Kao što samo ime govori, u disciplini Formation Skydiving 4-way ekipa se sastoji od četiri člana i snimatelja, a natjecatelji moraju nakon izlaska iz zrakoplova u formaciji ostvariti čim veći broj bodova, ujedno ponavljajući unaprijed zadane likove unutar zadanog vremena slobodnog pada

povezane vijesti

Nema pogleda na more, ali ovi kvadrati su najskuplji u Hrvatskoj. Prosječna cijena? 4839€
Atletski klub Rika: Puno “bjegunaca od asfalta” trči po primorskim šumama
Gradonačelnik Pule o uhićenju suradnika u akciji USKOK-a: Naravno nije ugodno, ali on je dobar čovjek

Poreč je u listopadu uistinu bio sportska meka. Osim iznimno velikih sportskih manifestacija, Istria300 i Plava Laguna Ironmana, koje su svaka privukle više od 1.500 natjecatelja, mjesec označen kao najinteresantniji svim sportskim zaljubljenicima u »otvorene« aktivnosti u Poreč je doveo i 15. Otvoreno padobransko prvenstvo Republike Hrvatske u disciplini Formation Skydiving 4-way, piše Glas Istre.

U organizaciji opatijskog Aerokluba Cumulus, a sve uz veliku potporu Grada Poreča, koji uistinu ove godine podržava brojne vrhunske sportske manifestacije, i Hrvatskog zrakoplovnog saveza, na porečkom nebu natjecalo se sedam peteročlanih »posada« padobranaca iz Hrvatske i Srbije. Kao što samo ime govori, u disciplini Formation Skydiving 4-way ekipa se sastoji od četiri člana i snimatelja, a natjecatelji moraju nakon izlaska iz zrakoplova u formaciji ostvariti čim veći broj bodova, ujedno ponavljajući unaprijed zadane likove unutar zadanog vremena slobodnog pada. U sportskom padobranstvu Formation Skydiving 4-way najstarija je i najzastupljenija disciplina slobodnog pada.

Usput, suđenje u ovoj disciplini padobranstva se odvijalo sukladno FAI pravilima temeljem snimaka iz zraka, zato je vrlo važan, uz sam četveročlani padobranski tim, i njihov snimatelj.

Na porečkom nebu najboljima se u odrađivanju zadanih likova tijekom slobodnog pada pokazala »posada« Padobranskog kluba Zagreb 1, koja je na Otvorenom državnom prvenstvu ostvarila ukupno 36 bodova iz četiri zajednička skoka. Drugo mjesto zauzela je »posada« istog zagrebačkog kluba, koja je u četiri skoka ostvarila 23 boda. Treće mjesto i brončana medalja pripala je »posadi« Aerokluba Ivan Sarić iz Subotice, koja je kroz četiri skoka ostvarila 19 bodova.

Na početku smo trčali na Lindar, ali onda smo počeli trčati svuda

»Prestali smo haračit po diskotekama, po konobama, ča sad?«, pomislilo je društvo koje se danas zove udruga Trickeri.

– Ajmo trčati – netko je rekao, a onda je to postala ideja čitave generacije.

I trčali su, jako puno. I ne samo to.

U ponoć ih se moglo vidjeti kako se, kao neka sekta, sakupljaju kod gradskog sata, pa trče negdje u mrak s čeonim svjetiljkama. To je sve udruga Trickeri, koja već 19 godina gura tu fizičku aktivnost, ali ne samo na Pazinštini, već i šire, po cijelom istarskom poluotoku. I dalje.

– Je li to »droga« – pitali smo osnivača pazinske udruge Senada Hodžića, koji se na to smije i odgovara da se sigurno endorfini i slične supstance oslobađaju, ali da je to bila i želja da se pređe neke granice fizičkog bivstvovanja.

Kao da je bilo jučer kada su kretali.

– Proteklo vrijeme je proletjelo, pa i ja imam sad 51 godinu. Sjećam se da smo bili mladi, pa ti si bio srednjoškolac kad smo skupa raspravljali o filozofiji i tim stvarima, i Sandi Blagonić je bio uvijek – kaže nam uvodno i emotivno naš sugovornik.

Arhiva Glasa Istre

Lančana reakcija

Prvu utrku je organizirao Drago Družeta, to je bilo vezano za Dane Julesa Vernea, a Senad se tada bavio odbojkom i atletikom.

– Dan i noć smo haklali košarku, i igrali za turnire malog nogometa – prisjeća se Hodžić družina Replikanti, Noćne ptice, Zemljoradnici, a oni su bili Trickeri.

Otkud ime?

– U 6. razredu osnovne Sandi Blagonić je imao natpis na majici Tricker koji je povezan s kao nekim trikašem, koji rade trikove, mađioničar…
Valjda tako nešto, ali mi smo to nazvali po Vuku, tricker – kaže Hodžić i ponovo se prisjeća da su tada izgubili od tada renomirane ekipe Tratinčice koja se kasnije preimenovala u Zli stroj, s kojima su kao društvo uvijek igrali.

