RIJEKA – Među mnogim ovlastima i poslovima koji su u nadležnosti centara za socijalnu skrb vrlo su brojni i prije svega nadasve odgovorni, oni koji se odnose na zaštitu djece. Te osjetljive, zahtjevne i složene poslove u centrima rade posebni odjeli s timovima stručnjaka, i u mnogima od tih postupaka centri su upućeni na druge institucije, poput sudova na kojima mnogi dobivaju epilog.

U riječkom Centru za socijalnu skrb, koji pokriva područje grada Rijeke i šire riječke okolice te dio Gorskog kotara, doznajemo da je prošle godine taj Centar u različite ustanove socijalne skrbi smjestio 53 djeteta, a u udomiteljske obitelji 91 dijete, od kojih 49 u tradicionalne udomiteljske obitelji te 42 djeteta u srodničke udomiteljske obitelji. Ta su djeca izdvojena iz svojih bioloških obitelji i gotovo sva – od njih ukupno 144 – smještena takoreći diljem Hrvatske, gdje je riječki Centar uspio za njih pronaći adekvatno mjesto i skrb.

Redoviti nadzor

– Na području nadležnosti Centra za socijalnu skrb Rijeka evidentirano je 46 srodničkih udomiteljskih obitelji, 17 tradicionalnih udomiteljskih obitelji i dva profesionalna udomitelja, a u svim tim udomiteljskim obiteljima zajedno, smješteno je 73 djece. U 2020. godini realizirana su posvojenja četvero djece, a 12 djece imalo je ispunjene pretpostavke za posvojenje. Među njima su djeca u srodničkim udomiteljskim obiteljima i djeca s navršenih 14 godina koja su iskazala želju da ne budu posvojena, a posvojenje se ne može realizirati bez njihove suglasnosti, te djeca s težim oštećenjima zdravlja za koje postoji mali interes za posvojenje, doznajemo od pravnica u riječkom Centru Nere Peranić Čelić i Zvonke Beg Kvaternik.

Prema njihovim riječima, u slučajevima procijenjene ugroženosti života i zdravlja djece u biološkoj obitelji, stručni djelatnici Odjela za djecu, mlade i obitelj svakodnevno se suočavaju s problemom smještaja djece u udomiteljske obitelji ili dječje domove.

– Naime, u udomiteljskim obiteljima u većini slučajeva nema mogućnosti smještaja djece jer su im kapaciteti popunjeni na području cijele Republike Hrvatske, a vrlo su česti i slučajevi da se udomitelji ne mogu nositi s traumama i teškoćama udomljene djece, uslijed čega iskazuju potrebu da ih se izmjesti iz njihovih udomiteljskih obitelji.

Ustanove socijalne skrbi su unazad desetak godina obuhvaćene procesom deinstitucionalizacije uslijed čega su i njihovi smještajni kapaciteti značajno smanjeni i ne odgovaraju potrebama za smještajem velikog broja djece. Stručni timovi Odjela za djecu, mlade i obitelj prate velik broj rizičnih obitelji – radi se o dugogodišnjim tretmanima koji iziskuju redoviti nadzor i stručni savjetodavni rad, međuresornu komunikaciju i suradnju koja je ponekad spora i otežana, te o potrebi učestalog terenskog rada koji daje neposredan uvid u funkcioniranje obitelji.

Sve to postupanje je aktualno otežano zbog pandemije COVID-19 i potrebe pridržavanja epidemioloških mjera. Posebno naglašavamo i potrebu efikasnog i sveobuhvatnog funkcioniranja svih sustava koji se bave zaštitom prava i dobrobiti djece, a to su pored centra za socijalnu skrb – školstvo, zdravstvo, pravosuđe i policija, a sve u cilju procjene najboljeg interesa svakog djeteta, poručuju pravnice Beg Kvaternik i Peranić Čelić.

Podaci za 2019.

Ukupne podatke o zaštiti djece za prošlu godinu riječki Centar za socijalnu skrb još nema objedinjene, no imat će ih za otprilike mjesec dana. Naime, takvo statističko izvješće Centar sastavlja po nalogu nadležnog Ministarstva i to u roku od 30 dana, a ove godine je taj nalog Ministarstva Centar primio 8. travnja. No zato u riječkom Centru doznajemo te podatke za 2019. godinu. Prije svega, naše sugovornice kažu da je u toj godini ovaj Centar primio 631 obavijest o kršenju osobnih prava djece povodom kojih je poduzimao sveobuhvatne mjere iz svoje nadležnosti koje uključuju provjere svih prijavljenih navoda, kako od stranaka u postupku tako i svih drugih nadležnih institucija koje imaju relevantna saznanja o djetetu i obitelji.

