Socijalno motivirani građanski prosvjedi diljem Francuske ove srijede pokazali su duboko nezadovoljstvo aktualnom politikom predsjednika Emmanula Macrona a vlast je na ulice više francuskih gradova izvela 80.000 policajaca dok su obavještajne službe očekivale dolazak 100.000 prosvjednika. Je li to ovo tek “vatreno krštenje” novog prosvjednog pokreta u Francuskoj koji je na samom početku očito izazvao nelagodu vlasti, analizira Deutsche Welle (DW). Mada je kultura građanskog prosvjedovanja praktički  brend Francuza ukorijenjenja u slobodarskoj tradiciji zemlje čini se da je sada posrijed sasvim novi, drukčiji vid bunta u kojem su glavni akteri mladi lijevih svjetonazora bez krutog organizacijskog centra u iskusnim sindikalnim središnjicama.

Prosvjedni pokret „Blokirajmo sve” (Bloquons tout) imao je za cilj bio paralizirati Francusku štrajkovima i skupovima – između ostalog i blokadom bulevara Périphérique, obilaznice oko Pariza. No, to je trajalo kratko. Policija za razbijanje nereda brzo je uklonila prosvjednike s ulice. Iako pokret nije paralizirao cijelu zemlju, ipak je pokazao koliko je veliko nezadovoljstvo građana, navodi DW. Svjetske agencije izvijestile su o privremenih blokadama ulica, prevrtanju kanti sa smećem, paleži otpada a policija je uzvraćala i vodenim topovima da rastjera buntovne sugrađane Pariza, Marseillea, Montpelliera, Nantesa, Strasbourga…

Prosvjedi i u Strasbourgu / REUTERS / Yves Herman

Policija vodenim topovima pokušava rastjerati mlade prosvjednike u Montpellieru / REUTERS / Manon Cruz

Prosvjed u Nantesu, interventni policajac pored prevrtnutih i zapaljenih kanti / REUTERS/Stephane Mahe

Režu troškove zdravstva a porezi za bogataše isti

Alix Gato Conte 18-godišnja studentica političkih znanosti u srijedu je prosvjedovala ispred pariške željezničke postaje Gare du Nord, zajedno s nekoliko stotina, uglavnom mladih ljudi. „Njihove jahte doživjet će brodolom na našim štrajkovima“, pisalo je na plakatu koji je držala studentica politologije. Pored slogana nalazila se fotografija francuskog milijardera Bernarda Arnaulta, šefa luksuznog koncerna LVMH.

– Potreban nam je premijer s ljevice, koji će napokon provoditi socijalne reforme u korist siromašnih…imenovanje Sébastiena Lecornu za novog premijera pogrešan je signal. On je dosad bio ministar obrane a predsjednik Macron želi nas učiniti pokornima, ističe Alix.

Macron je u utorak odabrao svog pouzdanika Lecornua za mandatara nove vlade. Bivši premijer François Bayrou prethodno je doživio neuspjeh u parlamentu na glasanju o povjerenju, kojim je htio osigurati podršku za proračun za 2026. godinu. Proračun je predviđao “uštede” od 44 milijarde eura.

Za studenticu Alix Gato Conte takav plan štednje je neprihvatljiv.

– Premijer je htio ukinuti dva državna praznika i smanjiti troškove zdravstva, ali nije želio uvesti više poreza za bogate, poentira ona.

Bayrouova najava proračuna izgleda da je bila iskra koja je zapalila pokret „Blokirajmo sve”. Iako je pokret ispočetka krenuo od marginalnih desnih on-line grupacija na društvenoj mreži Telegram na profilu „Les essentiels” Bayrouov govor o proračunu sredinom srpnja “zapalio” je šire mase lijevog svjetonazora. Istraživanje pariške Zaklade Jean-Jaurès potvrdilo je da je gotovo dvije trećine članova online grupacije sada povezano s opcijom lijeve stranke Nepokorena Francuska (LFI).

