Josip Šimunović i Dražen Raucher, recimo to odmah, na ponos su Hrvatske, uspješni i nagrađivani hrvatski i američki znanstvenici, sveučilišni profesori, izumitelji i poduzetnici koji će, kako se čini, ubuduće češće boraviti u svom rodnom Osijeku.

– Rođen sam u Osijeku i prvih sam 26 godina života proveo na Jugu 2, kvartu koji tada možda nije imao tu šarolikost sadržaja kao danas, ali je bio ispunjen snažnim osjećajem zajedništva i prijateljstva. Gimnaziju sam pohađao također u Osijeku gdje sam, uz školske obveze, iz dana u dan sve više otkrivao svoju strast prema znanosti. Kad je došlo vrijeme za odabir fakulteta, iskreno – tražio sam smjer u kojem bih mogao maksimalno iskoristiti ono što znam i učiti ono što me zanima a da baš ne provedem pola života s knjigom pod jastukom i da si ostavim vremena i za kavu, i za društvo, i za koju nogometnu utakmicu, otkriva Raucher.

Josip Šimunović osam je godina stariji od Rauchera, s kojim, za početak, dijeli iste gimnazijske klupe.
– Uz preporuku moje profesorice engleskog Nevenke Beslin i uz veliku podršku i ohrabrenje Drage Hedla, sudjelovao sam u programu međunarodne razmjene srednjoškolaca Youth for Understanding i maturirao na Kingsley High School u Michiganu, otkriva Šimunović.

Po povratku Šimunović je odlučio upisati Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, a Raucher na studij matematike i fizike na tadašnjem osječkom Pedagoškom fakultetu.

– Privlačila me logika matematike, ali mi je bila pomalo suhoparna, a fizika mi je bila bliža srcu zbog složenijih koncepata i šireg spektra primjene. Ipak, mislio sam da bi prava stvar za mene bila spojiti i biologiju u cijelu priču. Zbog toga sam odlučio upisati postdiplomski studij biofizike u Zagrebu, govori o svojim odabirima Raucher.

Šimunović je pak nakon diplomskog rada pod mentorstvom profesora Tomislava Lovrića ostao na svom fakultetu raditi kao asistent na nekoliko predmeta.

– Nakon četiri godine sudjelovao sam u američkom Fullbright programu razmjene mladih znanstvenika i magistrirao na Odsjeku za prehrambenu tehnologiju i nutricionizam Sveučilišta Floride. Po povratku odslužio sam vojsku i nastavio raditi na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu i Ekonomskom fakultetu u Osijeku kao asistent do 1987., kada na poziv Arona Nađvegija dolazim u ERC IPK Osijek, poslije IQuatro, i ostajem ondje do odlaska na doktorski studij, ponovno u SAD, prisjeća se Šimunović.

KLJUČ JE U ERC-u

ERC je bio ključno mjesto, a njegov direktor Aron Nađvegi spiritus movens mnogih velikih karijera, pa tako i ovih dvaju kolega, prijatelja i kumova.

– U isto vrijeme kad sam upisao poslijediplomski, počeo sam raditi u ERC-u IPK kao projektni koordinator za matematičko modeliranje. Upravo sam ondje upoznao Josipa, koji je prethodno bio u Americi, oduševljen njihovim akademskim pristupom i energijom. Ispričao mi je kako ondje vrijedi pravilo da se upornošću i radom može postići sve što zamisliš, i upravo je taj pristup probudio san o Americi koji je u meni tinjao godinama. Mislio sam, naravno, da je za studij u Americi potreban golem budžet, ali Josip mi je otkrio kako su mnogi poslijediplomski programi potpuno financirani te da studenti dobiju stipendiju za životne troškove tijekom studija. To mi je otvorilo nove obzore, pa sam odlučio prijaviti se na nekoliko takvih programa. U cijelom tom procesu posebno bih istaknuo Arona Nađvegija, jer bez njegove bezrezervne podrške pitanje je bih li skupio hrabrosti za sve potrebne prijave i izazove koje taj proces nosi. Aron je nesebično pomagao svima u timu da ostvare svoje ambicije, prisjeća se prerano preminulog Nađvegija.

