Kada sam ugledao naše krave koje su bile na ispaši na Velebitu vidio sam kako stoje u obrambenom položaju, same su se poredale načinivši krug. Krava Lisa bila je cijela razderana. Vidjevši je u takvom stanju srce mi se stislo, bio sam uznemiren i svjestan kako smo pretrpjeli veliku štetu. No kako je bila živa bilo mi je lakše jer sam znao kako ćemo od nje, iako je ozlijeđena, nešto iskoristiti. Odlučio sam odmah otjerati stoku niz planinu jer sam znao kako će se medvjed ponovno pojaviti, kaže nam Rade Čavlin čiji se OPG iz Muškovaca pored Obrovca bavi uzgojem goveda.

Ovi uzgajivači goveda samo su neki od onih s obrovačkog područja koji zadnjih mjeseci trpe štetu od napada medvjeda. Prema riječima supružnika Čavlin najviše štete su pretrpjeli njihovi sumještani iz Muškovaca, obitelj majke Marije i sina Branislava Milanka, koji su ove godine zabilježili najmanje 30 napada medvjeda na goveda, od kojih im je usmrćeno njih pet. Pojava najveće od hrvatskih velikih zvijeri izazvala je veliko uznemirenje u ovom rijetko naseljenom kraju divlje ljepote u kojem se na planinu Velebit nastavljaju strmi kanjoni, visoravni idealne za uzgoj razne stoke, a tek nekoliko kilometara dalje nalaze se dugi, vijugavi kanjoni krških ljepotica, rijeka Zrmanje, Krupe…

Predosjetio napad

Obitelj Čavlin je tih dana, sredinom rujna svoja goveda imala na ispaši na državnom zemljištu koje imaju u zakupu na srednjem dijelu Velebita, na zaravni između vrhova, nedaleko cijevi Reverzibilne hidroelektrane Velebit. Radi se o udaljenosti manjoj od pet kilometara od njihova imanja u Muškovcima.

– Te noći uoči dolaska do krava kao da sam osjetio kako im se nešto loše dogodilo. Probudio sam se noću oko dva sata, osjetio sam se uznemireno te sam odmah htio krenuti ka kravama, no bio sam svjestan da ne mogu do njih hodati po mraku. Do njihova pašnjaka na Velebitu samo dio puta mogu prevaliti vozilom, a potom moram hodati još oko pola sata. Tako sam pričekao još nekoliko sati i potom krenuo, a vani je i dalje bio mrak. Do krava sam s psima stigao kad se počela pomaljati prva svjetlost u zoru. Pas je prvi nanjušio nešto na zemlji, rukom sam osjetio nešto vlažno, a kada sam bolje pogledao vidio sam kako se radi o krvi, prisjeća se Rade, dok je njegova supruga Zorica rekla kako je medvjed u njihovu stadu za napad probrao najstariju i najkrupniju kravu, 11-godišnju Lisu koja teži oko 800 kilograma.

Zorica Čavlin

– Nekoliko puta ju je ugrizao, najviše po plećki i po vratu. No Lisu je obranila njezina kćer, krava Luna. I Lunu je ugrizao za vrat, nakon čega ga je odbacila pa ju je ostavio. Kad smo stado vratili u Muškovce Lisa je morala ostati mjesec dana u štali, nije mogla sagnuti vrat da pase travu. Dobro se i izvukla od pretrpljenih ugriza, dobro da je ostala živa. Tek nedavno smo je opet pustili u ispašu, napominje Zorica dodajući kako su napadi medvjeda na goveda zabilježeni još prošle godine na predjelu Duboke jale pored Ćelavca, kao i u Rovanjskoj i Zelengradu.

Medvjedi se nakotili

– Znamo kako je postavljena lovačka kamera snimila medvjeda u Bogatniku. Medvjeda se očigledno na ovom širem području nakotilo, pa se onda događa da stariji medvjedi iz njihove skupine tjeraju mlađe kako bi sačuvali svoj teritorij, zbog čega i dolazi do napada na goveda. Medvjed može osjetiti krv na pet kilometara, može napasti i čeljade. U divljini smo, pa me je strah, imamo dvoje djece dobi od sedam i devet godina koje ne smijem pustiti bez nadzora, ističe ova stočarica čiji suprug, pak, kaže kako ga nije strah da će medvjed doći u selo, među kuće. No problem je što medvjeda ima puno i ne bi među kuće došao samo jedan u potrazi za stranom, kada hrane nestane u planini, napominje.

Nadležnim službama su prijavili napad medvjeda, no nisu sigurni imaju li pravo na odštetu, s obzirom na to da medvjed nije usmrtio njihovu kravu.

Rade Čavlin

– Pričali su mi sumještani kako su vidjeli medvjeda gore iznad našeg sela Muškovci. Strah me da medvjed ne dođe u selo, a ima i drugih divljih životinja, divljih svinja, čagljeva, lisica. Nema naroda koji tu živi, pa životinje osjete i dolaze, naglašava Milan Simić iz Muškovaca.

Prodaju telad

– Život nas stočara je zahtjevan, smatramo kako smo uspješni one godine u kojoj uspijemo prodati svu telad. Imamo mesare koji od nas otkupljuju meso. Dobijemo od države nešto novca za potporu, no to isključivo koristimo za ulaganje u infrastrukturu i strojeve, u poboljšanje opremanja štala i u mehanizaciju. Osim 20-ak krava, bikova i teladi imamo i četiri konja. Kobila Kiki i ždrijebe Sokol su pasmine su Hrvatski hladnokrvnjak, kaže Zorica Čavlin.