Brojka je tmasta, tmurna, opterećujuća: 342.951 nezaposleni je u ožujku registriran na Zavodu za zapošljavanje, što je brojka kakva nije dosegnuta još od dalekog travnja 2003. godine. Ona pokazuje dubinu socijalne drame u kojoj se našla Hrvatska sa svojim brzoponirućim gospodarstvom i još jednom ocrtava silinu izazova pred kojim se nalazi Vlada Zorana Milanovića, kojoj je, evo još oko tjedan dana ostalo do zaokruživanja prvih sto dana rada. 

    Golemi broj nezaposlenih, međutim, o kursu kojim je Hrvatska krenula pod novom posadom ne govori ama baš ništa. Nema mjere kojom bi nova vlast u svoja tri prva (pa još neturistička) mjeseca rasteretila burzu rada. Gomila svježih radnih knjižica na šalterima Zavoda stoga je prilično opipljiv rezultat uspjeha Vlade koja je konačno u prosincu otišla u povijesne udžbenike, odakle će svojim primjerom upozoravati kako se ne treba boriti protiv gospodarske krize (valja im, ako ništa, sa znanstvene strane priznati da su empirijski dokazali kako negiranje i neaktivnost ne funkcioniraju).

    S druge strane, cijene energenata opet divljaju, pojačavajući dodatno pritisak na omršavjele kućne budžete koji se ne mogu krpati trezorskim zapisima, ili zaduživanjem u inozemstvu. Situacija u Hrvatskoj je, dalo bi se zaključiti, dramatična i obojena crnim tonovima. 

    Osim što nije. 

   Hodanje po vodi

Valja film vratiti tek nekoliko mjeseci unatrag. Jedino izvjesno nekako sredinom prošle jeseni bilo je da HDZ gubi izbore. Što će i kako napraviti koalicija koja je imala preuzeti Banske dvore, bilo je tek u domeni špekulacije. Krhke državne financije valjalo je nekako održati, a ne uništiti potrošnju i socijalnu sliku društva, te pritom uvjeriti svjetske kreditne agencije da ne smanjuju hrvatski rejting na najnižu razinu, što bi bilo kakvu financijsku injekciju izvana učinilo debelo preskupom. Najopasnije je, ipak, izgledala situacija u euro-zoni, izgledi za njen raspad, a i posljedični krah cijelog projekta Unije su se procjenjivali i kao 50:50, a i najozbiljnije novine na svijetu prenosile su mišljenja i analize koje su uključivale najcrnju moguću varijantu: ratni sukob. 

    No, čak i u najmekšoj varijanti, onoj koja je predviđala »samo« uron Europske unije u novu ozbiljnu recesiju, bilo je jasno da u tom slučaju Hrvatskoj ne bi pomoglo ni da Milanović počne hodati po vodi (a što se, po nekim recentnim domaćim medijskim analizama – koje, by the way, zadaju još jedan bolni udarac ostatku ostataka dignitetu novinarstva ovoj zemlji – od novog premijera i očekivalo). 

    Stvari danas stoje neusporedivo bolje. 

    Prvo na scenu nije stupio Mario Draghi, čelnik Europske središnje banke. Nego je, negdje iza kulisa, bez puno buke koja inače prati političko-ekonomske akcije, pustio u opticaj više od tisuću milijardi eura jeftinih kredita. Iako je Njemačka bila protiv takve pomoći oslabljenim nacionalnim bankama i ekonomijama, iako je Angela Merkel i dalje mantrala: Štednja! Štednja! Štednja! (mada su upravo rezanja troškova produbila krizu), a Draghijev potez je javno kritizirao i prvi čovjek Bundesbanke, analitičari se danas slažu – iako posao nije gotov, ECB je spasio Europu od dramatične krize. 

    I tako, jasno, olakšao vanjski pritisak na situaciju u Hrvatskoj. Ako eurozona krene prema rastu, a sva je prilika da u dogledno vrijeme i hoće, bolje će biti i 28. članici Unije, bit će veća potražnja za izvoznim proizvodima, a više će se investitora odlučivati i na poslovnu avanturu u maloj zemlji za veliki odmor.    

    Razvedrava se, međutim, i na domaćem nebu. Prvi proračun Milanovićeve Vlade, koji je sadržavao umjerena rezanja, kritiziran je najviše kao preoptimističan u pogledu planiranih proračunskih prihoda. Pucalo se s tim argumentom iz oporbe, ali i iz krugova nezavisnih ekonomista. No, izgleda da je snajperski nišan kritika zanemario bitan bočni vjetar – zube Slavka Linića. 

    Naime, SDP-ov veteran na mjestu ministra financija opasno je, pokazujući iste, zaprijetio poreznim dužnicima, nelikvidnim tvrtkama i svima koji su na ovaj ili onaj način željeli upražnjavati poreznu nedisciplinu. Izgleda da Linića nitko nije olako shvatio, jer se do sredine ožujka u proračunu, unatoč svim prognozama, nakupilo za 6,6 posto više novca nego lani u istom razdoblju! Jasno, dio većeg priliva je na konto povišenog PDV-a i rasta cijene energenata, no prilično je jasno da prihodovna strana neće biti točka pucanja proračunskog plana Kukuriku vlade.   

Švabo i mudrijaši