ERC IPK Osijek Šimunović naziva jedinstvenom organizacijom pod znalačkim vodstvom, u kojoj je proveo najbolje i najuzbudljivije dane svoje ranije karijere.

– Aron je bio vizionar i futurist koji nas je motivirao, postavljao pred nas izazove, nekad je bio strog, ali je iznad svega cijenio rad, upornost, talent i zajedničku viziju znanstvene i tehnološke budućnosti. Meni je, osobno, bio velik uzor i inspiracija, dodaje Šimunović.

On i Dražen bili su članovi malog tima specijalista za industrijske i tehnološko-proizvodne aplikacije i analize.
– Osim nas, u timu su bili Dražen Barić i pokojni Željko Kristek. Svaki je od nas imao svoje projekte, nadležnosti i odgovornosti i dobro smo se slagali i surađivali. Moje su odgovornosti pokrivale Tvornicu šećera, nekoliko većih tvrtki, općenito tehnološki razvoj, automatizaciju proizvodnje i suradnju s drugim lokalnim i gradskim računalskim institucijama. Kao nominalni voditelj tima, ubrzo sam uvidio Draženov talent i visok kreativni potencijal te sam mu predložio da razmisli o nastavku karijere u Americi tako da se prijavi kao kandidat na nekoliko doktorskih programa. Nakon toga smo, uz Aronovo ohrabrenje, počeli relativno tiho raditi na pripremama za to, što je iznenađujuće brzo urodilo uspjehom. Tada nisam ni slutio da će mi za nekoliko mjeseci nakon Draženova odlaska stići iznenadni poziv da počnem raditi na svom doktoratu na Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline, u gradu Raleigh, opisuje početke njihove američke karijere Šimunović.

Dražen i Josip postali su dobri prijatelji, poslije i kumovi.

– Prepoznali smo jedan u drugome sličan svjetonazor, posebice jedinstveni smisao za humor, uzajamno verbalno nadmetanje i podbadanje, kao i prepoznavanje i ismijavanje apsurda svakodnevice s kojima smo se susretali i borili. Taj nam je humor pomogao da se izborimo i održimo kroz mnoge teške situacije sada već duže od tri desetljeća. I danas se čujemo svakih nekoliko dana, često se nasmijemo, nekada i do suza, iskren je Šimunović.

Raucher je, u prvom poglavlju svoje američke priče, primljen na Institut za molekularnu biofiziku na Državnom sveučilištu Floride, gdje je počeo doktorski studij iz molekularne biofizike.

– Ondje sam stekao ključna znanja i istraživačko iskustvo koje je poslije odredilo smjer moje karijere. Nakon stjecanja doktorata iz molekularne biofizike, preselio sam se s obitelji u Durham, u Sjevernu Karolinu, gdje je tada živio i moj dugogodišnji prijatelj Josip Šimunović. To je preseljenje ujedno značilo i novi početak, jer ondje sam proširio mrežu suradnji i počeo nove istraživačke projekte u području biomedicine, ističe Raucher.

NAGRAĐIVANI ZNANSTVENICI

Šimunović je svoj studij za doktorat iz prehrambenog inženjerstva počeo i završio na Odsjeku za znanost o hrani, bioprocesima i nutricionizmu na Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline, u gradu Raleigh, gdje je i sada zaposlen kao znanstveni profesor procesnog inženjerstva u prehrambenoj tehnologiji. Osim toga, jedan je od suosnivača i glavni znanstveni direktor kompanije SinnovaTek/SinnoVita/FirstWave Innovations Inc. S više od 60 prijavljenih izuma, priznati je izumitelj s 23 izdana američka patenta, tri američka patenta u postupku i više od 50 izdanih internacionalnih patenata. Njegovi su licencirani i komercijalizirani izumi i patenti intelektualna osnova za 11 novih kompanija i 12 novih modernih pogona za preradu hrane, napitaka i biomaterijala. Te su kompanije i tvornice do sada uvele više od 250 novih proizvoda na komercijalna tržišta u SAD-u, Europi, Australiji i Africi, od software aplikacija, senzora i instrumenata, procesne opreme, integriranih proizvodnih sustava za validaciju sigurnosti novih proizvoda do novih prehrambenih proizvoda s poboljšanim nutritivnim i organoleptičkim svojstvima, novih sastojka i aplikacija na bazi patentiranih i licenciranih tehnologija. Kao autor i suautor objavio je više od 60 znanstvenih radova, jedan je od urednika trećeg izdanja Handbook of Aseptic Processing and Packaging, autor poglavlja u mnogim drugim knjigama, predavač na pozvanim i plenarnim predavanjima na međunarodnim znanstvenim i profesionalnim konferencijama te dobitnik brojnih američkih i međunarodnih priznanja.

