RIJEKA – Kamping je u koronakrizi jedan od segmenata koji je, može se reći, nešto bolje prošao. Odmor u prirodnom ambijentu, koji omogućava distanciranje, pokazao se kao idealno mjesto za odmor i u ovakvoj izvanrednoj situaciji. Kamping je već godinama sasvim nešto drugo od onoga što se nekad podrazumijevalo pod tim pojomom, a to je odmor za goste slabije platežne moći. Danas je to sve, samo ne to. Kampovi mogu parirati ponudom i uređenjem bilo kojem hotelu.

Ponuda je to toliko diverzificirana da se u kampovima danas nude od klasičnog šatora do luksuznih mobilnih kućica, što su prave male vikendice, ali i glampinga, odnosno »glamuroznog« kampinga, a trend provođenja odmora u prirodi i u skladu s njom definitivno je sve naglašeniji u putovanjima. Koronakriza ga je samo još dodatno naglasila. Ipak, još uvijek je u Hrvatskoj to vid odmora koji se vezuje za ljeto, odnosno glavnu sezonu, pa dijelom i pred i posezonu.

Imati kamp otvoren tijekom čitave godine, ustvari, u Hrvatskoj je trenutačno još uvijek pravi pionirski pothvat. Posljednje tri, četiri godine polako se stvara trend da pokoji kamp ostaje otvoren i tijekom zime, no to je i dalje više izuzetak nego pravilo. Pogotovo ako se radi o manjem, obiteljskom kampu. A jedan od takvih je i istarski Polidor Family Camping Resort kraj Funtane, kojem je na čelu Adriano Ukušić. Obiteljski posao vodi sa suprugom i dvjema kćerima.

Kamp je otvoren 2015., i to nakon duge agonije čekanja na svu potrebnu dokumentaciju od 2004. do 2013. Dvije se godine radilo na realizaciji i te 2015. je ovaj mali obiteljski kamp počeo s radom. Kapacitet kampa je 300 osoba, kategoriziran je s četiri zvjezdice. U kampu imaju i 22 mobilne kućice te šest velikih i sedam malih šatora. Govoreći o tome što je specifikum ovog obiteljskog kampa, njegov će vlasnik reći personalizirani pristup gostu. Inače, sam kamp ne nalazi se direktno uz samo more, već je udaljen nekih 800 metara, no goste iz kampa do plaže redovito vozi vlastiti vlakić. Ovdje imaju jako puno vjernih gostiju koji se rado vraćaju iz godine u godinu.

Zanimljivo je kako imaju i paušalce kroz cijelu zimu, a koji ovdje ustvari – prezime. Tijekom zimskog perioda u kampu je u pravilu stalno oko 60 gostiju. Ove godine, primjetan je i znatan porast dolazaka takozvanih digitalnih nomada koji su svoje urede zamijenili boravkom i radom iz opuštajućeg ambijenta kampa. Tako su čitave godine u kampu imali 15-ak digitalnih nomada iz različitih zemalja, iz Njemačke, Češke, Slovačke, Slovenije… A kroz zimu bilo je tu i gostiju iz Španjolske, Velike Britanije, Irske, Kanade, Italije, Poljske…

Zelena tržnica

– Jedan smo od desetak kampova koji funkcioniraju čitavu godinu. Po meni Hrvatska bi trebala imati minimalno 30 do 40 takvih kampova kao što je naš i onda bismo postali atraktivna destinacija za dolazak i zimi. Međutim, nama je sada problem da nam se zimi destinacije »gase«, nemate u gradu kroz tjedan gdje popiti kavu i slično. No s druge strane, Istra, a i čitava Hrvatska, ipak ima što pokazati zimi. Istra je, možda, specifična jer ima puno cesta vina, maslinovih ulja, moguće je organizirati razgled kontinentalnog dijela poluotoka koji također ima što pokazati. Imamo i dobru mikroklimu i zato se ljudi odlučuju doći i zimi u kamp, reći će Ukušić.

Reći će i kako je ustvari od početka bilo zamišljeno da kamp ima cjelogodišnje poslovanje. Radi toga je i sam centralni objekt prvi u Hrvatskoj namjenski građen za rad kroz čitavu godinu. Ima podno i zidno grijanje, u jednom njegovu dijelu se nalazi prava velika igraonica za djecu, potom dio za odmor roditelja i ostalo. Njihova je ujedno prednost što imaju sadržaje i za goste koji dolaze na kampiranje s malom djecom. No tu je i niz drugih sadržaja poput velikog bazena, restorana, ali i ponude masaže, manikure, pedikure… Jedan od detalja u ponudi usluga je i to što, primjerice, gost tijekom dana u kampu naruči kruh i sutra ujutro ga ispred kampera ili kućice čeka svježe pečeni kruh.

