Zohran Mamdani i majka Mira Nair nakon pobjede na njujorškim izborima / REUTERS / Shannon Stapleton
Njujorški ogranak Demokratskih socijalista Amerike cijelo desetljeće birao je kandidate poput Mamdanija za gradska vijeća i državne zakonodavne pozicije. Svi oni zalagali su se za radnička prava a pobjeda Mamdanija na izborima za gradonačelnika New Yorka sad će elektrizirati ljevicu na razini cijele Amerike, ističe insajder iz tabora demokratskih socijalista za američki magazin
povezane vijesti
Zohran Mamdani vodio je izvrsnu kampanju ali njegovu pobjedu omogućilo je desetljeće ozbiljnog izbornog rada njujorških demokratskih socijalista kao i disfunkcionalnost starog političkog establišmenta – Mamdanijev izbor predstavlja uspjeh koji nadilazi najluđe snove većine njujorških socijalista prije osam, četiri ili dvije godine, zaključci su to u vodećem magazinu američke ljevice Jacobin u analizi spektakularne pobjede karizmatičnog 34-godišnjeg Mamdanija na njujorškim izborima s rekordnom izlaznošću birača, najvišom u posljednjih 60 godina.

Zohran Mamdani i supruga Rama Duwaji nakon pobjede / REUTERS / Jeenah Moon
Mamdani je pobijedio bivšeg demokratskog guvernera Andrewa Cuoma (67), koji se kandidirao kao neovisni kandidat nakon što je izgubio stranačku nominaciju od Mamdanija na primarnim izborima. Na izborima kandidirao se i republikanac Curtis Sliwa.
Gradonačelničku fotelju preuzima od posrnulog 67-godišnjeg demokrata Erica Adamsa kojeg sada američki mediji opisuju kao političkog mrtvaca. Mamdani, potomak ugandskih migranata intelektualaca, postao je 111. gradočelnik New Yorka i prvi gradonačelnik muslimanskog podrijetla…borac je za prava Palestinaca, migranata, radnika…a tek je to dio intrigantne biografije nove zvijezde američke politike o čemu smo ranije pisali.

Eric Adams, posrnuli gradonačelnik New Yorka na odlasku / PBS News
Oštri centrizam propao
– Zapanjujuća pobjeda Mamdanija na izborima za gradonačelnika New Yorka elektrizirati će ljevicu na nacionalnoj razini – kao što i treba. Ali što ova pobjeda znači za socijaliste? Uvijek je primamljivo čitati izborne rezultate kroz opće ideološke okvire, kao indeks nacionalnog raspoloženja ili opravdanje neke ideologije. Sjećamo se prije manje od godinu dana, kada je poraz demokratkinje Kamale Harris od Donalda Trumpa pokazao da sve više antiimigrantska nacija ide udesno – a stariji čitatelji će se čak sjetiti da je prije četiri godine oštri centrizam Erica Adamsa prema kriminalu bio budućnost Demokratske stranke. Sada ljudi govore da je budućnost Zohran…
No, izbori nikada nisu pojednostavljeni referendumi o ideologiji ili platformi. U velikoj mjeri određeni su talentima i manama onoga tko se kandidira. U situaciji da Mamdani nije izabran u dvodomno zakonodavno tijelo države New York 2020., ne bi bio u poziciji kandidirati se a nijedan kandidat sličnog talenta i predanosti ne bi ga mogao zamijeniti. Eric Adams lako bi pobijedio da nije bio notorno korumpiran pa se nijedan ozbiljan kandidat možda i ne bi pojavio da ga izazove, piše Jacobin.

New York / Foto: Unsplash / Enrique Alarcon
Borba za radnička prava bila je primarna
Nije bilo jamstva da će se neki demokratski socijalist kandidirati za gradonačelnika New Yorka 2025. niti da bude dovoljno dorastao izbornoj utrci.Upravo zbog te nepredvidljive situacije, rad koji je omogućio ljevici da iskoristi tu priliku bio je ključan.
Značajan dio tog posla odradio je njujorški ogranak Demokratskih socijalista Amerike (NYC-DSA), koji je proteklog desetljeća birao kandidate poput Mamdanija za gradska vijeća i državne zakonodavne pozicije. Ogranak i njegova sestrinska podružnica Mid-Hudson Valley DSA izabrali su devet državnih dužnosnika i dva gradska vijećnika, a svi su se borili za interese njujorških radnika mada izbori za gradonačelnika prije osam godina i nisu bili dio plana NYC-DSA. Rad na jačanju organizacijskog kapaciteta ogranka oblikovao je i način vođenja izborne utrke…Sve ovo za magazin govori Michael Kinnucan viši savjetnik Instituta za fiskalnu politiku, član DSA iz njujorškog Brooklyna, i svojevrsni Mamdanijev insajder otkrivajući i neke nepoznate detalje taktike američke ljevice na uspješnom primjeru pobjede u najvećem američkom gradu, ujedno i rodnom gradu aktualnog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump uoči i nakon objave rezultata izbora nije krio svoju frustraciju nazivajući Mamdanija nemaštovitim rječnikom svoje izborne baze “komunistom”.

