Nasilje u obitelji

Zlostavljane žene dvostruke žrtve – nasilnika i sustava

Mirjana Grce

Svi silni razgovori u Centru za socijalnu skrb su se svodili na to kakva sam ja majka, suprug je mene optuživao, a ja sam se branila, opisuje Martina Gašparović

RIJEKA Primjerom dviju mladih, obrazovanih, financijski i stambeno neovisnih žena koje su žrtve nasilja svojih supruga, riječki Centar za pravnu pomoć ženama žrtvama obiteljskog nasilja jučer je ilustrirao kako institucije koje bi te probleme trebale rješavati ponekad ne rade svoj posao kako bi trebale. Svoj slučaj iznijela je Martina Gašparović, mlada žena koja je zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja koje je trpjela od svog supruga prije godinu dana pokrenula razvod. U tih godinu dana održano je oko pet ročišta i nakon njih razgovora u riječkom Centru za socijalnu skrb. Njezin suprug se protivi razvodu i traži skrbništvo nad jednogodišnjim djetetom i u tih godinu dana nije se riješilo ništa osim privremene mjere suprugova viđanja djeteta. Tek kad se udala, rekla je, upoznala je pravo lice svog supruga – napustila ga je kao trudnica, tri mjeseca nakon vjenčanja. S djetetom se vratila kako bi odrastalo s ocem, no nasilje se nastavilo, i naravno, otišla je.   

Žrtvi se ne vjeruje




– Puno puta smo bili u Centru za socijalnu skrb i svi silni razgovori su se svodili na to kakva sam ja majka, jesam li u postporođajnoj depresiji – suprug je mene optuživao, a ja sam se branila. Centar ima takav pristup da se, kad dođete doma nakon tih razgovora, pitate jeste li ludi, jeste li ta koja je napravila nešto krivo čime je zaslužila da joj se događa to što joj se događa. A »Tić« čak ide tako daleko da na kraju cijele priče kaže: pa vi ste si izabrali tog partnera, samo je mali dio iskustava ove mlade žene.



Pravnica volonterka Centra Maja Krželj Brnčić upozorila je da mnogi slučajevi nasilja nad ženama ukazuju na problem nekoordinacije institucija te da osobe koje sa žrtvama i nasilnicima rade treba o toj problematici primjereno educirati.



Predsjednica Centra Antonija Pintar iznijela je između ostalog podatak da se u PGŽ-u mjesečno evidentira 63 slučaja obiteljskog nasilja ili dnevno dva slučaja. »Ti podaci govore da se bez obzira na lagani pad slučajeva nasilja, ono događa dnevno. Nasilje nije samo obiteljski već je i društveni problem, a žene žrtve nasilja ponekad su dvostruke žrtve – i nasilnika i sustava. Ili policija dobro odradi posao, a zakaže centar za socijalnu skrb ili centar dobro odradi, a zakaže sudstvo, ili zakaže policija. Uglavnom ti sporovi, pa i oni najjednostavniji, traju od dvije do pet godina i to je za žrtvu i njezinu obitelj strašno. A najbitnije u cijelom tom postupku je da se žrtvi ne vjeruje – rekla je Pintar.   

Napad ciglom




Sasvim jasno je to potvrdio slučaj žene koja je zbog sigurnosti željela ostati anonimna, a koju institucije doživljavaju samo kao slučaj u nizu. Razvod koji je, zbog prvo psihičkog, a onda i fizičkog nasilja tijekom 11-godišnjeg braka pokrenula prije godinu dana do sada je imao jedno ročište. Od tada ona s djecom živi sama u svojoj kući, a suprug nekoliko kuća dalje i kada ju je ovog ljeta napao ciglom, razbijajući i fasadu kuće, policajac joj je savjetovao da se preseli. Kad je pak prvi put osobno u Trećoj policijskoj postaji prijavila nasilje, rekli su joj da je to njezina riječ protiv njegove. Kad se nasilje ponovilo, a tada je njezin muž bio i pripit, uspjela je zvati policiju – došli su i odveli ga, a sutradan su je zvali da dođe po njega. »U Centru za socijalnu skrb su mi savjetovali da se smirim, jer da sam očito ja njega nečim izazvala kad je reagirao tako da mi je prijetio ciglom. Rekli su da će ako bude još jednom u našem slučaju intervenirala policija odrediti nadzor nad roditeljskom skrbi. Meni je to prestrašno – znači, on me može napasti, a ja ću razmišljati hoću li zvati policiju jer će mi poslati roditeljski nadzor.«