Rat i umjetnost su toliko puta išli rukom pod ruku. Rat je bio bolna inspiracija, ali i povod angažiranim umjetnicima da u svojim djelima upozoravaju na sve oblike ratnih strahota.

Picassova »Guernica«, Zusakova »Kradljivica knjiga« ili »Zombie« od The Cranberriesa su samo neki od poznatih antiratnih djela koja i danas upozoravaju na patnje ratnih stradavanja. Ovo je, stoga, priča o njima: o ukrajinskim umjetnicima koji su za naš list podijelili svoje životne priče.

Rat u Ukrajini je ušao u svoj drugi mjesec, a milijuni Ukrajinaca sve to vrijeme žive u drugom, ružnijem svijetu. Njihovu svakodnevnu rutinu su toga jutra 24. veljače prekinule sirene za uzbunu, a taj je zvuk i narednih trideset dana zlokobno najavljivao ruske napade, a ujedno i navodio Ukrajince da na vrijeme nađu zaklon.

Poznati ukrajinski pjevači Olia Cybulska, Artem Pivovarov i INGRET se dobro sjećaju tog nemilog četvrtka i svih koraka koje su potom morali poduzeti, opisuju njihovu sadašnju situaciju, blisku političku povijest Ukrajine i složno najavljuju bolje dane za njihovu zemlju.

Odlazak iz Kijeva

Olia Cybulska u Kijevu živi od svoje šesnaeste godine. Ondje je ostvarila karijeru pop pjevačice i osnovala obitelj. Trećeg dana rata je zbog sigurnosti svoga sina bila prisiljena izbjeći iz Kijeva i skloniti se na zapadu zemlje.

– Ostala sam u Kijevu nekoliko dana nakon početka rata. Nakon tri dana spavanja u podzemnoj garaži, moj sedmogodišnji sin Nestor je imao nekoliko napadaja panike, nije mogao spavati i bojao se svakog zvuka.

Napuštajući Kijev uzeli smo tek par čarapa, sinovu plišanu igračku i nadu da ćemo se vratiti. Moja svakodnevica je od tada ispunjena tjeskobom. Fokusirana sam na potrebe i edukaciju svoga sina.

Još nedavno sam održavala koncerte u mnogim gradovima diljem zemlje, a sada čitam vijesti o bombardiranju tih istih gradova. Moja televizijska snimanja su se pretvorila u intervjue o ratu u Ukrajini.

U kontaktima sa stranim medijima se pokušavam oduprijeti ruskim lažima i podići duh Ukrajincima, prepričava Olia.

Artem Pivovarov, umjetničkim imenom samo Pivovarov, prije nekoliko godina doselio se u Kijev u želji da potakne svoju glazbenu karijeru. Artemov rodni grad se nalazi u harkovskoj regiji na istoku zemlje, a Rusi su ga zauzeli prvog dana rata.

– Prvog dana rata sam saznao da su moj rodni grad Vovchansk zauzeli Rusi: ukrajinsku zastavu zamijenili ruskom i srušili prilazne mostove. Moja majka je bolničarka, stoga je morala ostati u Vovchansku i pobrinuti se za ranjenike.

Ja sam, na svoju nesreću, morao napustiti Kijev, ali sam ostao u Ukrajini. Sada se nalazim u regiji Rivne na zapadu zemlje gdje se čini mnogo sigurnije. Odavde na razne načine pomažemo našoj vojsci i lokalnom stanovništvu.

Svoju publiku na društvenim mrežama obavještavam o najvažnijim novostima i pokušavam stvoriti glazbeni sadržaj kako bih im podigao moral. Teško je reći je li bilo strašnije na početku invazije ili sada, mjesec dana nakon.

Ne znam kada ćemo se vratiti svojim kućama, što će biti s ukrajinskom ekonomijom niti kada će svi objekti biti renovirani. Ali to nije najstrašnija stvar, mnogo je strašnije shvaćati da su tvoji prijatelji ranjeni pokušavajući izbjeći bombardiranja.

Ljudi stradavaju na ulicama. Najviše sam uplašen za civile koji umiru na ulicama, tvrdi Artem Pivovarov.

O strahu ima što reći i INGRET. Njezina se indie-pop glazba opisuje kao mistična i jedinstvena, no to je sada palo u drugi plan. Ingretin otac je ukrajinski vojnik koji još od 2014. godine brani zemlju. On se u ovom ratu našao na meti ruskog napada.

– Najstrašnija stvar koju sam doživjela u ovom ratu je telefonski razgovor s mojim ocem u samo jutro bombardiranja Kijeva. Sjećam se da je govorio brzo, ali jasno. Činilo se da u njemu uopće nema emocija.