– Među njima, kao prvi dobitnik iz Hrvatske, izdvajam Institute of Thermal Processing Specialists Marvin A. Tung Achievement Award 2012., IFT Research and Development Award (2015.) te izbor za IFT Fellow (2019.) i Lifetime Achievement Award – International Association for Engineering and Food (2023.), kaže Šimunović.

Raucher živi i radi u Jacksonu, u Mississippiju, gdje je izgradio znanstveno i akademsko djelovanje u Medicinskom centru Sveučilišta u Mississippiju.

– Napredovao sam od asistenta na Odsjeku za biokemiju do redovitog profesora na Medicinskom fakultetu. Uz nastavno i istraživačko djelovanje, vodio sam nekoliko financiranih znanstvenih projekata i patenata usmjerenih na inovacije u ciljanom dodjeljivanju lijekova, tzv. pametni lijekovi, napose u području onkologije i neurodegenerativnih bolesti. Moj je istraživački rad fokusiran na termalno ciljane biopolimerne sustave za ciljano dodjeljivanje lijekova, razvoj terapijskih peptida i pronalaženje novih pristupa liječenju teških bolesti kao što su rak i neurodegenerativne bolesti. Svih tih godina Amerika je za mene bila drugi dom – mjesto gdje sam, uz profesionalni rast, stekao mnoga prijateljstva i postigao značajne znanstvene rezultate, ističe Raucher.

SPAJANJE ZNANJA

– Moja je suradnja s Josipom počela još tijekom rada u osječkim tvrtkama ERC i IQuatro, gdje smo sudjelovali u nekoliko značajnih projekata. Tada smo zajedno razvijali modele i pristupe iz područja biofizike i prehrambene tehnologije. Nakon što smo krenuli svatko svojim putem i specijalizirali se u različitim disciplinama – Josip u prehrambenoj tehnologiji s posebnim naglaskom na očuvanju vrijednih sastojaka u hrani prilikom obrade, a ja u predkliničkim istraživanjima novih načina liječenja u onkologiji – ponovno smo prepoznali velik potencijal spajanja naših znanja. Naš se aktualni projekt izdvaja upravo zato što objedinjuje dvije komplementarne struke. Josipove inovacije u pripremanju uzoraka rezultirale su znatno većom učinkovitošću na tumorske stanice. To se posebno pokazalo u našim istraživanjima na glioblastomu, gdje su naši rezultati doveli do dva znanstvena rada. Trenutno smo fokusirani na stanice raka debelog crijeva, gdje testiramo razne prirodne pripravke – od ekstrakata gljiva i algi do sokova koštuničavog voća, otkriva Raucher.

Obojica su, svaki u svojoj struci i znanstvenoj disciplini, postigli uistinu mnogo, no trebalo im je, priznaju, puno vremena da identificiraju to područje preklapanja i sinergije svojih znanja i iskustava, tako da na tome intenzivnije surađuju posljednjih pet-šest godina.

