Neumorna, vrijedna, škrbna, poznata je žminjska promotorica tradicijske istarske kuhinje i običaja Zdenka Jakus iz Vlašići, sela s pet kućnih brojeva nedaleko od Žminja.

Iako je odradila noćnu smjenu u Tvornici duhana gdje je zaposlena, poslijepodne je provela u kuhinji kako bi demonstrirala tradicijski istarski stol na Viliju Božju. Bila je to prava »večera za pet« jer nam se u Vlašićima pridružila i Slavenka Blašković-Janko, direktorica Turističke zajednice Općine Žminj.

Zdenka Jakus – pasutice, broskvi, bakalo

– Poli nas doma, moje pameti ča se ja domislin, ča smo jeli? Pasutice, broskvi, bakalo ili već ča je ki ime, bakalo je bilo skupo. Kakova fritula se je storila od kruha, ako je zustalo tiesta eno malo, ko je mat zela šćipico, ili nuona, pa se je puštilo s kraja. So bile velike fameji.

To se je miesilo po piet štruc kruha. Samo nas je bio šiest otroki, a kade su mat i otac i nuona i nuono i barba s ženon… Na Viliju se postilo. Na Božić se prontevala domaća kokoš, se storilo šugo, se umijesilo fuži, kapuz.

Speklo se je kruh, štrudel, ko je bilo starega kruha se je storilo supi. Doma su anka neki imievali ovci pa se staro ovco ubilo. Se ubijalo prasci, pa ko se rivalo osušit klobasice. Svega je tega bilo malo, ali nismo bili lačni, prisjetila se je Zdenka »po žminjski«, djetinjstva provedenog u rodnom selu Damijanići.

Liep va crekvo

Žminjski govor nematerijalno je kulturno dobro Republike Hrvatske, zaštićen 2008. godine. Pripada najstarijem sloju slavenskih govora u Istri, prenosi se iz generacije u generaciju, a Žminjci se i danas njime svakodnevno služe. Među njima i Zdenka koja mu je dosljedna.

Prisjetila se je prosinačkih običaja, odlaska na mise zornice koje simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić.

– Na svetu Luciju se sijalo šenico, na tondić, i onda so govorili da kakova ti je šenica, takovo da će ti biti leto. Prvo Božića, smreko se useklo, eli bor, pa se je stavljalo bomboni, ja se domislin, kako da mi je valja to sudbina donesla, da san zela pokojnome ocu španjoleti iz škatuli i probola s iglom i na svaki san napisala imena i zavesila po bore, kako da me je to dopeljalo va fabriku tabaki kadeka delan toliko let. Kako da je to bi deštin.

Va Žminj smo hodili na zornice va sv. Mihovila. Oni put je bila jena vitura va sele i to si ša na nogi, tri kilometri od Damijanići do Žminja. Komaj smo čekali da gremo na polnoćnicu na Božić. To sve na nogi. Kad si priša blizu Žminja si preobuka postoli tako da grieš liep va crekvo, prepričala nam je sjećanja iz djetinjstva.

Umijesila je tijesto za pasutice

Neumorna je u prezentiranju istarske gastronomije i običaja.

– Da se ne zataru užanci, da ostane kako se jedanput delalo, povjerila nam je svoj motiv naša sugovornica.

Na njezine je gastro tradicijske putešestvije utjecalo poznanstvo sa Sandrom Pekicom u Savičenti, a među prvim tradicijskim manifestacijama gastronomskog predznaka na kojima je sudjelovala bio je Valbandon ispod čripnje, gastronomski festival tradicije, natjecanje u pripremanju jela na tradicionalni istarski način »ispod čripnje«. Na Slatkoj Istri u Vižinadi sudjelovala je sa svojim pincama i pandešpanjom.

Divovska pinca

S godinama je postala prava veteranka preduskrsne žminjske gastro manifestacije Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće, tradicionalne fešte posvećene istrijanskoj pinci koja se priprema na poseban način i peče pod čerepnjon na ugnjišću.

Žminjske domaćice uoči najvećeg katoličkog blagdana pripremaju uskrsnu slasticu na starinski način i prenose tradiciju na mlade generacije. No, Zdenka je otišla korak dalje, pa se tako verzirala u postavljanju svjetskog rekorda s najvećom istarskom pincom, a s ovogodišnjom je dvostruka rekorderka jer postavila je svoj osobni i svjetski rekord s pincom teškom oko 65 kilograma i s promjerom od gotovo metar.

Da se ne zataru užanci

Turistička zajednica Žminj kupila je veliku črepnju i sada je Zdenki lakše. Eto još jednog istarskog kandidata za Guinnessa. Divovska pinca do sada nije ušla u Guinnessovu knjigu rekorda, jer organizacijski i financijski zahtjevna je procedura, no nikada nije kasno da se Istra, među čijim je Guinnessovim rekordima i pronalazak najvećeg tartufa na svijetu, brendira i kroz najveću pincu na svijetu.

