Na pitanje o monetarnoj politici Santini odgovara kako mi sada moramo biti odgovorni prema svojim dužnicima, a što smo više dužni, to se više smanjuje stupanj slobode koji imamo, jer je dužnicima bitno samo da financiramo svoje obaveze. Vujčić stoga nema previše manevarskog prostora. No, zašto onda promjena guvernera ako sve ostaje isto? U pitanju su, veli Santini, očito neki osobni razlozi.

Ova je vlast i po svom vlastitom priznanju teret krize mahom prebacila na građane prije svega kroz povećanje poreza kako bi se održala ravnoteža u javnim financijama i očuvao kreditni rejting, ali navodno i kako bi se rasteretilo gospodarstvo i realni sektor od kojeg se očekuje da nas izvuče iz krize. Da bi se izbjegao grčki scenarij, trebalo je djelovati brzo, a najlakše je u tom slučaju bilo povećati PDV. Povećanje PDV-a međutim diže cijene pa se tom mjerom dodatno izvršio pritisak na BDP preko komponente osobne potrošnje koja je još jedina davala znakove života.

Nije ju dakle trebalo »ubijati« prije no se osigurala alternativa, a alternativa mogu biti samo investicije i izvoz. Jer, ako se na jednoj strani reže i uzima, onda se na drugoj mora nešto i stvarati. Ti procesi trebaju teći paralelno, a ne odvojeno, jedan za drugim, ili još gore, jedan bez drugog, kao što se sada događa. U suprotnom, ako nema ravnoteže, ako se samo povećava presija bez otvaranja mogućnosti za novo zapošljavanje, otvara se opasna spirala novog pada. A, trenutno se događa upravo to, samo se »pritišće«, utjeruju se dugovi, pokreću stečajevi, čisti gospodarstvo.

Gospodarski strateg

Taj proces sam po sebi je potreban i logičan. Normalno je da se napokon uvede reda u javne financije, da se inzistira na naplati poreza i potraživanja. To je posao ministra financija, i ministar Linić ga i radi. Problem je u tome što se stječe dojam da što se ekonomske politike Vlade tiče jedino Linić nešto i radi, a ruku na srce taj dio posla je i lakši, dok druga strana, ona koja bi trebala kreirati i osmišljati razvoj, još ne daje rezultate.

Jer, nije na ministru financija da osmišlja i pokreće nove projekte, on u tom procesu mora sudjelovati kao i svi ostali ministri, te i više od njih jer drži ključeve državnog proračuna. Međutim, za bilo što konkretnije od toga potreban je gospodarski strateg, a ta je čast pripala prvom potpredsjedniku Čačiću, pa onda i potpredsjedniku Grčiću. Na koncu je Milanović taj koji je odgovoran.

Najavljenih investicija međutim još nema. Što se državnih tiče, kreće farbanje fasada, dok složeniji, ozbiljniji projekti zapinju gdje god je to moguće, pri čemu se za neke otkrilo da su potrebne godine samo kako bi se prikupila potrebna dokumentacija. Ključne su međutim investicije u privatnom sektoru, no pomaci su tu još manje vidljivi, iako su u Vladi uvjereni da sve rade kako bi potakli tvrtke da investiraju i otvaraju nova radna mjesta.

Privatni sektor

No, dok je dakle opći i opravdan dojam da teret krize najviše snose građani, novi čelnik HUP-a Ivan Miloloža upozorio je nedavno i na nezadovoljstvo poslodavaca uslijed porezne represije koja je, kaže, tolika da bi ih mogla potaknuti da pogone počnu seliti na istok.

Tko je onda tu onaj koji snosi najveći teret krize, građani ili poslodavci? Ispada zapravo da pola godine nakon dolaska nove vlasti niti jedan od ta dva sektora nije ni sretan ni zadovoljan. Je li Vlada promašila interese obiju »ciljanih skupina«?

Za poticanje malog i srednjeg poduzetništva osigurani su poticaji u visini 21 milijarde eura, i to direktni, i u usporedbi s Italijom naša vlada nije učinila ništa da se stvari pokrenu s mrtve točke. Kod nas bi tvrtke trebale izdavati korporativne obveznice da dođu do jeftinijeg novca, ali to više nitko ne radi jer banke ne žele u to ulagati, a država neće. Mi pokušavamo intenzivirati kreditiranje kroz oslobađanje novca preko monetarne vlasti, i čekamo da se nešto desi samo od sebe, a do toga neće doći, niti će se na taj način išta bitno pomaknuti, tvrdi Novotny.

