Kredite su uzimali kod raznih Raiffeisen banaka u Austriji, koje nemaju formalno-pravne veze s bankom Raiffeisen Hrvatska, i koje za poslovanje u Hrvatskoj nemaju dozvolu HNB-a. U sumnjivost poslovanja, kojim su po njegovom mišljenju počinjena brojna kaznena djela, uvjeren je riječki odvjetnik Miroslav Vitaljić koji zastupa preko stotinu osoba koje smatraju da su žrtve prevare desetak austrijskih banaka
Tisuće hrvatskih građana koje u Hrvatskoj zbog neispunjavanja uvjeta i prezaduženosti nisu mogli dizati kredite, u razdoblju od 2005. do 2013. godine svoje financijske probleme riješavalo je podizanjem hipotekarnih kredita kod desetak austrijskih banaka koje u svom nazivu nose ime poznate Raiffeisenbank.
U kontakt s bankama, po pravilu i ciljano smještenim u malim austrijskim selima, uglavnom su dolazili preko glavnog posrednika, 74-godišnje slovenske državljanke Ivanke Krajnc iz Ptuja koja je o ovoj temi s nama odbila razgovarati jer joj je »preskup telefonski impuls«. Ona je pak u kratkom vremenu u Hrvatskoj pronašla posrednike koji su za nju i austrijske banke pronalazili nove klijente.
Istražujući ovu temu, naš list postavio je upit Raiffeisen banci u Zagrebu o tome kakva je i postoji li bankarska ili suvlasnička povezanost između Raiffeisen Zentral Bank Ostereich AG, koja je vlasnik »zagrebačke Raiffeisen banke«, s nizom austrijskih banaka koje fizičkim osobama u Hrvatskoj već godina daju kredite. Radi se o sljedećim bankama: Raiffeisen St. Stefan Jagerberger, Raiffeisen Karnten, Raiffeisen Riegersburg, Raiffeisen Nestelbach, Raiffeisen Halbenrain, Raiffeisen Gros st. Florian, Raiffeisen Hatzendorf, Raiffeisen Leibnitz, Raiffeisen Paldau… Konkretno, postavili smo pitanje Raiffeisen banci u Zagrebu postoji li povezanost te banke sa svim ovim bankama. Odgovoreno nam je da »Raiffeisen društva koja navodimo u upitu nemaju formalno-pravne ni bilo kakve druge veze s Raiffeisenbank Austria d.d. koja posluje u Hrvatskoj«.
Gotovo cijelo desetljeće je sustav funkcionirao besprijekorno: hrvatski građani koji su u bankama koje su poslovale u Hrvatskoj bili na crnim listama, kredite su bez problema, ali pod uvjetom da pod hipoteku moraju staviti vrijedne nekretnine, dobivali od austrijskih banaka.
Naizgled je sve bilo regulirano zakonima i logikom bankarskog tržišta: netko je nudio, a netko tražio kredit. No rekonstruirajući način ugovaranja i isplate takvih kredita, naš je list, kroz posjed brojnih dokumenata i iskaza osoba koje su ili podizale kredite ili posredovale u njihovom dobivanju, došao do zaključka da se radi o krajnje sumnjivom poslovanju.
Zvuči nevjerojatno da su hrvatski građani kredite koje su u gotovini dobivali u austrijskim bankama u Hrvatsku unosili bez bilo kakvih prijava, iako postoji odredba HNB-a da za kreditne poslove s inozemstvom postoji obveza njihovog registriranja u HNB-u zbog potreba sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja. Uglavnom, nosilo se i po 200, 300 tisuća eura.
Nema nikakve sumnje da kod hrvatskih građana koji su se kreditno zaduživali u desetak austrijskih Raiffeisen banaka postoji obveza vraćanja kredita koje su zatražili izvan hrvatskih granica zato što se kod banaka u Hrvatskoj, zbog nemogućnosti ispunjenja uvjeta, nisu mogli kreditno zadužiti. No način na koji su im austrijske Raiffeisen banke odobravale kredite sugerira kako tim bankama toliko nije bio prioritet vraćanje kredita, koliko preuzimanje vrijednih nekretnina. Osim što im je uglavnom svima zajedničko da su u Austriji tražili mogućnosti dobivanja kredita, razni su razlozi zbog kojih su se hrvatski građani kreditno zaduživali: neki su kredite podizali iz očaja kako bi njima reprogramirali već postojeće u Hrvatskoj, neki su takvim kreditima ulazili u nedovoljno pripremljene investicije koje im ozbiljne banke u Hrvatskoj nisu željele financirati, mnogima su, koji su ispali neodgovorni prema sebi i pohlepni, Raiffeisen banke nudile i veće kredite no što su ih zatražili pa su ih pohlepno uzimali, a da za to, prema vlastitim, naknadnim priznanjima, nisu imali nikakve ni potrebe logike. Uglavnom, većina njih nakon kratkog vremena kredite više nije mogla vraćati. Jednim dijelom sami su krivi za vlastitu propast, ali su istodobno i žrtve banaka koje im te kredite, po svemu sudeći, nisu ni smjele davati.
