Moram priznati da nisam očekivao sve ovo što će mi se događati na mjestu gradonačelnika Pule. Kad sam kretao u kampanju, kao i kad sam osvojio mandat, vjerovao sam da je promjene moguće provoditi na brži način. Danas vidim da je sustav, a tu nužno i ne mislim samo na Pulu, nevjerojatno inertan, da je okoštao, da je i stranačka politika takva da će prije sve poduzeti kako bi naškodila konkurentu, ne kako bi pomogla da se pokrenu procesi koji imaju samo jedan i jedini smisao – bolji život građana. To nije osnovna, ali svakako jest misao i situacija koja me ovih godinu dana silno iscrpljuje, umara, pa i, priznajem, nerijetko deprimira.

Istaknuo nam je to godinu dana nakon početka mandata gradonačelnik Pule Filip Zoričić. Ujedno, bila je ta obljetnica i prigoda za svojevrsnu inventuru učinjenog, ali i, na emocionalnom planu, iskazivanje aktualnog stanja duha i tijela Grada i onih koji čine njegovo dominantno funkcioniranje.

Status quo

Kao dva najvažnija pozitivna procesa Zoričić je u prvoj godini naveo drukčiji način komuniciranja prema državnim institucijama, kao i prema Istarskoj županiji, što donosi zadovoljavajuće rezultate te apsolutnu transparentnost trošenja gradskog proračuna, posebno onog dijela koji se odnosi na medije. Svakako, Zoričić u dobre strane prve godine na čelu najvećeg istarskog grada ističe i dobru suradnju sa svim jedinicama lokalne samouprave pulskog prstena.

Stječe se dojam kako ste u prvoj godini učinili sve što ste mogli u zoni koju i sami kontrolirate. Tu prvenstveno mislimo na transparentnost trošenja proračuna, što je istovremeno i hrabar i odgovoran čin. S druge strane, najavljena i željena transformacija Pule nailazi na otpor. Na neki način dio stranaka kao da želi totalni status quo. Ne diraj me, ne diram te.

– Mislim da sam mogao i više, ali znam da sam dao sve od sebe, to je najvažnije. Obišao sam sve mjesne odbore, primio tisuće ljudi, razgovarao sa svima koji su to poželjeli. Da, dio stranaka želi status quo, dijelom jer su rastureni unutar sebe, a dijelom jer ne žele zasluge drugih, iako bi nam svima trebao biti imati cilj – javni interes i bolji grad.

Je li vas iznenadila nevjerojatna ustrajnost pojedinih stranaka u procesima koji su bitni isključivo za njihovo unutarnje funkcioniranje, iako na taj način u drugi plan bacaju interese građana i bilo kakvo brže osvajanje bolje budućnosti Pule?

– To su svojim primjerom pokazali, vrlo jasno, IDS i Možemo!. To je definitivno danas nova pulska koalicija koja se spojila samo na jednoj osnovi – čuvanja fotelja. Istovremeno imaju svoje unutarnje probleme i konstantno su u traženju vanjskog neprijatelja, potiču sumnje kao što koriste i tome slične »političke alate«. To nije dobro za politiku, a pogotovo ne za lokalnu zajednicu, jer svi smo potrebni društvu. Možemo! je najveća politička prevara koja nam se dogodila, a IDS je stranka koja je izgubila svaki smisao.

Vjera i energija

Nezavisna ste lista, bez stranačke infrastrukture. Prednost je to ili mana, otežava li vam rad to nepostojanje klasične stranačke infrastrukture?

– To je prednost i mana. Prednost je jer svi mi slobodno progovaramo, nema čekanja na mišljenje glavnog šefa ili nekog odbora, i to je dobar osjećaj. Mana je, jer nemamo infrastrukturu, teško možemo okupiti nove pojedince, jer nemamo platformu koja ih može okupiti. Ali ne zamaramo se time. Mi gradimo i ustrajno radimo i dalje se dajemo najbolje što znamo.

Koliko ste blizu željenih promjena koje se vezuju uz teritorij koji je danas još uvijek pod ingerencijom države?

– U nekim situacijama korak bliže, u nekima na istom. S novim ministrom razgovori idu bolje i brže pa se nadamo da će se stvari pokrenuti.

Prošla je četvrtina mandata. S koliko vjere i energije u mogućnost ostvarivanja promjena krećete prema prvoj polovini mandata? Vjerujete li sada nakon godinu dana da ćete u četiri godine ipak pokrenuti procese koji će stvoriti jednu sasvim novu Pulu?

– Ovaj mandat će pokazati da ima ljudi koji bez interesa vode neki sustav. To je sigurno. Kao i da ima nade da u politiku ulaze ljudi koji to vole, koji otvoreno o svemu komuniciraju, koji žele mijenjati nabolje i kojima je javni interes jedini interes. Vjere i energije imam, ponekad i viška, i znam da smo i da ćemo pokrenuti još puno toga. Ja bih prvi digao sidro i zahvalio na svemu da znam da nije tako. Ne možemo učiniti sve u četiri godine, ali nove poglede i procese ipak možemo implementirati i pokrenuti, to svakako.

Imam toliko lošu opoziciju da mi puni baterije svojim glupostima

S današnjim iskustvom nezavisnog gradonačelnika, biste li ljudima vaše dobi i mlađima savjetovali bavljenje politikom? Je li vaša poruka – samo uključivanjem u aktivni politički rad možemo ostvariti promjene! Ili – ljudi, bježite od politike, ona je kod nas toliko okoštala i sama sebi smisao da je nitko i nikad neće promijeniti?

– Dvojio sam pa i prije nekoliko dana jako o tome. To je pitanje koje me strašno muči. S jedne strane politika je strast i prilika da si u poziciji mijenjati nešto što nije dobro i da taj alat imaš u rukama. S druge strane, tu je toliko blata i izmeta da se čovjek pita čemu sve to i zašto je to tako: dok obnašam ovu funkciju, svi oko mene pate, a to nisu zaslužili. No, kad bih odustao, bio bi to poraz nade i vjere da mogu mijenjati društvo i sebe nabolje. Bio bi to poraz hrabrosti i ne bih imao pravo mladima više govoriti o odvažnosti. Bilo bi to besmisleno. Dobro da imam toliko lošu opoziciju koja mi puni baterije svojim glupostima i pokazuje da itekako radim dobro.