Obavještavamo Vas kako policijski službenici i dalje intenzivno rade na utvrđivanju svih okolnosti ovog događaja. Kratko, nakon tjedan dana od događaja ne baš i jasno, priopćenje glasnogovornice PU Istarske Nataše Rogić, odgovor na naš upit je li se stiglo do odgovora tko je i zbog čega napao 15 maturanata riječke Elektroškole koji su nakon okončanja srednjoškolskog obrazovanja, a prije samog polaganja mature, Pulu odabrali kao željeno mjesto u kojem će se nekoliko dana zabaviti, naprosto uživati u svim zanimljivostima koje nudi glavni grad Istre. Nažalost, ta njihova vizija Pule raspala se već prve noći boravka u njoj: oko 1,30 sati u noći s prošlog petka na subotu na Rivi ih je napala velika skupna nasilnika, spominje se brojka od 50 mladića. Policija je istina po pozivu vrlo brzo stigla na mjesto sukoba, no osim te činjenice, od njih se do danas nije saznalo skoro ništa novo. Riječki su se maturanti u međuvremenu i vratili kući, najgore je prošao jedan od njih kojem je izbijen zub. No, kako na hitnom odjelu pulske bolnice nije obrađen i od strane odjela dentalne kirurgije, njegove se ozljede tretiraju kao – lakše.

Ostavimo li po strani policijsko-birokratsku zavrzlamu, neprijeporno je kako se radi o opasnom vidu nasilništva gdje nekoliko puta slabiju grupu bez ikakvih razloga napada golema skupina nasilnika. Takav se model ponašanja kod mainstream stanovništva doživljava kao vrlo opasan, drugim riječima opisano je nasilništvo upozorenje koje većina interpretira s razmišljanjem – kloni se Pule u noćnim satima.

Mučan alarm

Iako osobno najveći istarski grad ni na koji način takvim ne doživljavamo, štoviše Pula nam se u pravilu doima kao grad ugodnog življenja, izrazito otvorenog posjetiteljima i turistima, napad na riječke maturante upalio je vrlo mučan, upozoravajući alarm. Riječ je naime bila o opasnom ponavljanju nasilništva, u stilu »divljeg zapada«, jer je sredinom ožujka u istoj toj Puli kamenovan autobus s odbojkašicama iz Vukovara koje su se nakon odigrane utakmice vraćale kući. Svakako, moglo bi se o tim divljaštvima razmišljati kao o izoliranim, usamljenim slučajevima kakvi se – eto događaju, kad se ne bi radilo o krajnje kukavičkom nasilništvu u kojem brojčano mnoštvo nasrće na – nemoćne. A to svakako nije dobro postane li model ponašanja. Ono što je u svemu dobro – ekspresna je reakcija pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića koji je nasilništva osudio, zatražio sveobuhvatne istrage baš kao što se svima i ispričao.

– Ispričao se gradonačelnik Zoričić, no ne i ostali političari i stranke koje participiraju u sastavu Gradskog vijeća. Njih kao da se to ne tiče, njih kao da nije briga što se Pula svako malo na takav način sramoti. Ono što treba reći je da niti jedna politička stranka, niti SDP, niti IDS, niti Možemo!, niti HDZ, nije osudila napad. Gotovo svakodnevno medijima šalju svakojaka priopćenja o tome što su rekli, s kim su se sastali, koju vrpcu prerezali, prepucavaju se međusobno i podbadaju preko Facebooka, ali progovaranje protiv nasilja im, izgleda, nije na listi prioriteta. To je poražavajuće. Lako je o toleranciji govoriti, treba ju pokazati na svom primjeru. Šutnja o nasilju može naime značiti samo jedno – podršku takvom ponašanju, istaknula nam je Chiara Bilić, novinarka portala Istra24, jedna od najangažiranijih pripadnica istarske medijske scene, k tome i osoba koja je formalnu naobrazbu stjecala na studiju sociologije. Na neki dakle način, dvostruko kvalificirana kako bismo je komunicirali u našoj temi.

– Nije Pula grad slučaj niti je nesiguran grad, ali zbog niza čimbenika, od sve manje zaposlenosti do okretanja glave političke scene od nasilništva, nije isključeno da to u dogledno vrijeme ne postane. A to nikako ne bi bilo dobro, dodaje Bilić koja se u svojim tekstovima dominantno bavi istragama političkih i gospodarskih devijacija po kojima je čitava Hrvatska na žalost itekako poznata.

