Ako će korona sljedećih tjedana početi jenjavati, s tim će padati i njena važnost za ishod izbora. S jedne strane to će za HDZ biti dobro. Padat će u vodu primjedbe oporbe da se odlukom o izborima u srpnju neodgovorno poigravaju sa zdravljem nacije, a sve kako bi se izbori održali prije jeseni i gotovo sigurnog gospodarskog potonuća. Situacija je tu za vladajuće jako delikatna. Zadnji izbori koji su se održali uslijed ljeta bili su oni ratni, 1992. godine kada smo istovremeno glasali za Sabor i za predsjednika Republike. I stoga je ono što je neki dan izjavio prvi čovjek HZJZ-a Krunoslav Capak veliki autogol. I to i za instituciju kojoj je na čelu, i za Stožer Civilne zaštite. I, naravno, i za sam HDZ čiji je Capak član.

Dan kasnije HDZ nije imao odgovor na oporbene napade da pripadnici struke koji su ujedno i članovi jedno o istoj stvari govore prije mjesec dana, a drugo kada su u pitanju izbori. Odgovor na ovo pitanje dužnosnici HDZ-a izbjegavali su dati i u Saboru, i na sjednici Stožera. Posve bespotrebno oporba je dobila municiju za napade na HDZ. Naravno, nije ovdje bitno toliko to što bi oni u samoizolaciji mogli utjecati na izbore, ali je cijela stvar pridonijela dojmu da HDZ forsira izbore.

A tu je napad došao i iz pomalo neočekivanog smjera. Iz Glasa Koncila. Nije prvi put da se ova tiskovina našla u raskoraku s HDZ-om, tijekom devedesetih je toga bilo puno više, ali je tajming jako loš za vladajuću stranku. Stoga bi ovu stvar oko glasovanja samoizoliranih trebalo što prije presjeći.

Uostalom, jedini je to oporbeni odgovor na održavanje izbora u srpnju. SDP i njegova Restart koalicija izašla je s vrlo blijedom inicijativom. Niti imaju odgovor na stare hrvatske probleme, niti predviđaju kako bi se trebali boriti s onim koji će doći ujesen, kada će se konačno, barem se nadamo, moći podvući crta pod to koliki je deficit proračuna i koliko je porastao vanjski dug. Ali oporbi ostaje prostor – sada su ga povećali i Capak i Glas Koncila – da optužuje HDZ za forsiranje izbora u složenog epidemiološkoj situaciji. A sve samo kako bi izbjegli izlazak na birališta ujesen kada se očekuje gospodarski, ako ne baš kolaps, a ono barem značajan porast nezaposlenosti. Ako se to uhvati kod birača, sljedeći bi rezultat Cro demoskopa mogao biti drugačiji. Birači honoriraju Vladino hendlanje korona krize. To je više nego izvjesno. Ali ako se u javnosti samo malo uhvati priča da se tajming izbora siluje, to bi se moglo promijeniti.

Medutim, kako je svojom pojavom korona izmiješala sve političke karte, tako bi se moglo dogoditi i kad ona počne naglo nestajati. Za vladajuće je to dobro jer bi pale u vodu sve kritike o forsiranju izbora. Ali loše jer se automatski na scenu vraćaju teme koje su dovele do samo 22,72 posto na europskim izborima – Istanbulska konvencija, navodno skretanje HDZ-a ulijevo, Vladina zastava na Sutjesci, sastav izbornih lista na euroizborima. Kombinirano s činjenicom da je Miroslav Škoro ipak uspio složiti najveći dio svoje desne koalicije, pred HDZ-om se otvaraju novi izazovi. Dok je javnim prostorom dominirala korona, Škoro je bio na margini zanimanja javnosti. Ako nje ne bude ili ako bude zanemariva, teme na kojima se on podigao vraćaju se u prvi plan.

Korona će se ujesen ipak vratiti. Ako ne kao nastavak pandemije, onda kao tema kako sanirati njene posljedice. To se ne čini kao tema na kojoj se ne bi mogli dobiti parlamentarni izbori. I to na način da onaj tko biračima ponudi najbolji ili barem najuvjerljiviji odgovor na neminovnu gospodarsku krizu, dobije i njihovo najveće povjerenje.

Ako bi se na političkoj sceni našao akter koji bi to mogao napraviti, on bi sam još jednom mogao ispremiješati političke karte. Ako bi to napravio HDZ, odbio bi napade i SDP-a za forsiranje izbora i Domovinskog pokreta za lijeva skretanja. Ako bi to napravio SDP, dao bi dodatni poticaj svojim kritikama načina na koji je HDZ vodio zemlju zadnje tri i pol godine. Ako bi to napravio Škoro, dokazao bi da je, kako tvrdi, nova snaga u hrvatskoj politici. Medutim, tako nešto, teško je očekivati. Korona će dominirati izborima, ali kao virus i odgovor na njega, a ne kao prilika da se domaća politička elita konačno jednom »potuče« oko pravih stvari.