Gledateljima je poznata iz nekoliko TV showova, Večera za 5 na selu, MasterChef, ali i reality showa »Farma more i maslina« gdje je bila prava promotorica svega što je istarsko, od hrane, običaja, govora, pjesama…

Na farmi je provela dva lijepa i malo naporna farmerska mjeseca, ali kaže da bi sve ponovila. Trebalo je nahraniti dvadesetak ljudi, skuhati, dnevno peći i po deset štruca kuha. Muzla je krave, pravila sir, makarune, fideline, fritule…, rano ujutro brala puževe od kojih je prvi put u životu napravila šugo.

Gastro “posvuduša”

Iz manifestacije u manifestaciju, prepoznaju tu njezinu silnu želju za očuvanjem tradicije i pozivaju je na sudjelovanje.

– Vajk reču, kada ti se jena vrata zapru, druga se otpru, komentirala je naša sugovornica.

Postala je prava tradicijska gastro »posvuduša«. Na domaćem terenu sudjeluje i na Istarskom festivalu pašte u Žminju koji je ugledni britanski putnički portal Big 7 Travel u lipnju ove godine svrstao u top deset europskih gastro manifestacija.

Tradicijski stol na Viliju, štrudel je »uljez«

U sklopu Žminjskog leta, gdje se u besplatnom vođenom obilasku, u Žminjskoj štuoriji, uz obilazak srednjovjekovne Kule, Čakavske kuće i poznate žminjske šterne, crkve, šetnju kamenitom ulicom Štrada, Žminj može doživjeti svim osjetilima, često zna zasukati rukave i demonstrirati izradu tradicionalnih tjestenina makaruna i fuža.

U Rovinjskom Selu, na Antonju, na tradicionalnoj siječanjskoj izložbi vina i maslinova ulja, priprema istarsku supu. U Taru gdje se uz tradicionalnu rujansku Tarsku feštu, ove godine prvi put održao i GustaTorre, festival koji spaja gastronomiju, tradicijske zanate, glazbu i druženje pod zvijezdama, pored ostalih majstorica i majstora tradicije, radila je istarske pince. Postala je pravi brend. Često je na manifestacijama prepoznaju i žele se slikati s njom.

Uoči gostovanja u Taru bila je repriza Večere za 5 na selu, popularnog kulinarskog showa koji se emitira na RTL-u. Jedan posjetitelj Tarske fešte kazao joj je da su je sinoć gledali na televiziji, a sada je u Taru. Još malo i doći ćete nam u kuću, kazao je.

– Vero barba ću, samo me zovite, uzvratila je.

Zlatni certifikat

Na imanju dizajnera Borisa Ružića u Radetićima, koji je ovoga lipnja već tradicionalno ugostio Severinu, Zdenka je pripremala fuže, makarune, a prethodno ispekla pincu, štrudel i pandešpanj. Severini koja inače ne jede kruh, sugerirali su da proba njenu istrijansku supu i doista se odvažila prvi je put probati.

Pozvali su je na Advent u Bale, pa u Poreč. Zdenki je drago kada je zovu, ide gdje stigne, a uvijek se drži svojega Žminja. Na pitanje odakle tolika energije, uzvratit će da energija dođe ako imaš volju. Kako u svojoj verziji popularnog stiha iz pjesme Gustafa često zna reći »Liepo je va Istre jest, pit i živit, samo neka nan dura!«

Istarski festival pašte / Foto TZ Žminj

Sve treba uskladiti s radnim obavezama u tvornici u obližnjem Kanfanaru gdje je zaposlena gotovo četrdeset godina. Operaterka je na stroju, a pohvalila se nedavnim priznanjem, Zlatnim certifikatom za postignuća na radnom mjestu, kao i njen suradnik u timu, Filipinac Jeric Bardelosa.

– Jedan jako dobar čovik. Ima famejo doma. Pa me pitaju dosta od njih, kako vi ćakulate. Bome lako. Nemamo lazno ćakulat, ono ča trebamo to se sporazumemo ča se tiče dela, komentirala je i zaključila kako su tim kakav se može samo poželjeti.

Nuona Mraz

Kada je prije nekoliko godina u blagdanskom videospecijalu »Ribamraz«, Domagoj Jakopović Ribafish koji je putovao po Hrvatskoj, kuhao, jeo, pričao i družio se s obiteljima, posjetio Žminj i Zdenku, nazvao ju je Bakom Mraz.

Tada još nije bila baka, sada je kaže Nuona Mraz, jako je ponosna na to da je nona tri puta, ima dva unuka i jednu unučicu. Majka je tri sina, jedan živi s njom u Vlašićima, drugi je u Barbanu, a treći u Irskoj. Za božićni ručak svi se okupe oko blagdanskog stola.