Foto Antonio Bronic, Reuters
Neupitno je da se radi o jakom potresu, međutim da je potres takvog intenziteta pogodio neko drugo područje, poput Novog Zagreba, posljedice ne bi bile tako katastrofalne, navodi Ivica Sović
povezane vijesti
Razoran potres s epicentrom kod Petrinje magnitude 6,2 prema Richteru bio je 15 do 20 puta jači od potresa koji je u ožujku zadesio Zagreb, a prema najavama dežurnog seizmologa Seizmološke službe Hrvatske dr. Ivice Sovića podrhtavanje tla u Petrinji moglo bi se nastaviti idućih godinu dana.
– Nakon ovako razornog potresa barem godinu dana može se očekivati serija potresa na području Petrinje. Hoće li potresi biti jači, ne mogu reći, jer to se ne može prognozirati. Možemo se samo nadati da se to neće dogoditi.
Riječ je o potresu koji je bio 15 do 20 puta jači od zagrebačkog potresa u ožujku, jer kada se na Richterovoj ljestvici jačina potresa poveća za 1, onda se prema logaritmima oslobađa 31 puta veća energija, ističe dr. Sović.
Stare zgrade
Ujedno dodaje i da se radi o jednom od najjačih potresa u Hrvatskoj, koji je nadmašio samo potres u Dubrovniku 1667. godine, za koji se magnituda ne zna, jer tada mjerni instrumenti nisu postojali.
U novijoj povijesti, kaže dr. Sović, 1996. godine potres magnitude 6,1 po Richteru zadesio je Ston s također razornim posljedicima.
– Neupitno je da se radi o jakom potresu, međutim da je potres takvog intenziteta pogodio neko drugo područje, poput Novog Zagreba, posljedice ne bi bile tako katastrofalne.
Petrinja je stari grad, sa zgradama koje su izgrađene prije sto godina kada se gradilo s ciglama i slabom vapnenom žbukom. Riječ je o građevinama koje su dotrajale same po sebi, navodi dr. Sović.
Slično mišljenje iznosi i jedan od hrvatskih najpoznatijih stručnjaka za statiku i stabilnost konstrukcija s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci profesor emeritus Mehmed Čaušević.
– Kod jučerašnjeg potresa dodatna otegotna okolnost je i činjenica da se radilo o plitkom potresu, s epicentrom svega 10 kilometara ispod površine. To je važan podatak koji nam govori o tome kolika se energija oslobađala prema površini, a to je imalo jači utjecaj na konstrukcije zgrada, navodi Čaušević.
Lošije tlo
Kao i Sović, i on navodi da su problem stare građevine izgrađene prije stotinjak godina, jer nakon 1963. godine i potresa u Skoplju počela je primjena posebnih propisa prema kojima se grade otpornije građevine zbog čega se tek zgrade izgrađene nakon 1964. godine smatraju sigurnima.
Za takve je građevine prihvatljiva magnituda od 6,3 po Richteru, a apsolutno sigurnima smatraju se građevine koje su sagrađene u posljednjih 25 godina. Kod velikih potresa konstrukcija građevine smije se, čak i mora, oštetiti kako bi se potrošila seizmička energija koju potres razvija te kako bi se izbjegle ljudske žrtve.
– U Hrvatskoj postoji puno zgrada koje su stare i u koje nije ulagano. Najčešće se radi o bolnicama, vojarnama i sličnim zgradama. Te je građevine još prije 20 ili 30 godina trebalo temeljito obnoviti ili srušiti.
Međutim, to nije učinjeno i sada imamo rezultat. Ne znam kakvo je u Petrinji tlo, jer i to ima važnu ulogu kod potresa, a pretpostavljam da je lošije nego riječko tlo, osim kada su u pitanju građevine građene na nasutom tlu. Ukoliko je riječ o lošem tlu, onda su seizmičke sile još jače, zaključuje Čaušević.