Tada mi je rekao da Rusi bombardiraju njegovu jedinicu. Rekao mi je da je rat počeo, da pobjegnem, da se odvezem nekamo, ako još uopće ima šanse za to. Poželio mi je sretan život, a onda smo izgubili telefonsku vezu.

Tada sam bila spremna na najgore, mislila sam da je to to, ali još uvijek sam vjerovala u čuda. Idućih dana bi mi eventualno poslao poruku da je živ i javio mi novosti. Mislim da sam tada izgubila sposobnost plakanja i postala druga osoba, prisjeća se INGRET koja je sigurno mjesto našla u Njemačkoj kod rodbine.

Apstraktne riječi

Ukrajina je prije no što je rat započeo bila pod stalnim prijetnjama Rusije, no stvari su bile tihe i mirne, pa nitko nije vjerovao da će ta kriza eskalirati, navode naši ukrajinski sugovornici. Tvrde i to da je u Ukrajini vladala demokracija, da se ruska agresija provodi još od 2014. godine.

– Tata mi je dva dana prije nego što je rat počeo rekao da napustim zemlju. Tada su mi se njegove riječi činile apstraktne i fikcionalne. Stoga smo odlučili ostati, no uskoro smo shvatili da je situacija ozbiljna.

Najednom mi je sve postalo jasno. Stizale su vijesti da je Rusija napala Ukrajinu. Nisam plakala niti paničarila, samo sam pokušala smisliti plan. Ruska vlada uvjerava Ruse da oni spašavaju Ukrajinu.

Tvrde da to nije rat već vojna operacija koja će spasiti Ukrajince od nacionalista. Pa nas treba spašavati, nismo tražili da nas spase od ikoga. To je samo njihova propaganda širokog opsega. Sada, zahvaljujući njima, mnogo nedužnih stradava.

Umiru ljudi koje poznajem. Prije koji dan Rusi su napali rodilište. To je užasno. Ruski predsjednik laže svojim ljudima u lice. Ne razumijem zašto ljudi ne mogu vidjeti širu perspektivu svega što nam se događa.

Zar naši prijatelji, muževi i žene moraju umirati samo zato što žele živjeti na svome. Odvojena sam od svoje obitelji i svojih voljenih. Ne znam hoću li ih ikada više vidjeti, dodaje INGRET.

Olia Chbulska dodaje da je Ukrajina uvijek imala patriotske građane, a ljudi koji su demokratski odabrali Volodimira Zelenskog ponosni su na svoj odabir.

– Ponosna sam što sam Ukrajinka. Zaista boli to što se povijest piše u brojevima naših izgubljenih života, mladosti i snova. Uvijek smo imali demokraciju u Ukrajini. Imali smo stranke koje su podržavale vladu, one koji su bili opozicija i patriotske građane.

Ljude koji su imali smjelost ustati za ono u što vjeruju, za njihovo pravo izjasniti se i biti poslušani. Ljudi koji imaju snagu i hrabrost. To su ljudi kojih se bivši predsjednik Janukovič bojao u toj mjeri da je morao pobjeći iz zemlje jer zna da se ne bi izvukao sa svim zločinima za koje je zaslužan.

To su ljudi koji su demokratski izabrali Volodimira Zelenskog za predsjednika i ponosni su na svoj odabir. Rat u Ukrajini je rezultat ruske agresije, to su njihovi teroristički napad i fašistička okupacija. 2014. godine su napali Krim, potom okupirali istočne regije, a sada su došli po ostatak zemlje. Ali neće ju dobiti, dodaje Cybulska.

Reakcija kolega

Rusija i Ukrajina su, poslovno gledano, slična tržišta. Mnogi pjevači iz jedne zemlje žive i rade u drugoj, no prema Artemu i Oliji, to bi se moglo promijeniti. Razočarani su reakcijom ruskih kolega koji su, kako kažu, odabrali karijeru ispred istine.

– Moj produkcijski tim i ja smo zauvijek raskrstili s ruskim umjetnicima. Kao producent sam prvog dana invazije donio tu odluku zato jer su njihove reakcije putem društvenih mreža bile jednostavno nemoralne.

Stalno koriste termin »neonacizam«, to mi zvuči kao izraz iz Matrix filmova, a ne stvarna stvar. Ne želim imati ništa zajedničko s takvim ljudima. Postoji jedan ruski umjetnik s kojim sam surađivao i koji mi je rekao da ima ukrajinske korijene, da je ukrajinski Kozak.

