgovara kako je dio materijala iskorišten s deponija Agro zona Dupci u Jadranovu, nastalog prilikom čišćenja korita Dubračine od nanosa, od investitora Hrvatskih voda Zagreb, Vodnogospodarski odjel za slivove sjevernog Jadrana.
– Grad Crikvenica je Hrvatskim vodama ustupio prostor deponija Agro zone Dupci u Jadranovu za odlaganje materijala. Materijal nije otuđen, nego je naknadno otkupljen od Republike Hrvatske za iznos od 44.460,05 kuna. Spomenuti materijal koristio se isključivo za popunjavanje velikih rupa, tj. kao podložni materijal, a potom se nasipavalo, tj. dohranjivalo drobljencem granulacije 4-8 mm, 8-16 mm i 16-32 mm.

– S obzirom na to da su zbog tog materijala uslijedile prijave, bilo je postupanja inspekcije zaštite okoliša i rudarske inspekcije. Državni inspektorat je izvršio pregled i nadzor zahvata uređenja Gradske plaže u Crikvenici te je u trenutku nadzora utvrđeno da je navedeni materijal na dvije lokacije na plaži iskorišten za prihranu donjeg sloja plaže, dok je preko njega nasipan postojeći pijesak s plaže. Zabranjeno je daljnje nasipavanje materijala iskopanog iz Dubračine na plažu bez prethodnog prosijavanja, odnosno odvajanja zemlje, stoji u gradonačelnikovom odgovoru, uz zaključak kako se u međuvremenu odustalo od nasipavanja materijalom iz Dubračine.

Plažni materijal

O učestalim slučajevima devastacije morske obale nasipavanjem i dohranom plaža upit smo poslali i resornom ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću i službama njegova ministarstva, od kojih smo pokušali saznati kako se ovaj problem rješava te hoće li nasipavanje i dohrana biti jasnije definirani u novom zakonu o Pomorskom dobru koji je već godinama u pripremi, kao i sankcije za kršenje njegovih odredbi.

– Problem neadekvatnog nasipavanja plaža je nažalost prisutan u Hrvatskoj unatoč važećim zakonskim propisima i postupanjima inspekcijskih službi. Nasipavanje, odnosno dohranu plaža provode jedinice lokalne samouprave ili koncesionari, a pritom bi se trebali služiti isključivo korištenjem prirodnih materijala i to na način da se izbjegne bilo kakvo onečišćenje mora. Upravo kako bi se adekvatnije regulirala takva postupanja intencija nam je prilikom izrade novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama posebno voditi računa o nasipima na pomorskom dobru, odgovorio je Butković, iz čijeg su ureda poslali i dodatno objašnjenje u kojemu stoji kako pojam dohrane plaže nije propisan važećim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) kao ni pripadajućim podzakonskim aktima.

»Smatramo da dohranu plaže čini održavanje plaže nadomještanjem materijala koje je more odnijelo uslijed vremenskih prilika. Dohranjivati plažu moguće je isključivo korištenjem prirodnih materijala, koji i izvorno čine plažu, i to na način da se izbjegne ikakvo onečišćenje mora. Dohranom se ne mijenja obalna crta niti izvorni izgled plaže kao i njene prirodne karakteristike. U odnosu na plažni materijal koji se smiju koristiti za dohranu plaže, prema propisima iz područja zaštite okoliša potrebno je koristiti pijesak, šljunak ili sitni tucanik bez sadržaja zemlje.

Za te potrebe, u prvom redu vadi se materijal iz mora koji je odnesen s postojeće plaže zbog djelovanja mora i vjetra, a tek nakon toga plaža se još eventualno dohranjuje plažnim materijalom koji se dobavlja iz drugih izvora«, navodi se u dopisu.
Nasipavanje, objašnjeno je nadalje, predstavlja radnju kojom se proširuje kopno u more, a samim tim i mijenja postojeća obalna crta. Nasipavanje mora je zahvat kojim se mijenjaju lokacijski uvjeti, stoga za isti treba ishoditi odgovarajuće dozvole, pri čemu je naročito bitan postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš određen propisima iz područja zaštite okoliša.