– Odlučio sam početi trenirati. Šuki (Goran Krstić) je rekao – organiziramo utrku od Pazina do Učke i stavio na internet. U štafeti, jedan do Boljuna, a drugi do Učke, i tako smo krenuli – kaže nam Hodžić, koji se prisjeća prvih trkača među kojima je Ivica Šuran, Lujo (Marijan Bratović), Tomislav Čubrić…

Tada im se javio proslavljeni istarski maratonac Ivan Stanić i sve se podiglo na višu razinu.

– Zašto to ne bi napravili kod nas da svatko trči, da to bude pokret. Vidiš da svatko može trčati, ne samo pojedinci koji su top sportaši, i ta ideja je zaiskrila u našim 30-im godinama u kojima smo bili. Bojali smo se možemo li to uopće – opisuje nam prva razmatranja Zimske lige trčanja, u koju se uključila njegova sestra, pa poznati pazinski biciklist Martin Čotar, i još mnogi drugi te 2005. godine »krenula je lančana reakcija«.

Tada su organizirali utrku Pazinčica clearwater revival, malo anglikanskog naziva, a sad saznajemo da je ime utrke koja se godinama održava(la) nosi ime benda Creedence koji je obožavao tadašnji direktor Turističke zajednice Pazin Radenko Sloković. Njihove putešestvije, udruge Trickeri, smo pratili kroz godine i u našem listu.

Kalendar utrka

1. kolo 12. studenoga Medulin
2. kolo 19. studenoga Sv.Petar u Šumi
3. kolo 3. prosinca Pazin
4. kolo 17. prosinca Sečovlje
5. kolo 14. siječnja 2024. Krnica
6. kolo 21. siječnja 2024. Rabac
7. kolo 4. valjača 2024. Tupljak
8. kolo 25. veljače 2024. Poreč

Dječje utrke

– Na početku smo trčali na Lindar, ali onda smo počeli trčati posvuda, po svim pazinskim brdima, kao neka euforija nas je ulovila, pa na Stari Pazin, pa na Velanov brijeg, pa na Gortanov brijeg, prema Grdoselu, to je trajalo godinama i danas traje – kaže Hodžić odgovarajući na pitanje da je trčanje kao »neka droga u polumeditativnom si stanju, stabilizira ti se tlak, stres i opće stanje kao i kod svakog sporta«. – I nama je bilo puno trčati po nepoznatom terenu na udaljenostima od 30-40-50 kilometara, kasnije i 80 kilometara preko cijelog Velebita, po cijelu noć, ali realno, najveći problem mi je bio ostavit fokus na treniranje. Naročito kad je bila turistička sezona (sugovornik je među ostalim član obiteljskog agroturizma kraj Pazina). Otkazuju ligamenti, koljena, boli, bude i teško.

– Vrhunac lige je bila 2016./17. kada je u Poreču trčalo 487 ljudi, a ukupno je te godine sudjelovalo u Zimskoj ligi trčanja 750 ljudi. Nakon korone smo pali na 500-injak natjecatelja godišnje.

Niti korona ih nije zaustavila jer su imali novu zamisao.

– Bilo je jako teško jer se nismo znali postavit, je li kažnjivo ili nije. Tako da smo osmislili virtualnu Zimsku ligu. Ljudi bi samostalno trčali pa bi mi slali rezultate po GPS-u, i onda bi se to objedinilo. Inače, sada po kolu bude 250-300 natjecatelja, a ove godine kreće 12. studenog u Medulinu. Bit će 8. kolo, a završavamo u Poreču – kaže Hodžić.

Svatko tko želi može se prijaviti na web stranicama trickeri.org, startnina nije skupa, godišnje iznosi 25 eura, a može se prijaviti i za samo jednu utrku. Dječje utrke su besplatne, a i žele biti uzor mladima, kao što su i uvijek otvoreni za one koji se žele priključiti.

Krnica novost u kalendaru utrka

Ne zna se je li dobroćudni div s Verude Robert Buršić bolji u gastonomiji ili trčanju, ali zna se da će sjajno ugostiti istarske trkače kao organizator u Krnici na novoj utrci Istarske zimske lige u trčanju. Upravo je utrka u Krnici premijerna ove sezone i nema sumnje da će se popularni Bure, s ostatkom svoje ekipe među kojima će kao savjetnik zasigurno biti i Erik Lukšić, učiniti sve da se istarski trkači osjećaju »kao doma« na prvoj utrci Istarske zimske lige u trčanju 2024. godine. Naime, utrka u Krnici bit će 5. kolo ovogodišnje sezone utrka Istarske zimske lige u trčanju i održat će se u nedjelju 14. siječnja sljedeće godine, kada prođe »mamurluk« novogodišnjeg slavlja i slegnu se već odavno sva božićna pečenja i »salate«.

Kajacima po Pazinčici

Uslijed velike poplave u Pazinu, upregnuli su kajake, što nikad nitko nije napravio, i usudili se ići nizvodno. Srećom bez žrtava.