– Tijekom tog vremena obradili smo više od sto prirodnih biljnih materijala, namirnica i napitaka, naučili jako puno, objavili radove i održavali predavanja i prezentacije u mnogim dijelovima Amerike. U toj smo evoluciji došli do spoznaje da ti rezultati imaju potencijal kao komercijalni proizvod, i to u različitim formatima i oblicima, kao i primjenu u različitim proizvodima. Obojica imamo višegodišnje nezavisno iskustvo s komercijalizacijom rezultata i proizvoda istraživanja, svaki u svojoj struci, pa smo ovaj put odlučili osnovati startup koji će se fokusirati, s jedne strane, na daljnja istraživanja i otkrivanja bioaktivnih materijala, a s druge strane na proizvodnju, distribuciju i primjenu novih proizvoda i biomaterijala zasnovanih na našim otkrićima i izumima. Planiramo proizvodnju, distribuciju i razvoj novih proizvoda locirati u Osijeku, a uz originalna istraživanja i analize, za koje imamo opremu, stručno iskustvo i intelektualno vlasništvo, nastaviti s radom i progresom na sveučilištima u Americi, iznosi Šimunović planove o zajedničkoj tvrtki u Osijeku.

Nazvat će je IQ Biotherapeutics.

– Naziv naše zajedničke tvrtke nosi dvostruko značenje: aludira na pametna bioterapeutska rješenja i čuva uspomenu na našeg kolegu Arona Nađvegija. I Josip i ja imamo iskustvo s pokretanjem tvrtki u SAD-u, što se vidi i iz naših dosadašnjih postignuća – primjerice, moj rad uključuje osnivanje biotehnološkog startupa fokusiranog na nova rješenja u ciljanom dodjeljivanju lijekova za liječenje raka, a Josip je, kao što je rekao, suosnivač i direktor razvoja brojnih kompanija u Sjevernoj Karolini koje razvijaju inovacije u prehrambenoj tehnologiji i industriji. Navedena poduzetnička iskustva dodatno osnažuju našu suradnju i omogućuju nam lakše povezivanje znanstvenih rezultata s praktičnom primjenom na tržištu, odlučan je Raucher.

TESTIRANJE UČINKOVITOSTI

Šimunović elaborira kako su njihovi proizvodi jedinstveni i inovativni te pritom ističe kako za njihovu bioaktivnost imaju eksperimentalne dokaze, a trend povezivanja hrane i bioaktivnosti sastojaka hrane s dobrim zdravljem i zdravim životom sve je jači.

– Naravno, prije svega ćemo nastaviti suradnju naših dvaju američkih sveučilišta s Prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilista J. J. Strossmayera u Osijeku i suradnju s mnogim drugim akademskim i industrijskim institucijama u Osijeku, Hrvatskoj i Europi. Potencijalni su izvori potpore mnogostruki, ali u ovom se stadiju posla prije svega koncentriramo na inicijalizaciju proizvodnje i njezin što brži scale-up, da smo u mogućnosti pratiti i rastuću potražnju na tržištima i potrebu za proširenjem znanstvane i tehnološke baze naše kompanije, usporedno sa zaštitom našeg intelektualnog vlasništva kroz nacionalne i internacionalne patente i razvoj know-how za scale-up i proizvodnju. Dosta je detalja još u domeni povjerljivih informacija, ali podijelit ćemo sve što možemo na pozvanom predavanju u Osijeku, na skupu Hranom do zdravlja, već u rujnu ove godine.

Raucher dodaje kako planiraju nuditi uslugu testiranja učinkovitosti prirodnih pripravaka proizvođačima koji žele znati kvalitetu i potencijal djelovanja svojih proizvoda na stanice raka.

– Prijavljivat ćemo se i na europske fondove, jer cilj nam je osigurati sredstva za daljnji razvoj programa, širenje laboratorijskih kapaciteta i uključivanje šireg tima stručnjaka. Također, želimo utvrditi kombinaciju prirodnih spojeva koja ima najsnažniji potencijal za uništavanje stanica raka debelog crijeva u svim stadijima bolesti, s mogućnosti korištenja kao dodatka prehrani za prevenciju i usporavanje napretka bolesti uz normalan klinički tretman. Za realizaciju ovog projekta računamo na suradnju sa stručnjacima iz područja biomedicine, kemije, biologije i prehrambene tehnologije, kao i na partnere iz industrije prirodnih preparata, proizvođače i distributere zainteresirane za znanstvenu evaluaciju svojih proizvoda. Usto, nadamo se podršci europskih fondova i nacionalnih znanstvenih agencija. Računamo na mogućnosti umrežavanja s kliničkim centrima za buduća translacijska ispitivanja. Vjerujemo da će projekt ne samo donijeti vrijedne rezultate znanosti, nego i omogućiti razvoj novih, prirodno utemeljenih intervencija u borbi protiv raka debelog crijeva, iznosi ciljeve Raucher.