Nakon toga vidim njegovu izjavu u kojoj izražava poštovanje njegovom takozvanom vođi Putinu. Kako se usuđuješ zvati se Kozakom nakon toga?! Osjećam se osramoćeno zbog takvih ljudi i još jasnije shvaćam sve grozote koje se sada događaju u Ukrajini. Beznačajni rat je započeo njihov »lider.«

Ustajemo protiv ovoga jer smo jaka nacija, nacija ukrajinskih Kozaka. Naša je zemlja mala, ali naš duh je nesalomljiv. Znao sam to, još uvijek znam to i cijeli svijet će znati. Ovaj rat se ne odnosi samo na Ukrajinu, već i na cijeli svijet, navodi Artem Pivovarov.

Olia ipak tvrdi da je rat u Ukrajini promijenio stajalište nekih njezinih kolega.

– Moji ruski kolege su odlučili odabrati karijeru ispred istine. Ne razgovaram više s onima koji nastupaju pred fašistom koji ubija ljude. Što se tu ima više za reći? Pokušali smo doprijeti do njih, učiniti da nas čuju i tražili podršku u prvim danima rata.

Većina tih ljudi je radila u Ukrajini i zna što je točno. S druge strane, mnogo ukrajinskih pjevača živi u Rusiji i oni potiho prihvaćaju njihovu propagandu jer se boje da ne ostanu bez koncerata. Njihove obitelji u domovini ostaju bez domova i budućnosti.

Srećom, neki Ukrajinci koji su nastavili nastupati po Rusiji čak i nakon invazije 2014. godine su sada progledali. Želim ponaosob zahvaliti svakom ruskom umjetniku koji je smogao snage progovoriti čak i pod prijetnjom zatvorske kazne, upućuje Olia.

Pjesme kao molitve

Kreativni mladi glazbenici su svoje karijere morali prisilno zaustaviti jer situacija u njihovoj zemlji nije »za pjesmu.« Kao što su neki već naveli, ova ih je situacija navela da napuste rusko glazbeno tržište, a nesumnjivo najnesigurniji dani njihovih života će se osjetiti u njihovom budućem autorskom radu.«

– Nikad me politika nije pretjerano zanimala. Uvijek sam se smatrala apolitičnom osobom. To u ovoj situaciji više nije opcija. Mislim da je jedini način da se rat spriječi da ruski narod ustane protiv svog diktatora.

Vjerujem da u Rusiji ima pametnih ljudi, i štoviše, da ima pametnih političara. Oni moraju pokazati svojim ljudima istinu. Želim nastaviti stvarati glazbu, vikati o svojim osjećajima i pomagati da nadjačaju svoje osobne tragedije, baš kao i ova naša u kojoj smo se našli, kaže Ingret.

Slično mišljenje dijeli i Olia Cybulska.

– U glazbenom radu ću se truditi pomagati ljudima da zacijele nastale rane i vrate se normalnim životima, životima bez sirena, eksplozija i nemira. Moji planovi za budućnost su razmišljati o današnjici.

O tome kako izgleda to »danas« i o tome kako će »danas« izgledati sutra; o osjećajima i zvukovima svakog Ukrajinca. Stotine tisuća njih se krije u bunkeru bez osnovnih životnih uvjeta. Sve moje pjesme su sada molitve djeci koja provode tjedne u podrumima, djeci koja su izgubila roditelje. Znam da ovo nije uzalud.

Ovaj je rat ujedinio naš narod. Ovih dana smo svi prijatelji zato što imamo zajedničkog neprijatelja – Rusiju. Mnogi ljudi brane Ukrajinu već mjesec dana i kažu da ćemo pobijediti, zasigurno. Borimo se za istinu.

Sada svaka osoba diljem svijeta zna za Ukrajinu kao zemlju hrabrosti, demokracije, ljubavi i ponosa. Zahvalni smo onima koji nas podržavaju tijekom ovih tamnih vremena. Nadam se da će naše snage zaustaviti rat tako da nikad ne dođe do kuća svih ostalih naroda. Nakon oluje dolazi sunce, a ono je ukrajinsko, nastavlja Cybulska.

Nakon potresnih ispovijesti i svega ostalog što su kazali ukrajinski sugovornici, kako bolje završiti nego porukom umjetnika u nadi da će njihova tužna realnost ubrzo postati sretnija. »Razum, ljubav i znanje izgradit će raj i znaj, neće biti ironije za kraj.«

Mladi kreativci

INGRET, Olia i Pivovarov se često nalaze ispred mikrofona. To im je posao i to rade vrlo dobro, svaki u svom žanru i na svoj način. Olia je jedna od najvećih zvijezda u Ukrajini iz područja popularne glazbe, a uz to je i TV voditeljica.

Njezina je karijera doživjela strelovit rast nakon što je ostvarila pobjedu u Ukrajinskoj inačici svjetski poznatog showa »The Idol.« INGRET i Pivovarov su predstavnici nove glazbene generacije koja je u Ukrajini, slično kao i u našoj zemlji, uzela maha i dala mnogo novih vrijednosti tamošnjoj sceni.