Čekat će se nova prilika ili prirodan pad Milanovića, koji nije svjestan da ga u stranci istinski podupire mnogo manji broj ljudi nego mu se s prozora u Banskim dvorima čini. Oni samo čekaju da netko izgovori »kralj je mrtav, živio kralj«
Zoran Milanović je više ili manje politički mrtav. Nema više podršku za ono što radi u Vladi, ali više nema podršku ni u stranci. Samo si je kupio vrijeme. Zar misli da će čistkom pri izboru koordinatora za pripremu izbora riješiti probleme? Ponovno će oktroirati ljude bez ikakve baze, bez stranačke infrastrukture koji nemaju praksu rukovođenja u stranci na terenu i zapravo neće imati s kime odraditi izbore. A onda je jasno: izgubit ćemo ih – ovu izjavu nije nam dao Zlatko Komadina ili Tonino Picula, ili bilo tko od deklariranih oponenata šefa SDP-a Zorana Milanovića, nego jedan od njemu vrlo bliskih suradnika. Velika većina SDP-ovaca slaže se da Milanović loše upravlja strankom jer se uvijek oslanja samo na najuži krug svojih suradnika i prijatelja, i jer jednostavno ne može odoljeti da ne pokuša odstraniti sve svoje suparnike, jednog po jednog. No, sada ih je sve više – i cijela Rijeka sa PGŽ, i Zagreb itd., a svi se slažu da će šef SDP-a učiniti baš sve što može za zadrži dominaciju u stranci, koja ga zapravo zanima mnogo više od vođenja Vlade i ekonomskih pitanja.
Pragmatični politički mačak
I dok je Milanović na počeku mandata možda još bio politički naivac bez dovoljno iskustva, sada je postao pravi pragmatični politički mačak – uzima stvar u svoje ruke, te igru prebacuje na teren novih izbora, na 2015. godinu. Na Predsjedništvu je jasno rekao da SDP mora ponovno pobijediti, već u prosincu sa Ivom Josipovićem te potom i 2015. godine, i u tu svrhu treba upregnuti sve resurse. Nije tu bilo previše riječi o tome zašto bi SDP uopće više mogao pobijediti, s kojim programom i rezultatima – samo je igra prebačena na novu temu. A razlog je jednostavan: raspravom o budućim parlamentarim izborima Milanović istovremeno jednim udarcem ubija dvije muhe – prvo, počinje se već razmišljati o novim listama za Sabor, koje predlaže i sastavlja on. Tu se svaki pošteni SDP-ovac želi umiliti svome šefu i osigurati si mirnu budućnost sa 18.000 kuna mjesečno u saborskim klupama.
Zamrla pobuna
A što će činiti oponenti? Ništa, čini se. Iako je glasanje o Liniću u lipnju završilo najtješnje moguće, 50:47, pobuna nije bila dobro artikulirana i zamrla je. Očito, Zlatku Komadini smeta Tonino Picula, Vojku Obersnelu smeta Zlatko Komadina, i akcija je automatski osuđena na neuspjeh ako nema aktere, sredstva, zajednički cilj. Ne postoji dogovor za stolom desetorice najjačih oponenata Milanoviću koji bi među sobom već podijelili funkcije ili imali detaljno razrađeni plan rušenja Milanovića. Nitko neće angažirati 5 županijskih organizacija da traži smjenu Milanovića. Ali razlozi pobune ostali su isti. Pobuna dakle nije nestala – samo je na čekanju. Pritom, čak i Komadina, koji najoštrije javno kritizira šefa, kaže: »Želio sam i tražio sjednicu u srpnju cijelo vrijeme i to sam jasno govorio u javnosti. Ali, ako sam jedan, a svi drugi su protiv, onda se nema što boriti«, izjavio je jučer.
Očito, taktika je da se čeka. Milanovićevi protivnici cijelo vrijeme tvrde da neće na destruktivan način preuzimati stranku, pučem, jer to ne bi ni stranačko članstvo dobro prihvatilo, dapače Milanović bi mogao ispasti žrtva bolesno ambicioznih pojedinaca, a niti javnost koja je umorna od SDP-ovskih sukoba. Ne žele biti alibi za daljnji pad rejtinga. Jedna prilika je tako propala, kad se isključivalo Linića, i sada se čeka. Igrat će se na kartu očitoga: da je Vlada svakoga dana sve manje uspješna, da Milanović bježi od odgovornosti i rasprave, da guši svaku kritiku, a da ga javnost sve manje podržava i da je trend negativne percepcije toliko u rastu da sada čak i vlastiti stranački članovi pljuju javno po predsjedniku, poput mladca iz riječkog Foruma mladih koji ga je zbog jedne izjave doslovno nazvao »retardiranim«. Jednostavno, pustit će se da Milanović dalje pokaže što zna, a objektivno – rezultati mu nisu dobri. Zato će se čekati nova prilika ili prirodan pad danas još vrlo samouvjerenog, čak i bahatog Zorana Milanovića, koji međutim, nažalost, nije svjestan da ga u vlastitoj stranci istinski podupire mnogo manji broj ljudi nego mu se danas, s prozora u Banskim dvorima, čini. Oni samo čekaju da netko izgovori »kralj je mrtav, živio kralj« i da preplivaju rijeku na drugu obalu. A uloga Rijeke u tome bi mogla biti presudna. Nezadovoljstvo je toliko da možda čak i Komadina i Obersnel međusobno progovore. Sa Slavkom Linićem kao novim članom stranke, koji po Statutu to ponovno može postati za 11 mjeseci, u lipnju 2015