– Funkcionalna hrana, bioaktivni sastojci, nutrijenti i nove tehnologije za njihovo maksimalno očuvanje u industrijski procesiranim prehrambenim proizvodima oduvijek su mi bili pri vrhu liste prioriteta u mojim programima istraživanja, razvoja i komercijalizacije otkrića, izuma i izvedenih metoda i tehnologija prerade, što je za područje prehrambenog inženjerstva bilo u relativnoj pozadini kao jedan od ciljeva, u usporedbi s mikrobiološkom sigurnosti, održivosti i profitabilnosti proizvodnje i prihvatljivosti za potrošače. U toj kategoriji funkcionalnosti i bioaktivnosti sastojaka antikancerogena je funkcionalnost od najvišeg prioriteta, ali istovremeno i vrlo komplicirana i zahtjevna za eksperimentalne usporedbe i kvantifikacije. Zato je suradnja s Draženovim programom i njegovo ekspertno znanje za razvoj, dokazivanje i kvantifikaciju antikancerogene bioaktivnosti in vitro postala iznimno važna prekretnica u prepoznavanju potencijala i naših novorazvijenih metoda i tehnologija, kao i važno i efikasno oruđe za high-throughput analize potencijalno aktivnih tvari i usporedbe njihove industrijske prerade i očuvanja. Pridonijelo nam je to zamahu i produktivnosti radova iz tog područja, što je bio i ključni element naše odluke za osnivanje tvrtke i razvoja komercijalne proizvodnje materijala i proizvoda izvedenih iz naše suradnje. Dakle, motivacija i posvećenost tom području bile su prije svega znanstvene i profesionalne. Nažalost, u mom je slučaju dodatna motivacija bila gubitak najbliže i najdraže osobe u mom životu koji je bio prouzročen karcinomom. To je dalo toj posvećenosti ovom području dodatnu osobnu i privatnu dimenziju i upornost, zaključuje Šimunović.

OBITELJSKI ŽIVOT

Raucher je u Ameriku stigao zajedno sa suprugom Sanjom, koja mu je, naglašava, tijekom svih selidbi i promjena bila čvrsta podrška.

– Nakon Floride preselili smo se u Sjevernu Karolinu, gdje su nam se rodili sinovi Erik i Darian, a naš nas je obiteljski put naposljetku doveo u Jackson gdje i danas živimo. Dečki su odrasli i krenuli svojim putem: Erik je završio računarstvo na Stanfordu i sada živi u Silicijskoj dolini, gdje radi za Google. Darian je, kao i mama, odabrao medicinu. Sanja je diplomirala medicinu u Osijeku, uspješno nostrificirala diplomu u SAD-u i danas radi kao anesteziologinja, kao »pravi doktor«, kako naši dečki znaju reći kada netko spomene da sam i ja doktor. Kažu: »Daaaa, ali mama je pravi doktor!« Nemamo još unučad, djeca su trenutno fokusirana na svoje karijere i živote. Pratimo ih kako se razvijaju i snalaze na svom putu, kaže Raucher uz osmijeh.

Josip Šimunović ima kćer koja sa suprugom i svojom kćeri – njegovom unukom – živi u New Yorku.

– Kći mi je arhitektica. Unuka ima tri i pol godine i donosi svjetlo i veliku radost u moj život, kaže ponosni djed i s ljubavlju spominje suprugu, koja je, nažalost, preminula nakon borbe s karcinomom. Osobna su iskustva s teškom bolešću dodatna motivacija za njihov zajednički rad.