IZVAN LOGIKE

Liječnici oštro protiv novih pravila koja im prebacuju odgovornost za produljivanje vozačkih: ‘Pa ne možemo mi biti policija’

Ljerka Bratonja Martinović

Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Teret prijavljivanja medicinskih stanja vozača u velikoj mjeri je prepušten obiteljskim liječnicima, a novim izmjenama Zakona o sigurnosti cestovnog prometa kompletna se odgovornost prebacuje na ambulante obiteljske medicine.



ZAGREB – Kognitivni problemi, vrtoglavica, apnea, hipoglikemija ili ugradnja pacemakera, neka su od medicinskih stanja koja ugrožavaju sigurnost vožnje i osoba koja ih ima morala bi prije nego sjedne za volan konzultirati svog liječnika da vidi smije li voziti ili ne. Vozači su često skloniji skrivati bolest nego odustati od vožnje, a sustav kontrole nad stanjima koja ugrožavaju sigurnost prometa u Hrvatskoj nije adekvatno riješen.


Teret prijavljivanja medicinskih stanja vozača koja ugrožavaju sigurnost danas je u velikoj mjeri prepušten obiteljskim liječnicima, a novim izmjenama Zakona o sigurnosti cestovnog prometa kompletna se odgovornost za kontrolu i prijavljivanje zdravstveno nesposobnih vozača dodatno prebacuje na ambulante obiteljske medicine.


Od zla na gore


Može li obiteljski liječnik svom pacijentu određivati da ne smije voziti i koliko dugo, a onda sve to slati na uvid policiji? Prema novom nacrtu spomenutog zakona može i mora, no liječnici se odlučno protive takvom rješenju kao nestručnom, neprimjerenom i neprovedivom.
– Taj prijedlog zakona nam totalno devastira temelje struke, neprovediv je i neće imati učinka na veću sigurnost cestovnog prometa, tvrdi dr. Nataša Ban Toskić, predsjednica Koordinacije liječnika obiteljske medicine (KoHOM). »Ne možemo raditi svoj posao ako nema odnosa povjerljivosti između pacijenata i nas. Kolege na terenu užasnuti su prijedlogom jer ove izmjene vode deset puta goroj situaciji od postojeće«, upozorava.


Foto Arhiva/NL




Već nekoliko godina liječnici, naime, traže izmjene postojećeg zakona prema kojem svaki liječnik koji je pregledao ili liječio bolesnika mora, čim postavi sumnju da je sigurnost vožnje narušena, obavijestiti MUP o tome, nakon čega MUP poziva vozača na izvanredni pregled na medicini rada. Vozač taj pregled mora platiti, a ako na medicini rada ustanove da mu nije ograničena sposobnost vožnje, troškove refundira MUP. Nove zakonske izmjene obiteljske liječnike obvezuju da sami u svakom posjetu pacijenta procjenjuju može li on voziti, ako ne može, na koji rok bi trebao prestati voziti, a onda to bilježe u zdravstveni karton pacijenta i javljaju policiji.


– Pa mi ćemo svaki dan imati sukobe i konflikte u ordinacijama, bavit ćemo se samo time. Već vidim da će mi se svaki pregled produljiti na objašnjavanje s pacijentom – zašto mi oduzimate dozvolu, kako ću na posao, tko će mi podignuti dijete iz vrtića…? Što je tek s profesionalnim vozačima? S ovakvim modelom, gdje nema ni popisa dijagnoza, ni rokova, mi bi svakog drugog pacijenta mogli preispitivati, ističe Ban Toskić.


Protiv predloženog rješenja su i liječnici medicine rada. Oni su, tvrde, jedini koji u kurikulumu svoje specijalizacije imaju utvrđivanje zdravstvene sposobnosti sudionika u svim vrstama prometa.


Kršenja prava i Ustava


– Uvođenje zakonske odredbe kojom se »upozorenjem« trenutačno suspendira nečija sposobnost za upravljanje motornim vozilom i ta se informacija odmah dijeli s MUP-om, bez prava na žalbu koja odgađa trenutni gubitak prava na upravljanje motornim vozilom, nestručan je i represivan prijedlog, upozorava dr. Tomislav Furlan, predsjednik Hrvatskog društva za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora. Ističe i kako su sporne zakonske izmjene kreirane samovoljno, bez konzultacije s medicinskom strukom. Predloženi model, veli Furlan, ne smije uopće biti uvršten u zakon, jer ga je medicinska struka jednoglasno ocijenila kao nestručan, neprimjeren i neprovediv.