– Kajake smo kupili polovne u Dalmaciji i kad je došla prva »korenta« (velika voda na Pazinčici), rekli smo ajmo. Bez imalo razmišljanja, bacaj se, samo rokaj, i Zarečki krov su neki prošli – kaže nam Senad, a možemo kazati da je to bilo jako hrabro od njih, ili neoprezno, srećom sve je dobro završilo.

Vrlo brzo se sjetio tragedije riječkih sportaša koje su poznavali, Dejana Ljubasa i Dalibora Kalčića, koji su 2013. poginuli na Rječini u kajaku, i tada su nekako završili s takvim rizicima.

Rovinjska staza plemenitog diva i čarobni pejzaži Kamenjaka

Istarski poluotok definitivno je raj na zemlji za svakog rekreativca željnog bicikliranja. Među brojnim stazama, uz najpoznatiju Parenzanu, nudi se gotovo 500 kilometara biciklističkih staza, a među njima definitivno se ističe njih nekoliko. Naravno, sjeverozapadna Istra je biciklistička oaza brojnim zaljubljenicima u pedaliranje, s 19 uređenih i označenih staza. Umag, Novigrad, Buje i Brtonigla pogodni su za sve profile biciklista. No, ovisno o ukusu i želji za izazovima, osvrnuli smo se na njih nekoliko u kojima se također može uživati, čak i oni koji se tek odluče na takve aktivnosti.

Rovinjska staza plemenitog diva kružna je biciklistička ruta koja počinje i završava u Resortu Amarin i otkriva važnu sakralnu baštinu rovinjskog područja. Sjeveroistočno od Rovinja nalazi se dolina Basìlica, nekada poljoprivredno dobro s nizom romaničkih crkvica od kojih je na biciklističkoj stazi prva i najočuvanija crkva sv. Kristofora iz 11. stoljeća. Legende kazuju da je Kristofor bio čovjek divovskog rasta i ogromne snage kojeg je neki pustinjak nagovorio da preko rijeke prenosi putnike, stare i nemoćne pa je tako jednom prenio i dječaka Isusa. U srednjem vijeku prikaz sv. Kristofora pronalazi se na gradskim vratima i ulazima u crkve jer se vjerovalo da onaj tko ga pogleda može putovati bilo gdje. Nastavljajući vožnju pod zaštitom ovog plemenitog gorostasa stiže se do ruševina crkvice sv. Prota, akvilejskog mučenika, podignute u 12. stoljeću u podnožju brežuljka Monter, a potom do zaljeva Valalta i ostataka romaničke crkve sv. Bartolomeja prekrivene bršljanom, nekada vjerojatno najveće u polju iznimnih crkvica. Rovinjski otoci i priobalje čine područje značajnog krajobraza kojemu pripada i posljednja točka, uvala Saline, stanište brojnih zaštićenih primjeraka flore i faune.

Staza plemenitog diva pogodna je za vožnju električnim, brdskim i treking biciklima. Duga je 11,7 kilometara, od kojih se 7,4 kilometra vozi makadamskim, a 4,3 kilometra asfaltiranim putevima. Riječ je laganoj stazi, čija ukupna visinska razlika iznosi samo 162 metra, što je čini idealnom za obiteljsku vožnju s usputnim zaustavljanjima. Ovu rutu može se prijeći za 40-ak minuta, no ako se izabere rekreacijsku vožnju, uz kraća zaustavljanja, trebat će nešto više od sat vremena vožnje.

Kamenjak je zasigurno jedno od najzanimljivijih mjesta u Istri. Razlozi tomu su svakako prekrasni pejzaži i priroda koju se može doživjeti svim osjetilima, posebice na proljeće i u jesen. Kamenjak je idealno područje za aktivni odmor. Od šetnje područjem, do vožnje bicikla i ostalih aktivnosti, svatko može pronaći nešto po čemu će pamtiti posjet Kamenjaku.

Biciklističke staze Gornjeg i Donjeg Kamenjaka jedne su od najpopularnijih u Istri. Uz samu obalu prolazi staza koja otkriva svu ljepotu Kamenjaka, od travnjaka, šuma, morske obale i prekrasnih pejzaža. Staza je srednje teške kategorije. Osim staze uz obalu, biciklom se može voziti i glavnom cestom koja će zadovoljiti sve ljubitelje prirode.

Fažanski raj za bicikliste

Osim navedenih brojni su istarski gradovi i općine koje se može doživiti biciklirajući. Među njima svakako je Fažana, koja nudi dvije staze, 301 Vasianum i 302 Sv. Elizej, koje će bicikliste odvesti daleko od stresne svakodnevice i prikazati Fažanu i okolicu na posve nov način. Biciklističke staze mijenjaju se s asfaltiranih cesta i šetnice koja prolazi uz kristalno čisto fažansko more na makadamske ceste okružene niskim mediteranskim raslinjem, kroz maslinike i uz suhozide. Staze su označene, međusobno povezane i pozivaju na vožnju biciklom i otkrivanje brojne prirodne i kulturne baštine.