Direktni poticaji

Na ovaj način, talijanska vlada usvojila je i provodi kejnezijanski obrazac direktnih poticaja, možda i više no bi to željela priznati, a Novotny tumači da to nije sve, već su i za građane osigurali bitne porezne olakšice za obnovu kuća i stanova, kako bi se rasteretio i taj segment privatnog sektora i poticala potrošnja. Mi smo međutim napravili posve suprotno; mi zatiremo potrošnju kroz sve jaču poreznu presiju.

Inače, zanimljivo je da je Montijeva vlada, kako bi potakla domaću potrošnju, ali i domaći turistički sektor uvela vaučere koje dijeli građanima za ljetovanje u domaćim ljetovalištima. Nešto slično mogla je napraviti i Hrvatska, jer bi tako i povećala potrošnju i putem domaćeg gosta dodatno popunila kapacitete domaćeg turističkog sektora, koji je među rijetkim izvozničkim sektorima. U krizi su, poznato je, mnoge europske vlade uvodile razne olakšice i poticaje za građane da kupuju domaće proizvode kako bi potakle potrošnju i očuvale domaću proizvodnju.

U Njemačkoj se primjerice subvencionirala kupnja novih automobila. Kod nas je jedan od rijetkih sektora koji bi mogao imati sličan multiplikator upravo turizam. No, Talijani su nas očito pretekli, a budući da je njihov dolazak ove godine zbog krize ionako manje izvjestan, ovom je mjerom možda dodatno pogođen i hrvatski turizam…

Porez na imovinu

– Istina je, žale se i građani i poslodavci, i iz toga slijedi zaključak da država živi iznad mogućnosti zemlje, što znači da nije pristupila rješavanju krize na način da dinamizira gospodarstvo i poveća zaposlenost, a što je jedina prava socijalna politika prema građanima, smatra ekonomski stručnjak Guste Santini. Kaže da imamo nerazumno visoku poreznu presiju i prema gospodarstvu i prema građanima, a njima će se sada uvesti još i porez na imovinu, što je vlasništvo u koje su oni također investirali. Uvođenje poreza na imovinu, kao ni uvođenje bilo koje vrste dodatne porezne presije neće riješiti problem. Kada je dijagnoza kriva, onda se na temelju takve pogrešne dijagnoze ne može ni napraviti iskorak za izlaz iz krize. Treba nam nova filozofija razvoja, ističe Santini, dodajući da je i on bio za povećanje PDV-a, ali i za istovremeno podizanje neoporezivog dijela dohotka na pet tisuća kuna, a ne ovako, samo s jedne strane da se ljudima uzme, a ništa ne vrati. Ovi pak investicijski projekti, dodaje Santini, što ih najavljuju u Vladi, neće također riješiti problem, sve i da uspiju.

– Rješenje problema je jedino u investicijama privatnog sektora u nove proizvode i usluge s visokom dodanom vrijednošću, a ovo što govore da će Vlada investirati u energetski sektor, pa to je normalni, sastavni dio mjera svake vlade, i tragedija je da mi godinama nismo ništa investirali, i sada se to promovira kao neka izvanredna mjera, a ne nešto što bi vladi ionako trebalo biti normalan posao. Što se tiče pak najave da će banke preuzimati udjele u problematičnim tvrtkama, to je priča bez sadržaja, veli Santini, jer se banke bave prikupljanjem štednje i plasiranjem kredita, te žive na razlici u kamatama. To je definicija njihovog poslovanja, a ne da bi se one išle baviti restrukturiranjem poduzeća, kaže Santini. Dodaje da je bitno da prvo spoznamo situaciju jer još uvijek imamo dovoljno resursa da se izvučemo. »Očekivao sam od ove vlade neusporedivo više i davao sam veliku podršku, no još uvijek nemamo ni dijagnozu problema u kojem se nalazimo«, zaključuje Santini.

Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić kaže da je vlada napravila neke dobre poteze u rasterećenju poduzetnika, kroz smanjenje zdravstvenih doprinosa i parafiskalnih nameta. Postignut je napredak i ide se u pravom smjeru, ali da li dovoljno dinamično, o tome se može raspravljati. Što se tiče opasnosti od seljenja proizvodnje na istok, uslijed manjeg poreznog opterećenja, ali i gubitka povlastica koje nosi tržište Cefte, Šantić veli da međusobna konkurencija zemalja u regiji raste jer je došlo do smirivanja tenzija i uspostavlja se politička stabilnost.

U Srbiji je konkretno trošak bruto plaće višestruko manji nego kod nas, a produktivnost nije toliko manja. Kod nas pak ulazak u EU u kratkom roku nosi još veće troškove prilagodbe, pa i s te strane raste privlačnost istočnih tržišta i tu ima još dosta prostora za olakšavanje pozicije domaćih poduzetnika, zaključuje.