Medijska scena

S druge strane, s obzirom na to da policija po svojim danas definiranim obrascima krizne komunikacije nije evoluirala iako to svakako jesu medijska scena i njoj sve bliže društvene mreže, za razmišljanje o današnjoj Puli obratili smo se Kristianu Družeti, tajniku Vijeća za prevenciju kriminaliteta Grada Pule. Stručnjak za samoobranu i naoružanje, osoba iznimnog međunarodnog iskustva upravo u djelovanju za kriznih situacija, od kojih je pet godina skupio i u Afganistanu, jedan je od onih koji ni jednu sigurnosnu situaciju ne doživljava takvom da ne bi mogla biti – boljom. Pitali smo ga stoga kao on vidi sigurnosnu situaciju u Puli?

– Pula, kao i mnogi drugi gradovi u Hrvatskoj, siguran je grad. Promatrajući statističke podatke nadležnih institucija kao i istraživanja koja govore o urbanoj sigurnosti u EU-u, možemo zaključiti da živimo u sigurnoj državi sa sigurnim gradovima. Isto se može iščitati i iz informacija o stanju sigurnosti koje Gradu Puli periodično dostavlja PU Istarska, gdje je sigurnosno stanje u prvom dijelu 2022. godine procijenjeno zadovoljavajućim. To je zaključeno temeljem analize sigurnosno-relevantnih pokazatelja u promatranom razdoblju pri čemu se ne bilježe sigurnosno-rizični događaji koji bi svojim posljedicama i intenzitetom u većoj mjeri ugrožavali sigurnost građana i imovine. To svakako ne znači da je Pula, kao i mnogi drugi gradovi, imuna na sporadične nasilne incidente koji su se nažalost zaredali u proteklom periodu. Interes javnosti prema takvim događajima dodatno je povećan uslijed nemilog događaja napada navijača na policiju i svega što je uslijedilo nakon toga. Kao i u tom slučaju na autocesti, i kod nas je policija svojim angažmanom došla do sudionika svih tih nasilnih događaja ili intenzivno radi na tome, ističe Družeta.

Istina, no u slučaju Pule priča se ponavlja, a prema nekim informacijama radi se o istoj nasilničkoj jezgri. Ako je tako, nisu li se nakon »Vukovarskog incidenta« takvi događaji mogli prevenirati?

– Ne postoji apsolutna sigurnost, već samo naš maksimalni napor da ostvarimo potrebnu razinu sigurnosti. Ali da, moguće je prevenirati niz neželjenih oblika ponašanja kao i onih koji u sebi sadrže nasilje. To se može postići proaktivnim radom i preventivnim aktivnostima svih članova zajednice, a posebice nadležnih institucija. Tu svakako ima prostora za poboljšanje od strane svih dionika koji svojim radom sudjeluju u ostvarenju urbane sigurnosti i jačanju zaštitnih čimbenika. Danas je poznato da to više nije posao koji pada samo na policiju, iako se u našem društvu to još uvijek tako percipira, naglašava Družeta.

Koliko god njegovi odgovori bili na jedan način umirujući, kao i poticajni jer kako ističe sigurnost je posao cjelokupne zajednice, ne samo policije, nekako nam se čini da Pula postaje grad »lak na okidaču« jer se neprestano gospodarski urušava. Simbolički – četvrt stoljeća ništa se pozitivno ne događa s Muzilom, dok se kroz taj isti period Uljanik, najznačajnijih generator zaposlenosti Pule, gasi?

Uključenost zajednice

– Ne bih uzroke tražio na Muzilu ili u Uljaniku. Muzil i Uljanik su samo posljedice onog što se živi niz godina. Što u konačnici niti ne mora biti loše za društvo ako prihvati potrebnu promjenu. Možda je baš ta promjena kojoj svi težimo problem jer očekujemo da se netko drugi mijenja, a da nama sve ostane isto i poznato. Danas je važno razumjeti da je uloga lokalne samouprave iznimno bitna u ostvarenju urbane sigurnosti, gradske uprave trebaju biti pokretači takvih politika. Odavno se došlo do spoznaja kako policija sama svojim radom ne može riješiti probleme kriminaliteta u društvu, da je to posao svih institucija, pa i samih građana unutar područja gdje žive. Uključenost zajednice je ključna u prevladavanju suvremenih izazova koji se manifestiraju kroz različite oblike devijantnih ponašanja.

Postoji više strategija kojima se može utjecati na urbanu sigurnost i odnose se na planiranje i uređenje prostora kojim se utječe na smanjenje prilika za počinjenje kriminalnog djela kroz povećanje rizika i napora koji mora biti uložen za počinjenje kriminalne aktivnosti te smanjenje počiniteljeve očekivane koristi. Zatim imamo pristup koji je više usmjeren na zgrade, stambene četvrti i bliže susjedstvo i bazira se na »teoriji obranjivog prostora« koji snagu u zaštiti od kriminaliteta crpi iz samih stanara i snažne neformalne kontrole. Za kraj mogu navesti i pristup situacijske prevencije kriminaliteta koji se bazira na preventivnom pristupu smanjivanju mogućnosti za kriminal, a ne oslanja se na poboljšanje društva i njegovih institucija. Odnosno, smanjenje mogućnosti za kriminal koje se postiže pomoću izmjena ili manipulacija fizičkog okoliša kako bi se izravno utjecalo na prijestupnikovu percepciju povećanog rizika i napora te smanjenje nagrade. Kada to povežemo sa nasiljem onda treba znati da do nasilja ne dolazi samo zbog osobnosti nekog pojedinca, već da i sama situacija i okruženje ima bitnu ulogu da li će neki konflikt eskalirati u nasilje, naglašava Družeta.

