Nakon drugog najtoplijeg lipnja u povijesti mjerenja, zapadna Europa ušla je u drugi opasni toplinski val ovog ljeta. Ujedinjeno Kraljevstvo, Portugal, Španjolska i Francuska suočene su s ekstremno visokim temperaturama zraka.

Živa na termometru olako prelazi 40 stupnjeva, a u pojedinim španjolskim regijama prognoziran je temperaturni užas od 47 »u plusu«.

Britanska grupacija zaštitara ptica selica Swift UK objavila je gotovo nevjerojatnu vijest da ptice doslovno padaju s neba ošamućene toplinskim valom. Velika Britanija izdala je rijetko korišteno upozorenje na ekstremne vrućine.

Veliki ekstremi

Vrući zrak i suha vegetacija nastavit će pogoršavati postojeće šumske požare u jugozapadnoj Europi, a i bliže.

U Dalmaciji upravo brojimo na tisuće hektara novoopožarenih površina, a u Istri zbog dugotrajnih suša najavljuju redukcije vode i prvi val zabrane za zalijevanje zelenih i poljoprivrednih površina.

Treća razina upozorenja na vrućinu, najviša moguća razina, na snazi ​​je za 14 regija u Portugalu i na istoku Španjolske do kraja tjedna. »Europa se prži« – samo su neki od naslova u inozemnim medijima.

O svim ovim i drugim vremenskim ekstremima razgovarali smo s klimatologom dr.sc. Ivanom Güttlerom, ujedno i zamjenikom ravnateljice Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).

Klimatolozi su zabilježili su ekstremno topli lipanj u cijeloj zemlji dok su oborine imale drastična odstupanja od žestokih suša do normalnih količina kiša u odnosu na 30-godišnje promatrano razdoblje. Kako to objašnjavate?

– Definitivno je lipanj bio ekstremno topao mjesec, i ne samo u Hrvatskoj. Prvi toplinski valovi krenuli su na zapadu Europe, u drugom naletu bilo je dosta saharskog zraka iz Afrike.

U odnosu na prethodni svibanj koji je bio topao i vrlo topao mjesec, lipanj je nedvojbeno bio ekstremno topao mjesec u odnosu na prosjek promatranog razdoblja od 1981. do 2010.

Srpanj je na tom tragu, ali treba pričekati kraj mjeseca. Što se tiče oborina imali smo nekoliko oborinskih ekstrema, ali kad se gleda ukupna količina, primjerice na Kvarneru i zapadnoj Hrvatskoj, lipanj je bio suh i vrlo suh.

I dalje se takva situacija nastavlja. Malo smo bolje prošli nego ljudi u sjevernoj Italiji, ali i dalje imamo nestašicu oborina. Na jednoj razini imamo klimatsku varijabilnost od godine do godine, situacije da je nekoliko godina u nizu toplije, nekoliko godina hladnije.

To su prirodne oscilacije. Takve oscilacije nadodane su na klimatske promjene koje su duže promatrani trend. Kada gledamo dulje razdoblje Europa se zagrijava 0,3 stupnja Celzijeva svakih deset godina.

Ljeto prošle godine, lipanj, srpanj, kolovoz, u Europi bilo je najtoplije od kad postoje moderna mjerenja. Novi toplinski val u tijeku je u zapadnoj Europi, u Velikoj Britaniji.

U Londonu se očekuju temperature iznad 40 stupnjeva. Vidjet ćemo prema prognozama hoće li takvi uvjeti ostvariti do kraja. Moji kolege napravili su analizu s rezultatima da su Slavonski Brod, Zadar i Lastovo imali najtopliji lipanj dosad.

Ako govorimo o temperaturnim indeksima i vremenskim ekstremima već od početka 1990-ih postalo je jasno da više nije riječ o prirodnim temperaturnim anomalijama.

Kad su u pitanju oborine, njih je teže prognozirati od dana do dana u sklopu uobičajene vremenske prognoze. No, primjećuje se trend da je na sjeveru Europe, u skandinavskim zemljama i na britanskom otočju sve kišnije.

S druge strane sve sušnija razdoblja imaju Sredozemlje i sjever Afrike. Hrvatska i sjeverna Italija tu su zanimljive kao određena prijelazna zona.

Preko ljeta lovi nas trend manjih količina oborine. Za svaki stupanj toplija atmosfera može sadržavati 7 posto više vodene pare.

Prema projekcijama i smjeru u kojem trenutno idemo, dodatna 3 stupnja Celzijeva topliji svijet značit će 21 posto više vodene pare u atmosferi.

Sva ta dodatna vodena para doprinijet će riziku od novih ekstremnih vremenskih prilika.

Kritična točka

U projekcijama klimatologa porast od 1,5 stupnjeva smatra se kritičnom točkom s obzirom na to da se svijet u posljednih sto godina zagrijao za 1,1 stupanj. Što to znači?

– Da, zapravo 1,5 stupnjeva prema procjenama trenutak je kad se javljaju prve destabilizacije u klimatskom sustavu, doduše još ne tako ekstremne.