Skriven u vrećicama
Novac se preko granice uvijek prenosio potajno, a često u torbama i vrećicama. Ponekad su keš hrvatskim građanima u Hrvatsku osobno donosili i direktori iz desetak austrijskih Raiffeisen banaka u kojima su se oni zaduživali!
S druge strane, isplate kreditnih rata obavljale su se po kafićima, potvrde su se pisale i na ugostiteljskim računima, običnim papirima bez bilo kakvog službenog pečata, ali i na paragon-blokovima koji služe za najjednostavnije izdavanje računa, a ne za plaćanje kreditnih rata.
Novac je u Hrvatsku stizao bez nadzora i nigdje se službeno nije evidentiralo tko se, kod koga, na koji rok i u kojem iznosu zaduživao.
U sumnjivost takvog poslovanja, kojim su po njegovom mišljenju počinjena brojna kaznena djela, uvjeren je riječki odvjetnik Miroslav Vitaljić. Trenutno taj odvjetnik zastupa više od stotinu osoba koje smatraju da su žrtve prevare desetak austrijskih banaka. On, naime, tvrdi kako te austrijske banke u Hrvatskoj uopće nisu smjele poslovati.
– Prije svega, kredite našim državljanima davale su austrijske banke, odnosno zadruge koje za rad u Hrvatskoj nisu imale odobrenje HNB-a. Bez tog odobrenja, koje je conditio sine qua non za obavljanje bankarskih poslova, krediti su ništavni. Zbog toga sada u tužbama protiv banaka tražimo da se ponište ugovori između naših klijenata i tih banaka. U skladu s time tražimo da se uknjižbe prava vlasništva na nekretninama naših klijenata, a koje su dosad bile u korist bankaka, proglase pravno nevaljanim te da se u gruntovnicama uspostavi prijašnje zemljišno-knjižno stanje po kojem su naši klijenti i dalje vlasnici svojih nekretnina, kaže Vitaljić.
Plasirani milijuni
On tvrdi kako je krajnje spornim postupanjem austrijskih financijskih institucija u Hrvatskoj došlo do stvaranja paralelnog bankovnog tržišta na kojem se kreditni posao obavljao bez nadzora i odobrenja HNB-a.
Ključni dokumenti za rušenje po njegovom mišljenju nelegalnih kredita su dopisi Hrvatske narodne banke koje je dobio ove godine. Sektor bonitetne regulative i nadzora banaka HNB-a odvjetniku Vitaljiću potvrdio je da HNB nikada nije zaprimila zahtjev niti izdala odobrenje za rad sljedećim institucijama: Kreditbank Bleiurg, Raiffeisenbank Gros St.Florian, Raiffeisenlandensbank Karnten, Raiffeisenbank Kirchberg, Raiffeisenbank Hatzendorf, Raiffeisenbank Leibnitz, Raiffeisenlandesbank Paldau, Raiffeisenbank Postal i Raiffeisenbank St.Stefan-Jagerberger.
Riječ je, dakle, o bankama koje su, kako smo već naveli, na krajnje sporan, po odvjetniku Vitaljiću i nezakonit način, desetke, ako ne i stotine milijuna eura plasirale na hrvatsko tržište.
Bez odobrenja
Odvjetnik Vitaljić pojašnjava kako modus operandi oko odobravanja i isplate kredita sugerira da se radi o poslu koji nije bio legalan.
– Mi imamo neoborive dokaze da su te banke radile u Hrvatskoj, da su na našem teritoriju obavljale posao, a da nisu imale odobrenje za rad HNB-a. Nesporno je da su hrvatski građani u Hrvatskoj pregovarali sa slovenskim ili hrvatskim posrednicima za dobivanje kredita od tih banaka. Ugovor o kreditu austrijska banka potpisala bi u Austriji, dok bi hrvatski građanin kredit potpisao u Hrvatskoj i prilagao ga u obliku solemnizirane javnobilježničke isprave. S obzirom na to da su krediti bili hipotekarni, radile su se i uknjižbe tereta na nekretnine hrvatskih državljana. Nadalje, u Hrvatsku je često novac unesen u kešu i tako isplaćivan. Potpuno je, dakle, jasno kako su razne austrijske Raiffeisen banke u Hrvatsku plasirale tisuće i tisuće kredita. To znači da su kao banke poslovale na teritoriju RH, na kojem su prodavale svoj novac, a da za takvu vrstu djelatnosti nisu ni tražile, ni dobile odobrenje HNB-a. Zato sad pokrećemo tužbe za proglašenje takvih ugovora ništavnim, kaže odvjetnik Vitaljić koji je u zadnjim mjesecima, podnošenjem tužbi za proglašenje ugovora o kreditima ništavnim, do daljnjega uspio zaustaviti ovršne postupke koje su Raiffeisen banke vodile protiv njegovih klijenata s ciljem preuzimanja nekretnina.