– Kod profesionalnih vozača, prema tom prijedlogu trenutno im se oduzima pravo na rad zajamčeno člankom 54. Ustava te bi takvom primjenom došlo do kršenja njihovih ustavnih prava! Ako silom, jednoumljem i bezobzirnošću prema medicinskoj struci sporne izmjene budu izglasane, neće biti provedive u praksi i izazvat će polemike, kršenja stečenih prava i brojne pravne postupke, uvjeren je Furlan.


Osim izbacivanja sporne odredbe iz prijedloga izmjena Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što unisono traže strukovne udruge u području medicine, Hrvatsko društvo medicine rada traži i uvođenje ponovne obveze obavljanja periodičnih pregleda A, B, F i G kategorija vozača starijih od 67 godina.


Strah od kazni


Obiteljske liječnike, pak, uz probleme s pacijentima koje bi ovakav zakon mogao izazvati, muče i moguće financijske posljedice.


– To je kompleksno pitanje, ima toliko različitih aspekata, a ovakvo rješenje navrat-nanos nikome neće koristiti. S jedne strane, nećemo se toga moći striktno pridržavati jer niti imamo za to vremena, niti želimo narušavati odnos s pacijentom i tužakati ga, obvezuje nas Hipokratova zakletva, a s druge strane, ne možemo pozivati kolege liječnike neka se ne drže zakona, veli Ban Toskić. Nju i neke kolege, kaže, plaši ne samo profesionalna, nego i građanska odgovornost koju bi zbog ovakvog rješenja mogli snositi.


Što kažu policijski podaci

Iz MUP-ovog biltena o prometnim nesrećama u 2019. godini vidljivo je da najveći utjecaj na sigurnost prometa imaju sigurnosni standardi prometnica i vozila. To je jasno iz podatka da su 1979. godine u Hrvatskoj poginule 34 osobe na sto tisuća stanovnika, dok je taj omjer 2019. godine bio 7 osoba na sto tisuća građana. Jasno je da izgradnja autocesta i porast kvalitete vozila ima presudan utjecaj. Vidi se to i iz podatka da se čak 77 posto nesreća dogodilo u naseljima, a tek 5 posto na autocestama.
Kao uzroke najtežih nesreća s ljudskim žrtvama MUP ističe preveliku brzinu (45 posto). Alkoholizirani i drogirani vozači, te vozači bez položenog vozačkog ispita uzrokovali su više od trećine najtežih nesreća, dok se bolest kao uzrok nesreće u MUP-ovom biltenu posebno ne spominje. Iz ovoga se lako vide prioriteti za poboljšanje sigurnosti u prometu pa je tim nejasnije ustrajanje na zakonskom prijedlogu koji od liječnika obiteljske medicine traži da postane i policajac. Bilo bi to kao da policija naredi gostioničaru da prijavi gosta koji je malo dublje zavirio u čašu.

– Bojimo se, ako se dogodi neka prometna nesreća i u tijeku istrage policija i sud ustanove da liječnik nije pacijentu oduzeo dozvolu, ne samo da će on biti prekršajno odgovoran, nego se dovodi u situaciju da osiguravajuća kuća koja isplati štetu potom utužuje liječnika za nadoknadu štete. Tu su u pitanju stotine tisuća kuna. Ne može liječnik snositi odgovornost, ugrožavajući egzistenciju sebe i svoje obitelji zbog neodgovornog vozača, poručuje čelnica KoHOM-a.


Činjenica je da vozači, unatoč zakonskoj zabrani, voze pod utjecajem alkohola, razgovaraju na mobitel dok upravljaju vozilom, a za to snose osobnu odgovornost. Jedino ako voze unatoč tome što zbog svoje bolesti ne bi smjeli, odgovornost bi za to trebali snositi liječnici. »Vrijeme je da vozači preuzmu odgovornost i za to, ako su poslovno sposobne punoljetne osobe«, veli Ban Toskić.


Odgovornost građana


Liječnici tu predlažu prilično jednostavno zamjensko rješenje: oni će pacijentu reći da zbog bolesti određeno vrijeme ne bi smio upravljati vozilom, upisat će to u njegov karton, a on će biti odgovoran ako tu preporuku krši i ako u to vrijeme skrivi prometnu nesreću osobno će odgovarati.
Traže i da se sigurnošću prometa na cestama počne baviti zasebna agencija za sigurnost prometa na cestama, kao što je to slučaj u razvijenim zemljama Europske unije.
– Gotovo monopolistička uloga MUP-a u propisivanju i provođenju zakonskih odredbi u toj domeni rezultirala je višegodišnjim katastrofalnim brojkama poginulih i ozlijeđenih u cestovnom prometu, u čemu smo jedna od najgorih zemalja u EU-u. Dokle god se ne promijeni postojeći zastarjeli i rigidni sustav, neće doći do poboljšanja, uvjeren je Furlan.