No, mi ćemo kroz deset godina vrlo vjerojatno prijeći tu granicu. Zbog otapanja polarnih kapa i porasta mora, posebno će biti ugrožene otočne zemlje, posebno tu mislim na Oceaniju.

Neće biti svejedno raste li more tri ili 6 milimetara na godinu, pogotovo za ona područja koja su nisko u odnosu na razine mora. Među stakleničkim plinovima najmasovniji je ugljični dioksid – CO2.

U svijetu se svake godine ispusti više od 40 milijardi tona CO2. Mogli bi se reći da imamo više sreće nego pameti jer 50 posto te količine apsorbiraju oceani i biosfera dok se druga polovica zadržava u atmosferi i tako iz godine u godinu akumulira te dugo zadržava.

Postoji, naravno i prirodni CO2 čiji je udio manje-više u ravnoteži. Smanjenje temperature dogodit će se ako se nagomilana koncentracija CO2 spusti i vrati u ravnotežu.

Što se tiče Hrvatske razina Jadranskog mora koje je relativno zatvoreno more trenutno raste 3 do 4 milimetara svake godine, uz povremena odstupanja.

U budućnosti pola metra ili metar porasta svjetskih mora predstavljat će veliki rizik za naseljena priobalna područja. No, sve smo sve to već znali.

Možemo li uopće preokrenuti proces i učiniti zaokret prema bržem prihvaćanju alternativnih izvora energije. Koliko je to realno?

– U SAD-u imamo podatak od lani da je 21 posto ukupne energije dobiveno iz nisko-ugljičnih izvora energije, dakle iz hidroenergije, solarnih pogona, vjetroelektrana, bio-mase i nuklearnih izvora kao primarnog nisko-ugljičnog izvora.

Ostalih 79 posto proizvedene energije su fosilna goriva, nafta, plin i ugljen, ali s tendecijom smanjenja. Solarna i vjetroenergija još uvijek se sporo implementiraju.

Koji je razlog?

– Kada govorimo o fosilnim gorivima ona su opće proširena, od grijanja prostora do kuhanja, jer su nam bila lako dostupna. Naravno, sad smo suočeni s negativnim posljedicama, imamo višak CO2 u atmosferi, a prije sto godina možda je bilo 5 milijardi tona godišnje u odnosu na sadašnjih 40 milijardi tona koliko ispuštamo.

Ono što je sretna okolnost jest što su neki alternativni izvori doživjeli probitak, ne u smislu inovativno-tehnoloških rješenja, nego u smislu kvantitativne, masovnije proizvodnje.

To im je srušilo cijenu. U smislu korištenja obnovljivih izvora energije imamo podatak za Hrvatsku kako u pojedinim danima u godini udio proizvedene električne energije 35 posto dolazi iz snage vjetra, vjetroelektrana.

Naravno, to je dio hladnije godine kada je vjetrovitije. No, kad se gleda karta Europe s brojem fotonaponskih elektrana, ovaj dio europskog jugoistoka dosta je zapušten.

Zeleni plan

Zašto je europski jugoistok »mračan« pored toliko sunčanih dana?

– Kada razgovaramo s kolegama energetičarima nekad čujemo argument da se Hrvatska inicijalno fokusirala na vjetroelektrane, a sada je potreban sličan razvoj i sa solarnom energijom.

Zadnji podaci koje sam vidio kazuju da su domaći kapaciteti instaliranih vjetroelektrana 950 megawatta, dok je solarnih sustava sedam puta manje.

Dijelom se koriste na obiteljskim kućama. Samo za ilustraciju, jedna Nizozemska u pojedinim danima crpi i 50 posto energije iz solarnih sustava.

U pojedinim europskim zemljama sve se češće koriste toplinske pumpe, tj. dizalice topline, prije svega u novim domaćinstvima.

Proći će još mnogo vremena da obnovljivi izvori energije i dobivanje struje iz njih postanu dominantni i te napore moramo ubrzati.

Cilj je EU-a do 2030. smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto kako bi do 2050. godine Europa postala prvi klimatski neutralni kontinent

Govorite o Zelenom planu EU-a, novoj strategiji ekonomskog rasta i borbe protiv klimatskih promjena?

– Da, i moram reći da je taj plan vrlo ambiciozan jer je zahtjevan s obzirom na to da se traži zalaganje svih članica Unije. No, to je prilika.

Jasno je da električne automobile pa i solarne panele na obiteljskim kućama još ne može svatko sebi priuštiti. No, treba se nadati da će postati cjenovno dostupni, ako hoćete, kao što su mobiteli postali dio masovne proizvodnje i upotrebe.

Koliko je DHMZ usmjeren i umrežen prema van, prema sektorima i djelatnostima koje ovise o klimatskim uvjetima?

– Ono što radimo su primjerice informacije i prognoze o oborinama za par mjeseci ili informacije o vjetru za nekoliko dana. S obzirom na to da se dijelovi Hrvatske zagrijavaju 0,3 stupnja svakih deset godina, angažirani smo u smislu poticanja prilagodbe i detektiranja kako će takvi uvjeti utjecati na proizvodnju hrane, ljudsko zdravlje, stanje šuma.

