NEMA SIGURNOSTI

Hrvatski radnici nisu zadovoljni ni plaćama, ni radnim vremenom, ni sigurnošću radnog mjesta: I minimalac je premalen

Jagoda Marić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Prema podacima koje su predstavili iz Novog sindikata Hrvatska, na posljednjem smo mjestu u EU-u po sigurnosti radnog mjesta, odnosno po broju ugovora na neodređeno, gdje nam je postotak najniži.



ZAGREB – Hrvatski radnici nisu zadovoljni ni plaćama, ni radnim vremenom niti sigurnošću radnog mjesta, a samo njih četvrtina sindikalno je organizirana i tako pokušava izboriti i zaštititi svoja prava. Preliminarni su to rezultati istraživanja o uvjetima rada što ih je jučer predstavio Novi sindikat, a koji su u sklopu projekta Zadovoljan radnik – uspješan poslodavac, proveli znanstvenici s Odjela za socijalne odnose Pravnog fakulteta u Zagrebu.


Ispitivalo se zadovoljstvo radnika uvjetima rada, poput plaće, a ono je na razini Hrvatske dobilo prosječnu ocjenu 2.2. Kad je u pitanju radno vrijeme, radnici sa sigurnim ugovorima ocijenili su svoje radno vrijeme s 2,8, dok su oni sezonski dali ocjenu 2,1. Prema podacima koje su predstavili iz Novog sindikata Hrvatska, na posljednjem smo mjestu u EU-u po sigurnosti radnog mjesta, odnosno po broju ugovora na neodređeno, gdje nam je postotak najniži.


Izmjene zakona


Iz Novog sindikata upozoravaju da bi izmjene Zakona o radu, o čemu je Vlada pokrenula pregovore, trebale o tome voditi računa te da bi se tako trebalo povećati zadovoljstvo radnika radnim vremenom, uvjetima rada i sigurnosti radnog mjesta. Predsjednik Novog sindikata Mario Iveković posebice se osvrnuo na podatak da je sindikalno organizirano tek 25 posto radnika, te kaže da je do pada organiziranosti radnika došlo nakon usvajanja zadnjeg Zakona o reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca, koji je nanio veliku štetu sindikalnom pokretu u Hrvatskoj. Broj osiguranika, iako se Vlada posljednjih tjedana hvali njegovim povećanjem još uvijek nije dosegnuo 2008., upozorava Iveković, pa po tom pitanju Hrvatska nije još ni sanirala posljedice krize iz 2008. godine, a već je upala u novu.




– Došli smo do 100.000 osiguranika manje nego 2008. godine. Pokazatelji broja nezaposlenih su nešto bolji, gdje je 2008. godine u Hrvatskoj bilo 236.000 nezaposlenih, a danas ih je oko 150.000. S obzirom na pad broja osiguranika vrlo je jasno da to nisu ljudi koji su zaposleni u Hrvatskoj, nego u Njemačkoj, Irskoj, Belgiji i drugim zemljama, zaključuje Iveković.


Premali minimalac


Što se tiče visine plaće, iz Novog sindikata podsjećaju da je njihova kampanja Clean Clothes ukazala na to da bi minimalna plaća trebala biti dostojanstvena plaća, ona kojom radnik može osigurati sebi i svojoj obitelji dostojanstven život, a istraživanje iz 2018. godine pokazalo je da je to plaća od 10.400 kuna. Oni smatraju da rasprava o minimalnoj plaći, koja bi trebala biti 60 posto plaće o čemu se raspravlja na razini EU-a, nije dobar pristup jer je to kriterij koji je odgovarajući za zapadnoeuropske države s obzirom na to da su njihove prosječne plaće daleko veće od hrvatske prosječne plaće.


– U Hrvatskoj 60 posto od prosječne nikako ne može biti adekvatna minimalna plaća. Istina je da je ova vlada dizala minimalnu plaću po pet posto nekoliko puta i napravili su značajan pomak, ali mi smo još uvijek daleko od dostojanstvene plaće, zaključio je Iveković.
U Hrvatskoj je prosječna plaća nešto veća od sedam tisuća kuna, pa je i ona za trećinu manja, od dostojanstvene plaće o kojoj Novi sindikat govori, dok je minimalna plaća za ovu godinu 3.400 kuna. Kad bi minimalna plaća bila određena na 60 posto prosječne, iznosila bi 4.200 kuna.