Donald Trump sa suprugom Melanijom. Nije uspio spriječiti pobjedu socijalista Mamdanija u rodnom New Yorku / Foto REUTERS/Aaron Schwartz
Strategija za uspjeh
– NYC-DSA je tijekom godina razvio jedinstvenu strategiju kampanje, usmjeren na teren – odnosno, kampanju tisuća pojedinačnih volontera. Za NYC-DSA, kampanja nije bila samo taktika za osvajanje glasova. Obični građani izravno su se uključili u kampanju ali kao sudionici i suorganizatori, a ne kao puki obožavatelji i promatrači. Mamdani očito shvaća svoju kampanju s 90. 000 volontera kao ključ svog uspjeha i nije slučajno da je tu operaciju vodila veteranka kampanje DSA-e Tascha Van Auken. Kampanja je građena i poboljšavana organizacijskim i tehničkim vještinama na iskustvima izbornih pobjeda i poraza.
Ovaj etos masovnog sudjelovanja volontera objašnjava više nego što će većina vanjskih promatrača shvatiti o moći Mamdanijeve kampanje…sposobnost Mamdanijeve kampanje da ljudima ponudi ne samo nadu već i priliku da rade na promjenama i grade dobrosusjedske odnose i povezanost imala je notu nečeg revolucionarnog…
Donatori upucali novac u kompromitirane rivale
– Unatoč tome, kampanja je mogla propasti u srazu s jačim protivnicima. Čuo sam mnoge kako govore da je Zohran imao sreće sa svojim rivalima – sreće što je Adams bio korumpiran i naklonjen Trumpu, i sreće što je Andrew Cuomo osramoćeni bivši guverner s kosturskom antikarizmom propao zbog skandala sa seksualnim uznemiravanjem i čija je politika u njegovim godinama mandata guvernera uvelike odgovorna za sve što danas nije u redu s New Yorkom.
Svakako, da su donatori-milijarderi koji su podržavali Adamsa, a zatim Cuoma, pronašli nekog boljeg kandidata, utrka bi možda išla drugačije. No, tvrdim da njihov neuspjeh nije baš, ili ne isključivo, posljedica loše sreće, naglašava Kinnucan.

Andrew Cuomo, glavni gubitnik izbora u New Yorku nakon objave rezultata / REUTERS / Brendan McDermid
Promašeni kandidati Demokrata
Postoje strukturni razlozi zašto su centristički kandidati tako užasni, razlozi koji su također bili uvelike vidljivi u prošlogodišnjoj predsjedničkoj kampanji.
Demokratska stranka, sve više odvojena od bilo kakve značajne biračke baze i lišena čak i značajne unutarnje organizacijske strukture. Strankom dominira onaj koji je trenutno na vrhu i tko može prikupiti najviše donacija; nije slučajno da ti ljudi imaju loše, nepovezane, sklone skandalima, korumpirane kandidate, i nije slučajno da čak i kada centristički donatori mogu vidjeti da im se sprema katastrofa (Joe Biden ljeti 2024., Cuomo odmah nakon predizbora ove godine), nemaju kolektivni kapacitet da je zaustave. Ovaj oblik neuspjeha je zacementiran; sustav je ono što jest i sistematski uzdiže ljude poput Adamsa i Cuoma na vlast…
Njujorčanima dozlogrdio „status quo“
– Iznenađujući, barem za mene, bio je Zohranov uspjeh dominiranja s progresivnim narativom na predizborima. Ovdje sam najviše u iskušenju da dignem ruke i okrivim slučajnost: iz razloga koje znanstvenici još uvijek nisu u potpunosti razumjeli, neki ljudi su jednostavno karizmatičniji od drugih ljudi, primjećuje Kinnucan.
To je dio toga – ali ima više od toga. Širok spektar čak i progresivnih političara zarobljen je mentalnim modelom na spektru od ljevice do desnice; u tom pogrešnom mentalnom modelu, ako se birači pomiču desno kao što se činilo 2024., onda se i vi pomičete udesno…
Birači nisu bili umorni od krajnjih opcija ili traženja umjerenog centra; nisu bili umorni od Bidenovog progresivizma i traženja racionalne politike; bili su umorni od statusa quo koji očito ne funkcionira (ne mogu si priuštiti stanarinu) i politike (vladaju fašisti), a tražili su nešto žustro novo. Zohran je to ponudio, ističe analitičar za magazin.

Foto ilustracija: Unsplash / Josh Gordon
Borba za prava Palestinaca – prednost a ne mana za Mamdanija
– Ova dimenzija kampanje ne može se razumjeti odvojeno od rata u Gazi. Kada je Mamdani najavio svoju kampanju, njegova stroga principijelna i javna podrška palestinskim pravima smatrana je njegovom najvećom manom kao kandidata – čak i većom od njegovih demokratskih socijalističkih uvjerenja. Pokazalo se da je to upravo suprotno, snažna prednost. Mnogi birači (posebno, ali ne isključivo, mladi i muslimanski birači) postajali su sve zgroženiji očito neiskrenom isprikom demokrata za izraelski genocid; Mamdanijeva nespremnost na kompromis po ovom pitanju i njegov zahtjev za jednakim pravima za Palestince postali su znak njegove hrabrosti i autentičnosti ne samo u Izraelu i Palestini već i šire. Mnogi birači možda nisu imali jasan stav o rješenju dviju država, ali bili su umorni od laži i izbjegavanja…

REUTERS/Leah Millis / PBS
Uspješna formula za socijaliste diljem SAD-a
– Kao što su mnogi istaknuli, ovo je tek početak borbe. Mnogo toga ovisi o tome što ćemo uspjeti kao grad učiniti u sljedeće četiri godine – kako bismo osigurali javna rješenja za krize poput stanovanja i brige o djeci, tako i, prije svega, zaštitili stotine tisuća imigranata u New Yorku od Trumpove kampanje etničkog čišćenja.
Svakako nema jamstva uspjeha. Ali za Njujorčane, Mamdanijeva administracija nudi priliku za uzvratni udarac – a za socijaliste diljem zemlje, njegova kampanja nudi nacrt za izgradnju platforme za osvajanje vlasti, zaključuje Mamdanijev insajder Michael Kinnucan u analizi za Jacobin.