Promatrajući događanja, posebice onako kao što ih često nekritički prezentiraju mediji, mogli bismo zaključiti kako živimo u vremenu moralne krize i nereda u društvu.

– Ugledni francuski sociolog Emile Durkheim je takvo stanje nazvao anomija, situacijom u kojoj se destabiliziraju uobičajene norme ponašanja. Moguće da tu možemo tražiti uzroke društvenih devijacija. Uloga medija je iznimno važna jer imaju veliku odgovornost i društvenu ulogu u formiranju stavova i vrijednosti. Pri tome moraju paziti da ne nameću svoje vrijednosti.

Bez obzira na sve, mogu zaključiti da Pula nije manje siguran grad od drugih urbanih sredina. Ono što Pula ima je društveni kapital koji ju može učiniti još sigurnijom i poželjnom sredinom za život. U svemu tome je nužna suradnja svih institucija kao i samih građana koji mogu kroz svoje sudjelovanje u prevenciji na lokalnoj razini doprinijeti tom cilju. Tu svakako bitnu ulogu ima Vijeće za prevenciju kriminaliteta sa svojim članovima i partnerima koji svojim radom mogu utjecati na politike sigurnosti u lokalnoj zajednici, naglašava Družeta te ističe ono što smo i sami naglasili kao poželjno – izraziti kritički, ekspresno izrečeno stav osude od strane gradonačelnika.

Poligon za devastaciju

– Pozitivne promjene su moguće samo ako prihvatimo postojanje određenih problema i krenemo u rješavanje njihovih uzroka. Možda se zbog toga može učiniti da Pula ima više problema ali nema – radi se o tome da je Pula odlučila svoje probleme ne skrivati ispod tepiha i već ih rješavati. To se može odnositi na nasilje, kriminalitet u cjelini, ali i bilo što drugo što utječe na kvalitetu života građana, zaključio je naš razgovor Družeta.

Mi smo se pak otputili do srca Verude, živopisnog pulskog kvarta i njegove središnje točke, istoimenog kafića, koje mnogi drže za mjesto gdje se rađa i čuva pulski urbani identitet. Iskazuju to i brojni murali posvećeni Demonima, navijačkoj skupini koja je nedavno obilježila tri desetljeća postojanja, ali i onoj koja se potpuno nekritički, automatski povezuje s navedenim nasiljem. Iako smo i njima ponudili iznošenje stava u ovom tekstu, odbili su nas, kao i bilo kakvu povezanost s navedenim pojavama. Dijelom se s njima i slažemo jer mediji i društvo u općoj nemoći i moralno-političkoj eroziji mir za svoju savjest pronalaze u pravilu u optuživanju navijačkih skupina. Uzroke nasilja vidjeti isključivo u navijačima zapravo je kolektivni bijeg od odgovornosti zajednice za takve devijacije. Nisu naime navijači krivi zbog potpuno nepotrebnog bujanja birokracije, zbog saborskih zastupnika koji ne dolaze u Sabor, baš kao što nisu krivi ni zbog vulgarizacije »peakova« političke scene. Jer da – korijeni nasilja su baš u tome, kao i u općem osiromašivanju društva. I ako je nasilje moguće prevenirati, početi se mora na tim adresama. Nastave li naši politika i gospodarstvo u aktualnom smjeru, gradske će makljaže postati svakodnevna pojava. Koja nas i dalje neće zanimati. Sve do trenutka kad sami ili netko nam blizak osvanemo izmlaćeni.

I ne, nismo ignorirali ni Muzil, jedan od najljepših gradskih poluotoka na Mediteranu. Nismo se iznenadili zatečenim, ali mučninu smo bez obzira što smo bili pripremljeni na ono što nas čeka svakako osjetili. Teško je naime shvatiti da je jedno takvo mjesto već desetljećima isključivo poligon za devastaciju. Rajski komad Pule u kojem bi se morale otvoriti bezbrojne perspektive – sramotno zapušten. Baš kao i Uljanik pored čijeg smo tužnog ulaza prošli prije dolaska na pulsku Rivu, mjesto gdje su napadnuti, neki i vrlo gadno »izdevetani«, riječki maturanti. Odgovori? Iako je policija odmah izašla na teren, identitet izgrednika se još uvijek utvrđuje.