Isto tako, personalizirani pristup pretpostavlja da gostima pomažu u bilo kojoj situaciji, od toga da im treba organizirati posjet nekom vinaru, do organizacije popravka kada im pukne guma. Recepcioner obilazi goste i u kontaktu s njima rješava što je potrebno. Isto tako, u kampu se organizira svake godine doček Nove godine u podne, a za što već u listopadu više nema mjesta. Organizira se i zelena tržnica unutar kampa na kojoj vanjski OPG-ovi nude svoje proizvode… Dakle non-stop se nešto događa.

Na pitanje kako privuku goste u kamp tijekom zime, naš je sugovrnik uz smijeh kazao kako je to na neki način kod nas bila tabu tema.

– I dok sam tražio dozvole za otvaranje kampa, prvo pitanje je u tim uredima bilo, »a ki će ti zimi dojti u kamp?!«, ha, ha… Ali, eto, dokazali smo da gosti dolaze! To su u pravilu ljudi koji su situirani, imaju možda odraslu djecu ili su svoje tvrtke prepustili mlađima pa sada žele malo odmora i odmaka, oni koji su u mirovini… Samo pogledajte koju klimu i ostale blagodati mi ovdje imamo. Pa ljudi se ovdje kupaju cijele zime. I kada su tu obiđu neku malu vinariju, hvalabogu vinara imamo ovdje dosta, odu na cestu maslinova ulja, imamo i prekrasnih biciklističkih staza, kao i na razgled kontinentalne Istre, koja je prekrasna. Znači, taj gost ima zanimaciju ako dođe i u zimskim mjesecima.

Ono što je korak dalje, koji bi Hrvatskoj trebao, jest da imamo više ovakvih kampova pa da gost bude kod nas dva, tri dana, onda ode u kamp u Zagreb, pa u kamp u Vukovar, pa do Dalmacije… Dakle, da mu damo mogućnost da kruži našom zemljom, a tako mu ustvari nudimo Hrvatsku kao destinaciju.

Meni bi onda bilo puno lakše probijati taj zimski turizam, taj kako ga volimo zvati »365 turizam«. To bi objedinjavanje značilo da bismo, u konačnici, svi ušli u jednu brošuru i reklamirali se svi zajedno. Znači, nećemo više reklamirati jedan kamp, nego cijelu Hrvatsku kao zimsku kamp-destinaciju, pojasnio je ovaj turistički entuzijast. Reći će i kako svaka destinacija u Hrvatskoj ima što pokazati, no mi još uvijek ne znamo to prodati kao turistički proizvod. Reći će kako sami moramo stvoriti preduvjete da gosti dođu.

Osobni pristup

– Mi jako puno i sami putujemo, pa vidimo što nam ljudi drugdje nude za određen novac. I mi u našoj zemlji sve to imamo, a ne znamo prodati. Ova situacija s koronom je barem donijela to da su naši ljudi bolje upoznali svoju zemlju i uvidjeli kakve ljepote imamo. A prije smo hodili na kraj svita gledati tuđu ljepotu, slikovito je ilustrirao ovaj turistički djelatnik. Dodao je i kako u kampu Polidor žive život s gostima koji su tu, poznaju ih osobno sve i to je taj osobni pristup te se gost osjeća da ima ime i prezime, a nije samo broj. A i gosti, kojih je od uskrsnih blagdana u kampu već 200-tinjak, to cijene i vraćaju vjernošću ovom kampu te ljudima koji ga ipak najviše čine onim što jest.

Pandemija COVID-19 obilježila je i u kampingu lanjsku godinu, a tako će biti i ove. Na pitanje kako su se prilagodili novonastalim okolnostima, vlasnik kampa Polidor kazao nam je kako manji kampovi prolaze bolje iz razloga što gosti imaju više povjerenja.

A što se ovogodišnje turističke sezone tiče, reći će kako će ona jasno ovisiti o epidemiološkoj situaciji kod nas i u drugim zemljama, ograničenjima i ostalom, no kako se primjećuje da ljudi jako žele putovati.

– Ako živite u nekom velikom gradu u stanu, imate policijski sat i mjere, lako je razumjeti da čovjek ima jaku potrebu otići na putovanje, boraviti u prirodi, na otvorenom, ima potrebu, u konačnici, za komunikacijom, dodao je Ukušić navodeći kako bi uz cijepljenje većoj mobilnosti turista pomogli i brzi antigenski testovi. A i manje uplitanja politike u cijelu priču.