Jedan od prvih zadataka nove Vlade koju će iznjedriti  izbori bit će i plan za refinanciranje javnog duga u sljedećoj godini u iznosu većem od 27 milijardi kuna. Ministar financija morat će osmisliti kako najpovoljnije te stare kredite, koji uz zaduženje središnje države uključuju, primjerice i zaduženje HAC-a ili HC-a, zamijeniti novim. Uz to država će se morati zadužiti i za proračunski manjak koje će imati u sljedećoj godini što će zaduživanje povećati barem za dodatnih sedam milijardi kuna.

U sljedećoj, prvoj godini mandata, nova će Vlada imati najveću otplatu duga u mandatu i teško će izbjeći izlazak na inozemno tržište kako je to bilo u ovoj godini. Početkom lipnja, u trenutku kad se Vlada naočigled i hrvatske ali i šire investicijske javnosti raspadala, nije uspio pokušaj da se na europskom tržištu plasira obveznica. Ministar financija Zdravko Marić i premijer Tihomir Orešković procijenili su da Hrvatska svoje obveze može pokriti i na domaćem tržište i odlučili su da neće platiti tada visoku kamatu od pet posto. Luksuz da se zaobiđe inozemna tržišta novi ministar financija vjerojatno neće imati.

– Premija rizika ovisi o javnom dugu, ali i i političkoj stabilnosti, rastu gospodarstva, stanju u pravosuđu ili javnoj administraciji, a ona je za Hrvatsku još uvijek, ako se izuzme Grčka, najveća u Europskoj uniji. A, to ne utječe samo na uvjete po kojima se zadužuje država na inozemnom tržištu nego i kako će se zadužiti njezina poduzeća, napominje Lovrinčević.

Trošak zaduživanja

Ovih dana objavljeno je da su se francuski proizvođač lijekova Sanofi i njemački proizvođač roba široke potrošnje zadužili uz negativan prinos od 0,05 posto. Te dvije tvrtke izdale su korporativne vrijednosnice i ne da na to zaduženje ne plaćaju kamatu, nego su im vjerovnici kod kojih su se zadužili za to spremni platiti 0,05 posto. Sa država, jer Njemačka se već neko vrijeme tako zadužuje, taj se trend počeo prelijevati i na kompanije.

Nijedna hrvatska tvrtka s uvjetima zaduženja ne može biti konkurentna spomenutim tvrtkama. Iako je riječ o velikim kompanijama , pa su stvari pomalo i neusporedive, na procjenu rizika utjecalo je vjerojatno i to iz kojih država dolaze. Iako se kao i Hrvatska nalazi u proceduri prekomjernog deficita i ima jednako visok javni dug, te ništa uspješnije i brže ne rješava te probleme, Francuska ipak ima znatno manju premiju rizika. I to osim državnog proračuna osjete i njezine tvrtke.

Zato se Hrvatska ne može koncentrirati samo na upravljanje javnim dugom, upozoravaju Lovrinčević i Šantić, nego mora nastojati poboljšati sve ono što utječe na tu premiju rizika.

Za početak će kad je u pitanju i upravljanje javnim dugom, ali i pokušaj da se smanji premija rizika, investitori, upozorava Šantić, procjenjivati političku stabilnost u Hrvatskoj.

– Procjenjivat će se je li Vlada koja će se složiti nakon ovih izbora stabilna, te je li politička nestabilnost koja je i dovela do izbora bila kratkoročna, ili će to postati trend. O tome će ovisiti koliko ćemo uspješno refinancirati dug u sljedećoj godini, ali i kakva će nam dugoročno biti premija rizika, o kojoj pak ovisi koliki će biti trošak zaduživanja države ili i naših tvrtki, kaže Šantić.

A samo u sljedećoj godini država će na kamate potrošiti gotovo 12 milijardi kuna, što znači da će proračun zapravo biti u primarnom suficitu, odnosno da će javni rashodi biti gotovo četiri milijardi kuna manji od onoga što će država skupiti u svoju blagajnu naplatom poreza, doprinosa ili ostalih davanja. Država će na kamate potrošiti 3,6 posto BDP-a, dok će minus u proračunu pasti ispod 2,5 posto BDP-a. To najbolje pokazuje koliki je trošak zaduživanja kojeg Hrvatska i u povoljnim okolnostima na tržištu plaća svih ovih godina.

Zato neće biti dovoljno, upozorava Šantić, samo uspješno refinancirati dug, nego će Vlada po njegovom mišljenju morati pokazati da je doista spremna provesti reforme i nastaviti smanjivati razinu državne potrošnje.

– Ne, potrošnja će se još morati smanjivati. Javna uprava će morati postati učinkovitija, ali i javna poduzeća. Pozitivni trendovi koje trenutno imamo posljedica su međunarodnog okruženja i restrukturiranja u privatnom sektoru, a poteza koje je povukla bilo koja vlada, odgovara Šantić na pitanje je li završilo vrijeme rezanja rashoda.

Strukturne promjene

Lovrinčević ističe da se prave promjene kad su u pitanju sektori koje kontrolira država nisu ni dogodili, bilo da je riječ o državnoj upravi ili pravosuđu, a tek nakon toga Hrvatska može očekivati manje troškove zaduženja. I on ističe kako su na rast gospodarstva više utjecale niske referentne kamate ili cijene energenata, nego strukturne promjene u Hrvatskoj.