Hrvoje Zekanović razmjerno je dugo u politici, ali nikad nije bio toliko prisutan u javnosti kao posljednjih mjeseci. Prvo zbog svog govora u Saboru o važnosti cijepljenja, kojim se razišao s Hrvatskim suverenistima i općenito parlamentarnom desnicom, a sada je medijima zanimljiv zato što pokušava formirati zastupnički klub zajedno s članovima vladajuće koalicije. Bivši predsjednik suverenista prolazi kroz baš intenzivnu fazu u političkoj karijeri.

– Slažem se, ali mislim da sam uvijek imao nekakav osjećaj za publicitet. Bio sam u fokusu javnosti i kada sam se suprostavljao ratifikaciji Istanbulske konvencije, kada sam otputovao u Marakeš da bih prosvjedovao protiv Globalnog sporazuma o migracijama, kao i kada sam predložio zakon o zaštiti života.

Ovo što se s vama događa odnedavno, je li to u skladu s nekim vašim duboko promišljenim planom?

– Ne, nerijetko mi i supruga prigovara da radim stihijski. O, primjerice, letu u Marakeš odlučio sam dva dana ranije. Nisam planirao ni govor koji me koštao isključenja iz stranke, on se jednostavno dogodio.

Legitimne suradnje

Niste se prije pola godine bavili mišlju da biste opet mogli surađivati s HDZ-om, s kojim ste 2016. ušli u Sabor?

– Pouzdano znam da smo u predizbornoj koaliciji, koju su činili Domovinski pokret, Hrvatski suverenisti i još neki, svi priželjkivali da ćemo biti potrebni HDZ-u za sastavljanje Vlade. Kada se ispostavilo da Plenković ima većinu i bez nas 16 izabranih zastupnika, bili smo u šoku i nevjerici. Svi se ti zastupnici danas nadaju da će nakon idućeg izbornog ciklusa biti s HDZ-om, koji je ipak najjača stranka desnog centra, makar su se približili centru.

Ali, vi ste 2018. napustili Klub HDZ-a.

– Jesam, međutim, imate Most koji je čak potpisao izjavu kod javnog bilježnika da neće koalirati ni s HDZ-om ni sa SDP-om, a onda su s HDZ-om bili dva puta u Vladi. Nema u politici »nikad«. S tim da ja nisam postao dio vladajuće većine.

Još.

– Nisam postao. Hoću li – ne znam.

No, ne otklanjate tu mogućnost.

– Ponavljam, svih 16 zastupnika s naše liste bili su spremni za koaliciju s HDZ-om. Isto kao što će Most nakon idućih izbora surađivati s ljevicom, ako im budu trebali. Sve je to legitimno.

Što se točno trenutačno zbiva?

– Nekoliko tjedana razmišljam kako ću si olakšati rad u Hrvatskom saboru, na način da uđem u neki klub ili formiram novi. I o tome razgovaram sa zastupnicima.

Razgovarate s Marijanom Petir i Goranom Dodigom.

– Ne bih o imenima. Nemam dopuštenje da govorim javno o kolegama o kojima se tu radi.

U kontaktu ste s HDZ-om?

– Razgovarao sam s njima više puta, jedna je tema bila deklaracija o Ukrajini za koju sam pripremio nacrt. Nisam to učinio zbog PR-a, nego mi je stalo da Sabor donese deklaraciju kojom bismo podržali suverenost Ukrajine, pa sam tu deklaraciju predložio HDZ-u. Nažalost, nešto je zapelo i nisam siguran da će taj dokument ugledati svjetlo dana.

Koalicija s HDZ-om

Jeste li razgovarali s HDZ-om o pridruživanju parlamentarnoj većini?

– Kalkulira se da ću ja osnovati klub s Marijanom Petir i Goranom Dodigom i da ćemo onda biti dio većine u Saboru. Ali, imate primjer kluba Darija Zurovca, Damira Bajsa i Veljka Kajtazija u kojem je samo potonji u koaliciji s HDZ-om. Znači da klub može biti i vladajuće-oporbeni. Da zaključim, ja sam trenutačno u opoziciji, a ako uđem u parlamentarnu većinu, ne znam što bi tu bilo sporno. Mene je kompletna oporba otjerala, niti jedan njihov klub ne simpatizira moje političko djelovanje.

Prije četiri godine ste raskinuli s HDZ-om, jesu li oni sada drukčija stranka?

– Ovako ću odgovoriti, moj je ulazak u politiku bio motiviran željom da pridonesem micanju lijevo-liberalne Vlade Zorana Milanovića. Uključio sam se u Hrast i mi smo u vrijeme Tomislava Karamarka koalirali s HDZ-om u cilju rušenja Milanovića. Danas smo opet suočeni s razgoropađenom ljevicom, kada se zbroje glasovi SDP-a, Možemo i ostalih priljepaka, HDZ je u problemu. Bez obzira na to što ja aktualnoj vlasti zamjeram puno toga, ne bih volio da sutra predsjednik Vlade bude netko iz redova te ljevice. U tom bi se slučaju dogodile stvari koje ni ovaj umjereni HDZ ne otvara kao temu i postali bismo u puno većoj mjeri lijevo-liberalno društvo, a ja sam demokršćanin.

Kad biste se pridružili parlamentarnoj većini, ne bi vam bio prvi put da ste u njoj s Miloradom Pupovcem.

– Da, bio sam s njim u koaliciji godinu i pol dana. Baš u to vrijeme je Pupovac postao sinonim za sve što ne valja u odnosu prema Domovinskom ratu ili hrvatskim braniteljima. On tu, naravno, nije nedužan, imao je cijeli niz izjava i postupaka na osnovu kojih je stvorena perecepcija o njemu. Podsjećam samo da je prije koji mjesec u Saboru govorio o etničkom čišćenju Hrvatske. Međutim, Pupovčev utjecaj ne prelazi nekoliko desetaka milijuna kuna koje dobije od Vlade. Nema Pupovac neki politički utjecaj na to što radi premijer Andrej Plenković.

Ali, često ste govorili o hrvatsko-srpskoj trgovačkoj koaliciji, čime niste sugerirali da je Pupovac bez utjecaja.

– Andrej Plenković je autonoman u svojim odlukama koje se tiču i unutarnje i vanjske politike. Miloradov utjecaj svodi se na tih nekoliko desetaka milijuna kuna iz državnog proračuna, koje on distribuira Srpskom narodnom vijeću, Novostima i slično. Ako uzmemo da je on to dobro istrgovao, a Plenković je Hrvat, onda njihov odnos možemo nazvati hrvatsko-srpska trgovačka koalicija, što sam ja prvi izgovorio.

Plenković tvrdi da taj termin predstavlja govor mržnje i potiče netrpeljivost prema njegovoj Vladi.

– Ne bježim ja od toga da sam brendirao Pupovca kao glavni problem našeg društva, ali nemam ništa protiv njega kao osobe. Moj Šibenčanin Boris Milošević je, međutim, primjer da se interese srpske nacionalne manjine može zastupati i na drukčiji način.