Hrvatska je članica Europske unije koja danas možda najviše podržava vlasti u Ukrajini u njihovoj borbi protiv proruskih snaga u vlastitoj zemlji i same Rusije. Premijer Andrej Plenković nalazi se u posjetu Kijevu, gdje čvrsto brani pravo Ukrajine da pod puni državni suverenitet vrati Donjeck, Luhansk, pa i Krim, a prije njegovog puta Vlada je na sjednici u Vukovaru formirala Radnu skupinu za suradnju s Ukrajinom.

Kao prva zadaće te Radne skupine u Vladinoj odluci navodi se »prenošenje iskustava Republike Hrvatske u uspješnoj realizaciji mirne reintegracije okupiranih područja«. Misli se na iskustva koja je Hrvatska stekla u procesu mirne reintegracije Podunavlja 1998., a koji je bio posljedica uspješno provedene vojne operacije »Oluja« kojom je oslobođen velik dio hrvatskog teritorija. U Radnu skupinu na čelu sa Zdravkom Bušić, zamjenicom ministra vanjskih poslova, imenovani su predstavnici niz ministarstava, HNB-a, HGK, Ureda predsjednice, te ljudi koji su aktivno sudjelovali u reintegraciji Podunavlja, Vesna Škare Ožbolt, Mate Granić, Lovro Pejković, Joško Morić i Krešimir Vilajtović. Premijer Plenković u Kijevu promovira iskustva hrvatske reintegracije, kao »dugoročno najbolji model za vraćanje Donjecka i Luhanska, a jednom i Krima u sastav Ukrajine«.

Upozorenje diplomata

»Hrvatska podržava teritorijalni integritet, suverenitet i neovisnost Ukrajine te provedbu politike nepriznavanja ilegalne aneksije Krima«, rekao je Plenković u sklopu predavanja na Nacionalnom sveučilištu u Kijevu. Sastao se i s ukrajinskim premijerom Vladimirom Grojsmanom, koji mu je zahvalio na osnivanju Radne skupine, ističući da je to »Ukrajini jako važno u trenutačnoj situaciji«.

No, vanjskopolitička slika svijeta se mijenja, u Bijelu kuću dolazi Donald Trump koji najavljuje poboljšanje odnosa s Vladimirom Putinom, a sve više članica EU, primjerice Italija i Mađarska, traže suspenziju sankcija protiv Rusije zbog politike prema Ukrajini. Stoga se postavlja pitanje koliko je Plenkovićev pristup u interesu Hrvatske. Željeli smo o tome razgovarati s nekoliko članova Radne skupine, ali su to oni odbili. Jedan hrvatski dugogodišnji diplomat smatra da Plenković dobro postupa u vezi s Ukrajinom, međutim upozorava da ne može ostati samo na tome.

– To mora biti paralelan proces. U roku mjesec dana Hrvatska treba poslati svojeg veleposlanika u Moskvu i uspostaviti komunikaciju s Rusijom na najvišoj razini. U suprotnom hrvatska politika u ovom slučaju ne bi bila pragmatična, bila bi previše idealistična, rekao nam je naš sugovornik s velikim vanjskopolitičkim iskustvom.

SDP-ovac Joško Klisović, potpredsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević puno su kritičniji prema Plenkoviću. Obojica smatraju da se on ponašao kao da je još uvijek predsjednik Izaslanstva Europskog parlamenta za Ukrajinu, a ne hrvatski premijer.

– Kao zamjenik ministra vanjskih poslova u Milanovićevoj vladi razvio sam koncept politike prema Ukrajini, koja je za naše gospodarstvo važna zemlja. Nismo išli tako daleko da smo govorili da ćemo im pomoći u reintegraciji okupiranih područja nego da smo spremni uključiti se u izgradnju njihovog društva i institucija u postkonfliktnom razdoblju, a to je bitno različito. Naša politika, s kojom Miro Kovač nije nastavio, nije bila nimalo provokativna za Rusiju, a bila je jako dobro prihvaćena u Ukrajini. Čini mi se da je Plenković smetnuo s uma da ispred njegovog imena nije više EU nego CRO i da više nije europski parlamentarac nego hrvatski premijer i da na raspolaganju ima samo kapacitete hrvatske države – rekao nam je Klisović.

Zanemarena činjenica

Nekadašnji veleposlanik u Rusiji Kovačević naglašava da istok Hrvatske ne bi bio reintegriran na miran način da prethodno »Olujom« nisu vraćena neka druga područja.

– Nerealno je pretpostaviti da bi odnosi Ukrajine i Rusije mogli biti riješeni kao odnosi Hrvatske i Srbije. Hrvatska je svoj teritorij branila, za razliku od Ukrajine kad je riječ o Krimu, koji se, usput, niti ne spominje u Minskom sporazumu. Naravno, Rusija je i velika sila i na nju se ne može primijeniti pritisak jednako učinkovito kao na Srbiju. Promjene u svjetskoj politici idu tome da će se Trump i Putin dogovoriti, a to, nažalost, može ispasti i na štetu Ukrajine. Hrvatska Vlada, pak, sada prejudicira okvir rješenja ukrajinskog pitanja, što je preuzetno. Imamo predsjednicu Republike koja se ponaša kao da je i dalje pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i premijera koji kao da nije prestao biti šef Izaslanstva EP-a za Ukrajinu. Oboje zanemaruju činjenicu da im prva briga mora biti Hrvatska i da unutar odnosa u međunarodnoj zajednici trebaju pronaći nišu za hrvatsku politiku – zaključuje Kovačević.