ZAGREB – Građani kojima u ovoj godini neće rasti plaća, u prosjeku će imati 3,5 posto novca manje nego lani, odnosno toliko će njihovog dohotka »pojesti« inflacija, a riječ je o stopi rasta cijena u 2022. godini prema Vladinim, korigiranim procjenama. U tom je izračunu svega pomalo, pa će naravno financijska situacija svakog pojedinca ovisiti o tome što dominira u njegovoj potrošnji. Onima s nižim primanjima koji većinu svoje plaće ili mirovine troše na hranu i režije, malo znači kako će se kretati cijene ljetovanja ili restoranske ponude, ako na ljetovanja i u restorane ne idu. Za njih je stopa inflacije veća od službene, ako su po većim stopama rasle cijene hrane ili komunalnih usluga, na koje troše većinu svog dohotka.
Kolika je službena stopa rasta potrošačkih cijena bila u prošloj godini, Državni zavod za statistiku objavit će danas, a inflacija je od polovice godine stalno ubrzavala.

U prosincu je, nedavno je procijenio i ministar financija Zdravko Marić, premašila pet posto, nakon što je u studenome bila 4,8 posto. To znači da su građani kojima su u prošloj godini primanja bila »zaleđena«, u prosincu prošle godine za svoj novac mogli kupiti pet posto dobara i usluga manje nego u prosincu 2020. godini. Prosječna godišnja stopa inflacije bit će manja od tih pet posto, ali malo to znači ljudima koje će dvije godine inflacije, prošla i ova, znatno osiromašiti. S druge strane, država je barem zasad od inflacije profitirala jer ona pojačano puni blagajnu, lakše je isplaćivati plaće ili plaćati kreditne obveze.

Pitanje troškova

Nije stoga čudno da sindikati inzistiraju da se, osim Vladinih mjera za ublažavanje udara poskupljenja, posebice struje i plina koji će se dogoditi od početka travnja, na inflaciju odgovori i povećanjem plaća. Zasad su najglasniji predstavnici zaposlenih u javnom sektoru, odnosno državnoj upravi i javnim službama, ali će i ostali sindikati slične zahtjeve, pod sve većim pritiskom poskupljenja, morati postavljati pred privatne poslodavce. Nedavno je glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Damir Zorić upozorio da se mora voditi računa o tome da veće plaće znače i veći trošak za tvrtke, a to onda stvara veći pritisak da poskupe njihovi proizvodi, što opet potiče inflaciju.

Za ekonomskog analitičara Željka Lovrinčevića zahtjevi sindikata su razumljivi, jer žele sačuvati standard ljudi koje zastupaju.
– Ako inflacija pogoduje proračunu, ako donosi više prihoda, onda je logično i da rashodovna strana traži svoje. Realna plaća već u siječnju je pala, a vjerujem da je inflacija u Hrvatskoj veća od one koju pokazuju službene brojke i da bi se moralo revidirati i proizvode koji ulaze u njezin izračun i način i mjesta s kojih se ti podaci prikupljaju. Ali ako je inflacija između tri i četiri posto, ako država u sljedećoj godini najavljuje rast od pet posto, logično je i da zaposleni traže svoje. Inflacija trenutno godi proračunu i oni koji iz tog proračuna dobivaju plaću traže zaštitu od te iste inflacije povećanjem plaća, kaže Lovrinčević.

On napominje da i monetarne i izvršne vlasti diljem Europske unije postaju svjesne toga da inflacija neće biti niti kratkoročna, niti blaga, kako su oni prvotno predviđali, te da je sada pred njima odluka kako će se nositi s inflacijom i kako će to utjecati na njihova društva.
– U 2022. godini vlasti će se suočavati s odlukom o tome hoće li se preraspodjela nastaviti u korist kapitala i državnih proračuna, a na štetu radnika. Već dvije godine događa se dodatno raslojavanje u europskim društvima i ono će se, ako se ništa ne bude činilo, nastaviti i u ovoj godini, a to onda ponovo, kao i u vrijeme krize koja je počela prije gotovo desetljeće i pol, otvara prostor za krajnje lijeve ili desne stranke. Vlasti će morati voditi računa i o tome, upozorava Lovrinčević.
Dodaje da rješenje u kojem se na inflaciju odgovara isključivo povećanjem plaća, i u javnom i privatnom sektoru, otvara pitanje troškovne spirale, te da je druga opcija kontrola cijena.

Spriječiti udar

Takve poteze već su u prošloj godini vukle pojedine europske vlade, a sada njihov broj raste. Kako se zasad čini uglavnom se, kako bi se spriječio udar koji donosi rast cijena energenata, najavljuju intervencije u porezu na dodanu vrijednost jer se, primjećuje Lovrinčević, vlasti u većini zemlja nadaju da će to amortizirati prva povećanja cijena dok ne nestanu problemi u opskrbi energentima koji su posljedica globalnih političkih odnosa, ali se ta očekivanja ne moraju ostvariti.
Na snižavanje PDV-a s 25 na 13 posto, kad je u pitanju isporuka plina, odlučila se po svemu sudeći i hrvatska Vlada, ali Lovrinčević smatra da bi vlasti trebale biti hrabrije i ići na nižu stopu, odnosno onu od pet posto, te da bi za to mogli imati prostora.
– Država bi trebala ići s tom sniženom stopom i na isporuku struje i plina i prihvatiti da će imati nešto manje inflatornih prihoda, ali to je jedini način na koji kontrola cijena, jer se u oba slučaja one administrativno određuju, može pomoći da se životni standard građana ne sroza. Snižavanje PDV-a na ostale proizvode dosad se nije pokazalo kao dobra mjera, jer potrošači od njega nisu imali koristi, zaključuje Lovrinčević.