Jedna od metoda čitave meteorologije je izrada upozorenja na vremenske situacije. U Hrvatskoj i ostatku Europe sve to lako doznajete klikom na mobitelu, no globalno gledajući imate velike populacije ljudi u svijetu koji nisu u mogućnosti doznati da im za tri dana dolazi uragan, da će suša koja je tek počela trajati mjesec dana i slično.

Tu je važna uloga Svjetske meteorološke organizacije. U našim okvirima, DHMZ surađuje s institucijama i ustanovama, primjerice s kolegama agronomima oko izrade dugogodišnjih planova i poljoprivrednih strategija ili s ministarstvom graditeljstva oko građevinskih normi.

Tu ulaze meteorolozi s raspoloživim podacima kakvi su aktualni klimatski trendovi u odnosu na ranije. Ako se gradi nova prometnica, morate imati podlogu s informacijama koliko su često magle na tom području, smrzavanja površine i slično.

Tornada u Europi

Kad spominjemo ekstremne vremenske nepogode, prošlog je ljeta Češku i Slovačku pogodio razorni tornado. Uopćeno je mišljenje da tornada haraju podalje od europskog kontinenta. Je li baš tako?

– Baš sam s kolegom iz Češke ovih dana razgovarao o tome i mogu vam reći da postoje povijesni zapisi o tornadima u Češkoj. O tome su vodili statistiku crkveni redovi.

Bilo je tamo tornada i početkom 20. stoljeća. No, ovaj lanjski bio je katastrofalan. Prije par tjedana objavljena je analiza češkog tornada sa svim fotografijama.

Snimke izgledaju kao da su snimljene u ratom poharanoj Ukrajini. Znamo da je smrtno stradalo šest ljudi, a po katastrofalnim štetama na zgradama i kućama sreća je da nije bilo više poginulih.

Jedna od fotografija pokazuje putanju kojom je prošao tornado – ostavlja dojam kao da je netko laserskom zrakom uzdužno razrezao kuće, zgrade i automobile.

Kada sve snimke usporedite intenzitet češkog tornada bila je usporediva s jakim tornadom kakvi svake godine haraju Amerikom.

U Europi su ona rijetka pojava, ali su od lani meteorološka služba, pa su i sami građani postali senzibiliziraniji za takve opasnosti.

U Hrvatskoj imamo povijesne zapise jakih vjetrova o čemu je istražujući takve fenomene pisao Andrija Mohorovičić iz Voloskoga, opisujući događaj iz 1892. (knjiga »Tornado u Novskoj«, op. a.).

Stradao je vlak koji je podignut i izbačen s tračnica. No, danas u Hrvatskoj problem čine suše, a bilježimo i pojave tuče koja je napravila velike štete na poljoprivrednim kulturama, na relativno maloj lokaciji.

Superračunalo prognozira vrijeme

Za DHMZ je nabavljeno superračunalo koji omogućava četiri puta brži izračun prognoze vremena, uz češće i preciznije prognoziranje na vremenskoj skali od nekoliko sati do srednjoročnih i dugoročnih klimatskih scenarija te intenzitet opasnih vremenskih pojava znatno prije njihovog nastanka.

To uključuje poplave, grmljavinska nevremena, iznimno jak vjetar, ekstremne temperature i drugo. Superkompjuter Zavoda omogućava dodatne korisne podatke gospodarskim granama i organizacijama za zaštitu okoliša.

Projekti razvoja DHMZ-a

DHMZ provodi nekoliko projekta modernizacije sustava motrenja i praćenja klime sufinanciranim sredstvima EU-fondova.

Već nekoliko godina vodi se projekt METMONIC (Modernisation of the National Weather Observation Network in Croatia) – Projekt modernizacije meteorološke motriteljske mreže u RH.

Riječ je o poslu vrijednom gotovo 344 milijuna kuna koji se 85 posto financira sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj.

Svrha METMONIC-a je uspostava suvremenog i kvalitetnog sustava automatskih prizemnih meteoroloških postaja, oceanografskih plutača i daljinskih sustava mjerenja atmosfere, uključivši sustav meteo-radara, na ukupno 450 postaja.

Time bi se osigurao visokokvalitetan i pravovremeni podatak o stanju atmosfere i mora na cijelom području RH, kontinuirano praćenje vremena, klime i klimatskih promjena, ali i upozorenja na opasne vremenske prilike, čime se ostvaruje izravna podrška održivom razvoju i povećava sigurnost ljudskih života i imovine.

Dovršenje projekta očekuje se u lipnju iduće godine.

U travnju ove godine realiziran je projekt AIRQ – Proširenje i modernizacija državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka u urbanim sredinama vrijedan preko 125 milijuna kuna.

Uz parterstvo s Institutom za medicinska istraživanja(IMI) i 85 posto sufinanciranja EU projektom je osigurano pet novih i 19 moderniziranih mjernih postaja za praćenje kvalitete zraka, dodatno opremanje laboratorija DHMZ-a za analizu oborine i zraka i IMI-a za analizu lebdećih čestica.