Iako su već prošla puna tri desetljeća od Vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske kodnog imena Oluja, izvedene od 4. do 7. kolovoza 1995. godine, ona je još uvijek predmet znanstvenih rasprava i stručnih analiza, budući da je riječ o najvažnijoj i najopsežnijoj vojnoj akciji u povijesti moderne Hrvatske.

Toliki vremenski odmak nije ništa umanjio prijepore znanstvenih i političkih krugova Hrvatske i Srbije, ali svi drugi nezavisni stručnjaci koji se bave Olujom kažu da je ova vojna akcija ključni događaj od početka agresije Srbije na Hrvatsku koji je omogućio svršetak Domovinskog rata i mirno rješenje povratka okupiranih područja Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavnopravni poredak RH.

Osim toga što je Oluja bila presudna za završetak rata u Hrvatskoj, imala je velik utjecaj i na zbivanja u Bosni i Hercegovini gdje je teški poraz vojske i politike RSK u Hrvatskoj značajno oslabio i poziciju bosanskih Srba i ubrzao pregovore koji su iste godine okončani Daytonskim sporazumom, čime su završile vojne operacije i zaustavljen je rat u BiH.

Četiri povijesna dana

Prije samog početka Oluje od 1991. do 1995. godine u Hrvatskoj su pokrenute brojne međunarodne inicijative za mirno rješenje sukoba, uključujući Vanceov plan koji je uveo UNPROFOR, odnosno mirovne snage Ujedinjenih naroda, no stvarnih pomaka nije bilo, ponajprije jer vodstvo pobunjenih Srba nije bilo spremno prihvatiti činjenicu da Hrvatska dođe na svoje međunarodno priznate granice, a da se Srbi reintegriraju u hrvatsko društvo.

Svjesni da Srbi ne žele prihvatiti mirno rješenje vojni i politički vrh Hrvatske paralelno s intenzivnom diplomatskom pripremom krenuo je s jačanjem Hrvatske vojske i pripremama vojnih operacija koje bi dovele do konačnog oslobođenja svih okupiranih dijelova države.

Pripreme za samu akciju trajale su mjesecima, Hrvatske oružane snage, uz potporu MUP-a, razvile su strategiju koja je podrazumijevala simultane udare na više pravaca kako bi se neprijatelju onemogućilo organizirano povlačenje ili obrana.

Oružane snage HV-a uz sporazum s vlastima BiH, izvele su, u mjesecima koji su prethodili Oluji, više vojnih operacija na područjima te susjedne države – akcije Zima ‘94., Skok-1, Skok-2 i Ljeto ‘95. koje su dovodile područje Knina u poluokruženje.

Operacija Oluja počela je rano ujutro 4. kolovoza 1995. sveobuhvatnim napadom duž crte bojišnice dugačke oko 700 kilometara. Glavni pravci napada išli su iz smjera Karlovca prema Slunju i Plitvicama, iz Gospića prema Gračacu i Kninu te iz smjera Ogulina i Otočca. Jedan od ključnih ciljeva bio je Knin, kao političko i vojno središte RSK.

Procijenjeni broj hrvatskih snaga angažiranih u Oluji iznosio je oko 200.000 ljudi, uključujući vojsku i policiju, dok je s druge strane bilo oko 30.000 pripadnika srpskih snaga RSK.

Već 5. kolovoza Knin je oslobođen, a tadašnji predsjednik Franjo Tuđman s generalskim vrhom izvjesio je hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi – događaj koji je ostao simbol pobjede i oslobođenja. Nakon pada Knina, otpor srpskih snaga rapidno je slabio, a već do 7. kolovoza operacija je bila u biti završena. U samo četiri dana oslobođeno je gotovo 11.000 četvornih kilometara hrvatskog teritorija, što je otprilike petina ukupnog državnog područja.

Operacija Ljeto 95

Nakon početnog udara Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima, hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj gotovo 600 kilometara.

Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom Ministarstva unutarnjih poslova i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama.

Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Hrvatske snage istovremeno su počele napadne operacije na glavnim smjerovima: Bosansko Grahovo – Knin; Josipdol – Plaški – Bihać; Petrinja – Hrvatska Kostajnica i Karlovac – Slunj.

Već operacijom Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.

Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne, te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade.

Oslobađanjem Knina je ostvaren najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja, nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.

Vrh vrhova

U samo 85 sati vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i policajaca, smrtno su stradala 243 hrvatska branitelja, 1.430 je ranjeno, a dva branitelja još uvijek se vode nestalima.

Prema srpskim izvorima, u Oluji je bilo oko 1.200 poginulih Srba, uključujući vojnike i civile.

Većina srpskog stanovništva s tih područja, između 150.000 i 200.000 ljudi, napustila je oslobođeno područje u bijegu pred hrvatskom vojskom, dijelom i potaknuta naredbama i propagandom vlastitog vodstva koje je organiziralo masovni egzodus.

Hrvatske vlasti su pozivale stanovništvo da ostanu, no mnogi su Srbi napustili Krajinu u organiziranom povlačenju, često uz nagovor vlastitog vodstva koje nije vjerovalo u mogućnost opstanka pod hrvatskom vlašću.

Za Hrvate, Oluja ostaje simbol pobjede, oslobođenja i povratka državnog dostojanstva. Za mnoge branitelje, to je vrhunac njihove borbe i najveći vojni uspjeh u povijesti Hrvatske.

Unatoč nekim različitim pogledima, činjenice govore da je Oluja bila legitimna vojna operacija međunarodno priznate države koja je oslobađala svoj teritorij od paradržavne vlasti uspostavljene ratom i etničkim čišćenjem.