Svake godine operaciju karcinoma dojke u Hrvatskoj prođe oko 3.000 žena, a većina njih zakinuta je za jedan od osnovnih popratnih tretmana kakvi su osigurani pacijenticama s karcinomom dojke diljem Europe.

Riječ je o ručnoj limfnoj drenaži, postupku koji sprečava ili umanjuje nastanak limfedema, oticanja ruke nakon operacije dojke.

Operirane žene umjesto toga u našim bolnicama prolaze praktički beskoristan tretman uređajem za limfnu drenažu, koji im, potvrđuju to i stručnjaci, nije učinkovit kod liječenja limfedema.

U ćorsokaku

Riječ je o uređajima koji nisu skupi, a bolnice ih često dobiju donacijama, pa im ne predstavljaju nikakav trošak.

S druge strane, za manualnu limfnu drenažu, koja bi bila optimalan tretman za operirane pacijentice, potrebno je educirati karcinom dojke, medicinsko osoblje, što iziskuje i novac i vrijeme, pa se naše zdravstvene ustanove odlučuju za kraće i jeftinije rješenje, neovisno o posljedicama za žene.

Tako je KBC Zagreb, na primjer, kao referentni centar za dijagnostiku i liječenje raka dojke, krajem 2019. godine od Grada Zagreba primio donirani uređaj vrijedan 32.000 kuna, a operirane pacijentice, umjesto na manualnu limfnu drenažu, nakon operacije uredno se šalju na fizikalnu terapiju spomenutim uređajem.

Slična je situacija i u drugim bolnicama.

Na ovaj je problem upozorila doc. dr. sc. Vesna Ramljak Iz Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice, predsjednica udruge Europa Donna Hrvatska, na konferenciji o ishodima liječenja onkoloških bolesnika u Hrvatskoj.

– Ti uređaji su jeftini, a poslodavcu je najbitniji broj uputnica i broj pacijenata koji se riješi. Kolika je kvaliteta, najbolje vidite po strašno otečenim rukama tih žena, kaže dr. Ramljak.

Nakon odstranjenja tumora dojke, pri čemu se odstranjuje i dio limfnih čvorova u aksili, nastaje velika transformacija, a jedino što je prema stručnoj literaturi zaista učinkovito jest manualna limfna drenaža, upozorava liječnica.

U svijetu postoje limfoterapeuti, fizioterapeuti koji su specijalizirani za takvu terapiju, za nju se školuju i imaju odgovarajuću licencu.

Kod nas u Hrvatskoj ima ih jako malo, i u javnom i u privatnom sektoru. U javnim ustanovama takvi su kadrovi rijetki, a kako terapija zahtijeva sat vremena i više po pacijentici, ide se na lakše rješenje.

I u privatnom sektoru stručnjaci su rijetki, a cijena previsoka. Na limfnu drenažu bi trebalo ići dvaput tjedno, a cijenu od najmanje 250 kuna po terapiji za većinu je financijski nemoguće podnijeti.

– Žene su dovedene u ćorsokak. Apeliram na to da se ruke operiranih žena ne stavljaju u »manžete«, a odgovaraju mi – bolje išta, nego ništa.

Ne slažem se s time, smatram da treba raditi lege artis kako se radi u svijetu, jer ako se tako radi u Sloveniji, ne vidim zašto se ne može i kod nas.

Te manžete su izvanredne za ljude na fizikalnoj terapiji zbog lomova, iščašenja, gdje je limfni sustav zdrav, a tamo gdje nije, to apsolutno nije dobro, ističe dr. Ramljak.

Žalosno je, kaže, što bolnice za to nije briga, jer ne radi se o ljudskom životu, a fizioterapeuti su prisiljeni o svom trošku plaćati takve edukacije.

Vid invaliditeta

Iako limfedem ne ugrožava život, posljedica je operacije karcinoma koja prelazi okvire estetike.

Riječ je, kaže dr. Ramljak, o invaliditetu koji pogađa visok postotak operiranih žena. Osim što strašno izgleda, za ženu je vrlo ograničavajuć jer se ona ne može obući, ugurati ruku u rukav, ne može raditi neke osnovne radnje.

– To je jedan vid invaliditeta koji je vrlo bitan i značajno smanjuje kvalitetu života operiranih žena. Imate razne razine limfedema, ako je to prvi stupanj još nekako, ali ako je četvrti, to je strašno otečena ruka.

Imaš ruku, a nemaš nikakvu funkciju. Kad limfedem jednom nastane, ostaje trajno, a učestao je ovisno o opsegu zahvata kod pacijentice.

Može se pojaviti i s odgodom, imali smo nekidan pacijenticu kod koje je buknuo nakon sedam godina. Zato manualnu limfnu drenažu treba implementirati kao neophodnu terapiju, poziva dr. Ramljak.

Statistike kažu da se 80 posto limfedema javlja unutar dvije godine od operacije, ali se može javiti i nakon 20 godina.

Pacijentice se, nažalost, javljaju kad su problemi ozbiljniji. Ako se limfedem ne liječi, povećava se obim ekstremiteta, smanjuje se obim pokreta, povećava težina ekstremiteta i narušava postura, a moguće su i upalne promjene, nekroza tkiva i rane.