Mladen Kožić i Ivo Šegota DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL
Želimo da struka ovdje radi kao i kod svakog drugog para, nemamo neke posebne želje. Želimo vidjeti postoje li u sustavu djeca kojoj bi mi odgovarali kao roditelji. Mi nemamo definirane kriterije savršenog djeteta. Nije nam važno je li dijete druge puti... Vjerojatno će to biti dijete koje je starije, »krive etničke pripadnosti« ili koje nije u potpunosti zdravo jer za takve interesi kod udomitelja nisu veliki - kaže Mladen Kožić
Ivo Šegota i Mladen Kožić, životni partneri koji su odlukom Upravnog suda dobili mogućnost da im država ipak dopusti udomljavanje djece, presretni su raspletom pravne borbe u koju su krenuli da bi ostvarili svoja prava, ali i utrli put drugim istospolnim parovima koji se osjećaju diskriminiranima u hrvatskom društvu.
Presuda Upravnog suda, kažu, znak je da u Hrvatskoj postoje suci koji profesionalno rade svoj posao te pokazuje da se i drugi mogu nadati da nije sve tako crno u našem pravosuđu.
Istospolni par sada očekuje reakciju nadležnih institucija koje moraju revidirati svoje prethodne odluke, a onda i poziv na udomljavanje djece.
Spremni su, najavljuju, usvojiti i do troje djece, a činjenica da je dijete starije, da ima posebne potrebe ili da je pripadnik romske nacionalne manjine, nisu im nikakva prepreka za udomljavanje.
Božićni dar
Ovaj je par prošle godine tužio hrvatsku državu, odnosno resorno Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, zbog rješenja po kojem nisu imali pravo na udomljavanje djece.
Tužili su državu zbog diskriminacije na temelju seksualne orijentacije kod izdavanja dozvole za obavljanje udomiteljstva.
– Ovaj tjedan dobili smo sretnu vijest s Upravnog suda u kojoj je presuđeno da su naši motivi valjani. Jako smo sretni što se to dogodilo u vrijeme božićnih blagdana i nadamo se da će nam se to ispuniti u idućoj godini – kaže Ivo Šegota.
Obzirom na to da resorno ministarstvo sada ima zakonski rok od 60 dana da donese novu odluku o njihovom slučaju, očekuju da bi se u veljači priča mogla početi polako rasplitati u njihovu korist.
Prisjećaju se kako su prije dvije godine, kada su odlučili okušati se u udomljavanju djece, uspješno prošli sve procedure, a onda su ih zaustavili pozivajući se na naše zakonodavstvo koje im, prema tumačenju Ministarstva obitelji, ne omogućuje udomljavanje.
Sud je zauzeo suprotno stajalište, koje ide njima u prilog.
– Pozivali smo se na više elemenata. Prošli smo sve testove, sve što prolaze uobičajeni parovi, sva psihološka testiranja, sociološke razgovore o motivaciji, proces dugo traje i iscrpan je. Socijalna radnica i sociologinja su nas čak pohvalile.
Udomitelja u Zagrebu nema. Dobili smo zatim rješenje od Centra za socijalnu skrb da nas se neće dalje procjenjivati jer smo u životnom partnerstvu.
Pozivali smo se na Ustav i brojne zakone, ali nadležni centar i Ministarstvo obitelji odbili su izdati nam licencu za udomiteljstvo zato što smo istospolni par koji je sklopio životno partnerstvo, kaže Šegota.
Bez posebnih želja
Slične je probleme doživjelo još nekoliko istospolnih parova, a da su došli kao pojedinci i htjeli postati udomitelji, centar ne bi imao nikakvo pravilo da se raspituje za njihovu seksualnu orijentaciju i ne bi im uskratio prava.
Riječ je i visokoobrazovanom paru koji je dugo u vezi, a životno partnerstvo sklopili su 2015. godine. Ivo Šegota je molekularni biolog, a Mladen Kožić sociolog, dobro su situirani i smatraju da imaju sve uvjete za pružanje toplog doma djeci koja se nalaze u institucionalnoj skrbi. Da su za to pogodni, složila se i struka.
– Želimo da struka ovdje radi kao i kod svakog drugog para, nemamo neke posebne želje. Želimo vidjeti postoje li u sustavu djeca kojoj bi mi odgovarali kao roditelji. Mi nemamo definirane kriterije savršenog djeteta. Nije nam važno je li dijete druge puti, potpuno zdravo,…
Vjerojatno će to biti dijete koje je starije, »krive etničke pripadnosti« ili koje nije u potpunosti zdravo jer za takve interesi kod udomitelja nisu veliki – kaže Kožić, koji je zajedno sa svojim partnerom prošao i školu za posvojitelje u udruzi Adopta.
Roditeljstvo, kaže, nije samo intuitivno, postoji nešto što treba savladati jer se tu radi o djeci koja su puno toga teškog pretrpjela. Svjesni su toga da neće biti lako.
»Potpuno smo svjesni, ali nema šanse da bi odustali od toga sna. Najvažnije je izvući neko dijete iz doma«, ističe Kožić. »Naša želja je dvoje do troje djece. Bili bismo jako sretni da udomimo brata i sestru«, dodaje Šegota.
Licenca za udomitelje
Kad su 2017. godine pokrenuli proceduru za dobivanje licence za udomitelje, stručna služba nadležnog centra socijalne skrbi pokazala je najprije oduševljenje, moguće i zbog toga što je većina udomitelja danas starije životne dobi, slabijeg obrazovanja, i živi uglavnom u ruralnim sredinama.
U gradu je udomitelja daleko manje, općenito premalo za broj djece koja žive u domovima. U domovima je još uvijek više od 500 djece, oko 250 ih je u stambenim zajednicama, a velik dio su djeca s teškoćama u razvoju, starija djeca, Romi.
Postojeći udomitelji mahom su stariji od 55 godina, skoro ih trećina nema završenu srednju ili čak osnovnu školu, a žive u ruralnim sredinama.
Dok se u Hrvatskoj parovi za to bore sudskim putem, jer izvršna vlast gej-udomiteljstvo smatra neprikladnim, istospolni parovi bez ikakvih poteškoća udomljavaju djecu u Njemačkoj, Češkoj Italiji, Danskoj, Austriji, odnosno u više od 20 europskih zemalja. Šegota i Kožić tužbu su podnijeli i Ustavnom sudu, i to zbog Zakona o udomiteljstvu, jer smatraju da bi se u njemu trebalo predvidjeti da i životni partneri mogu biti udomitelji.
Na taj način, izbjegle bi se ovakve tipično hrvatske priče u kojima, u ovom slučaju, umjesto otvorenosti, racionalnosti i brige za interese djece država diže zidove koji se naslanjaju na svjetonazorski balast.
