Želja Hrvatske da najkasnije do 2026. postane članicom OECD-a, što je jedna od glavnih vanjskopolitičkih mantri premijera Andreja Plenkovića, rezultira time da će se hitno morati donijeti pravni akti kojima se regulira niz pitanja zaštite od korupcije i sukoba interesa. Stoga je jedan od zakona koji se mora donijeti i Zakon o lobiranju, koji se u Hrvatskoj donosi prvi put.

Vlada ga je ovog tjedna uputila u proceduru, a definirat će točno tko su lobisti, tko to uopće smije biti, pod kojim uvjetima, a također i definira tko su sve lobirane osobe, a donosi i sankcije za one koji krše ta pravila. Lobisti će morati biti upisani u Registar lobista pri Povjerenstvu za sukob interesa, podnoseći podatke koji će biti javno dostupni, o tome kod koga su lobirali, za koje svrhe ili projekte i sa svim ostalim detaljima.

Jednom godišnje podnosit će takvo izvješće Povjerenstvu, a nakon što završe s poslom lobista, fizičke osobe lobisti imat će zabranu sličnog djelovanja dvije godine, a pravne osobe čak 5 godina. Kad je riječ o lobiranim osobama, a to su svi javni dužnosnici u državnoj upravi, javnim poduzećima, agencijama i u lokalnoj samoupravi sve do razine pročelnika, oni 18 mjeseci nakon napuštanja javne dužnosti neće smjeti prijeći u lobiste. To se razdoblje naziva tzv. »razdoblje hlađenja«. Inače im prijeti kazna do 7.000 eura, ili pak zabrana obavljanja toga posla.

Kako je riječ o potpuno novim pravilima, Ministarstvo pravosuđa održat će četiri turnusa edukacije za sve javne službenike i dužnosnike koji će morati naučiti kako postupati s lobistima. Stvar je krajnje osjetljiva, i postoji bojazan da Vlada ovaj prijedlog šalje u Sabor samo kako bi formalno zadovoljila stroge kriterije OECD-a, jer je posao lobiranja vrlo širok i može se odnositi na razne vrste djelovanja, a kad se analiziraju dosadašnje afere u Hrvatskoj, jasno je da su se mnoge od njih odnosile baš na posao lobiranja kod javnih dužnosnika za određene projekte. Bit će vrlo teško razlučiti što je lobiranje, a što trgovanje utjecajem koje je kazneno djelo.

U samom tekstu zakona, Ministarstvo pravosuđa navodi kako »u odnosu na definiranje samog pojma, ne postoji općeprihvaćena definicija lobiranja, jer je to u širem smislu svako neslužbeno djelovanje u nečiju korist, odnosno pokušaj utjecanja na donositelje odluka, a u užem smislu može se definirati kao aktivnost kojom se pokušava utjecati i na nekoga u tijelima izvršne i zakonodavne vlasti, kako bi podržao zakone, propise ili opće akte koji daju nekoj zajednici, organizaciji ili industriji određenu prednost ili korist«.

Vlada lobiranje definira kao »svaki oblik usmene ili pisane komunikacije prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa ili prenošenje informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja«.

Strogo zabranjeno darivanje

Lobist ne smije poticati na kršenje propisa, pravila i standarda ponašanja koji se primjenjuju na lobiranu osobu, a zabranjeno je i nuđenje ili davanje darova, odnosno bilo kakve druge koristi lobiranoj osobi.