Riječki Centar je 2019. godine izrekao 33 mjere upozorenja na pogreške i propuste u skrbi za djecu, 81 mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, 58 mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarivanju skrbi o djetetu. Te je godine Centar na Općinskom sudu pokrenuo 33 postupka za lišenje prava na roditeljsku skrb i 66 postupaka radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djecom. Od tih postupaka oduzimanja prava na stanovanje roditelja s djecom provedeno je sedam postupaka žurnih izdvajanja djece iz obitelji kada je u hitnom postupku samostalnom odlukom i procjenom Centra odlučeno da postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djece, koja se mogu zaštititi samo izdvajanjem iz neposrednog obiteljskog okruženja. U toj je godini s područja skrbi riječkog Centra posvojeno devetero djece, dok je za 17 djece postignuto ispunjenje preduvjeta za posvojenje.

Među tom djecom su i djeca u srodničkim udomiteljskim obiteljima, što znači da su smještena u krugu šire obitelji, djeca koja su navršila 14 godina i izrazila želju da ne budu posvojena, što se mora poštivati, te djeca s težim oštećenjima zdravlja za koje postoji mali interes za posvojenje. U ustanovu socijalne skrbi na dugotrajni smještaj, koji traje dulje od godinu dana, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, Centar je 2019. godine uputio šestero djece koju roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti, a 99 djece iz istih je razloga dugotrajni smještaj dobilo u udomiteljskim obiteljima.

Lovranski dom primio 60 zahtjeva za smještaj djece

Institucionalni sustav skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi je s najboljim namjerama prije nekoliko godina pomalo transformiran. Godinama su na to obrazloženo pozivali stručnjaci: zato da djeca koju se izdvaja iz biološke obitelji ne budu smještavana u domove-ustanove već u udomiteljske obitelji. Nažalost, odgovor u smislu znatno većeg broja udomitelja nije došao. Zato i Dječji dom »Ivana Brlić Mažuranić« Lovran, jedini dom na području PGŽ-a, zadnjih godina svjedoči pritisku za prijem djece, i to gotovo iz cijele Hrvatske.
U svojoj riječkoj podružnici dom skrbi za djecu od rođenja do sedme godine, i tu mu je sav kapacitet od 17 mjesta stalno popunjen. Slično je i u središnjoj ustanovi doma, u Lovranu, gdje može primiti 16 djece, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Smještajni kapaciteti doma u Lovranu su u vrijeme njegove transformacije smanjeni na osam mjesta, a prije dvije godine je u dogovoru s nadležnim Ministarstvom izrađen individualni plan doma te je njegov kapacitet povećan na 16 mjesta.

– U Lovranu sada naš dom ima 16 djece, zapravo redovito ih imamo od 10 do 16. Stalno smo djecu primali, ali trebalo je zaposliti još dva odgajatelja da bismo mogli pokriti sve smjene. Jednog smo odgajatelja zaposlili početkom ove godine, no treba nam još jedan, i čekamo da to zapošljavanje Ministarstvo odobri. Kod nas je najviše smješteno djece iz naše županije, zatim iz Istarske, ali zahtjevi dolaze iz svih krajeva tako da imamo i djece iz Ličko-senjske, Zagrebačke i nekih drugih županija. Već dvije godine osjećamo pritisak za prijem. U zadnjih tjedan dana primijetili smo i veći pritisak, jer dobili smo zahtjeve za smještaj desetero djece iz dvije obitelji, jedne s riječkog područja, a druge iz Zagrebačke županije, kaže Katica Dejanović, socijalna radnica Dječjeg doma »Ivana Brlić Mažuranić« Lovran.

U prva tri mjeseca ove godine lovranski dom je primio 60 zahtjeva za smještaj djece, a realizirao ih je deset, koliko je mogao. U 2020. godini je 28 djece otišlo iz ovog doma, devetero u udomiteljstvo, a posvojeno je samo troje male djece. Lani je ovaj dom primio 32 djece, a ukupno je dobio 132 zahtjeva za smještaj.

– Djeca do sedme godine u našem domu prosječno borave do osam mjeseci ili godine dana. No neka i do dvije godine (sve dok se ne riješi njihov status); što je ipak puno bolje nego ranije kada su i mala djeca boravila u domu dugi niz godina. Puno je veća frekvencija male djece, jer centri za socijalnu skrb za njih lakše pronalaze udomitelje ili posvojitelje. Za odrasliju djecu to ide dosta teže. Mnogi imaju kontakte s roditeljima, mnoga starija djeca ne žele u udomljenje niti da budu posvojena, ili jednostavno nedostaje udomiteljskih obitelji. Stoga djeca školske dobi borave i po nekoliko godina kod nas u domu. Našu djecu roditelji uglavnom posjećuju, ali njihovi posjeti znaju biti regulirani i sudskom mjerom, ako su sudskom mjerom i smještena. A kada roditelji ne dolaze, obavještavamo centar za socijalnu skrb i molimo da poduzmu potrebne mjere. Briga za dobrobit djece temeljna je dužnost pojedinca, institucija, ali i cijelog društva. Smještaj djeteta u ustanovu socijalne skrbi treba biti iznimka i koristiti se samo u situacijama kada je to nužno, objasnila je socijalna radnica lovranskog doma.