Prosvjedna blokada pokraj pariškog željezničkog kolodvora Gare du Nord / REUTERS/Benoit Tessier

Žutim prsluci su uspjeli

Sociolog sa Sveučilišta u Bordeaxu Antoine Bernard de Raymond za DW kazao je da prosvjed donekle podsjeća na Žute prsluke, koji su od studenog 2018. mjesecima prosvjedovali za veću socijalnu pravdu i blokirali ceste. „I tada su prosvjedi počeli zbog jedne najave vlade – htjeli su povećati porez na gorivo, što bi pogodilo siromašnije stanovnike ruralnih područja, prisjeća se de Raymond za DW. Vlada je na kraju odustala od planiranog poreza.

– Sada, kao i tada, prosvjednici imaju osjećaj da ih država ne sluša. Trenutnu politiku smatraju duboko nepravednom i misle da se žrtve traže samo od njih, a ne i od bogatih, kaže Raymond. Ipak, postoje i razlike, napominje on: „Žuti prsluci gotovo da nisu pripadali strankama i sindikatima. Ovoga puta čini se da ima više diplomiranih studenata i političkih aktivista. Prema ocjeni stručnjaka, tu se ne radi samo o Bayrouovu proračunu: „Postoji dubok osjećaj nezadovoljstva i bijesa.“

Antoine Bernard de Rayond / Radio France

Stéphane Sirot, povjesničar i predavač na pariškom sveučilištu Sciences Po, specijaliziran za prosvjedne pokrete, u sličnosti ubraja i to što su se obje inicijative autonomno organizirale na internetskim forumima.

– To je tendencija posljednja dva desetljeća. Tradicionalni prosvjedi koje su organizirali sindikati gotovo uopće nisu imali uspjeha. Vlada na njih više ne reagira. Prosvjednici zato biraju nekonvencionalne puteve, koji mogu biti i radikalniji, ističe ekspert Sirot.

Zelena politika i participacija građana

To potvrđuju i braća Lancelot i Robin, koji, kao i mnogi sudionici prosvjeda kod pariškog Sjevernog kolodvora (Gare du Nord), ne žele otkriti svoja prezimena. Dvadesetpetogodišnji Lancelot došao je u glavni grad čak iz južne Francuske kako bi sudjelovao na prosvjedu, zajedno sa svojim dvadesetogodišnjim bratom.

– Želim politiku koja štiti naš planet, kaže pejzažni arhitekt, držeći transparent na kojem piše „Ovdje smo zbog stabala”.

– Više ne vjerujem u politički sustav, jer se glas naroda ne sluša. Potrebna nam je izravnija, lokalna demokracija, dodaje Lancelot.

Njegov brat Robin, na čijem plakatu piše „Oporezujte bogate”, klima glavom u znak slaganja. – Spremni smo odraditi svoj dio posla kako bismo promijenili stvari. No, stranke ne žele pronaći kompromis i samo rade jedne protiv drugih, kaže student povijesti za DW.

Emmanuela Rengoa, politologinja na južnofrancuskom sveučilištu u Montpellieru, zahtjev za više izravne demokracije podsjeća na prosvjedni pokret „Nuit Debout” iz 2016. godine. Prosvjednici su tada mjesecima okupirali, između ostalog, i pariški Trg Republike, gdje su u diskusijskim grupama raspravljali o novim oblicima vladavine. „I njima je bilo stalo do veće građanske participacije“, kaže Rengoa.

Ipak, do sada je bilo malo zajedničkih, konkretnih zahtjeva. Tako se prosvjedi lakše mogu ugasiti. „Osim toga, naš demokratski sustav jedva da ima mehanizme preko kojih bi se horizontalni građanski pokreti izvan tradicionalnih organizacijskih oblika poput sindikata mogli čuti. Vidjet ćemo hoće li ove akcije dovesti do nečega konkretnog, kaže Rengoa. U međuvremenu, sindikati su za 18. rujna najavili nacionalni dan štrajkova i prosvjeda, piše DW.

Prosvjed u Marseilleu / REUTERS