Životna priča Petra Vukasa

Vitalni zadarski frizer Petar (81) šiša stare i mlade već šest desetljeća: 'Ne nosim naočale, ne trebaju mi...'

Lada Burčul

Foto Mate Komina

Foto Mate Komina

Umorio bih se da ne radim. Volim svoj posao, čini me sretnim, priča nam Petar



Najstariji je frizer u Zadru i teško da bi itko, ovako »na prvu«, mogao pogoditi koliko godina radi. U kontinuitetu, bez prekida, zadarski frizer za muškarce Petar Vukas, radi pune 63 godine! U njegovom frizerskom salonu u srcu zadarske Voštarnice svakodnevno se šišaju mladi i stari, a on, 81-godišnjak, živahno šiša, brije, gladi britvom, uređuje obrve, vedro razgovara, nasmijan, na nogama osam sati svaki dan… Ne nosi naočale. Ne trebaju mu, kaže. Uvjerili smo se u to, gledajući ga kako, nakon šišanja, precizno uređuje obrve jednom Zadraninu. Ne sjeda ni dok pričamo.


K’O IZ »VELOG MISTA«


Frizerski salon za muškarce na Voštarnici Petar Vukas otvorio je 1974. godine, no raditi je počeo 1962. A u salonu vrijeme kao da je stalo. Dvije sjedalice izgledaju kao kod brice iz »Velog mista«. Nema moderne opreme, nema istaknutih proizvoda za »naj« njegu, nema ni jednog atraktivnog detalja. Petar Vukas, s češljem i škarama u rukama apsolutna je atrakcija.


– Je, sjedalice su malo stare. Pa da, koža im je ispucala već. Kupio sam ih 1974. Ali znate, to je kvaliteta, danas biste takve jako skupo platili. Velike sam novce tada dao za njih. Tko bi rekao da je to bilo prije više od pola stoljeća, smije se Vukas, kavalir koji i muškarcima pridržava kaput na izlasku iz salona.




Na vratima stoji da je ovo frizerski salon za muškarce, no šišate li i žene ponekad, pitamo.


– Pa kako bih to mogao odbiti! Ne radim frizure, ali šišanje je najmanji problem.


U prosincu navršava pune 63 godine radnog staža. Umori li se kada jer radi svaki dan osam sati.


Foto Mate Komina


– Umorio bih se da ne radim. Što bih po cijele dane? Da, stojim na nogama, ali navikao sam. Volim svoj posao, čini me sretnim. Valjda ga dobro i radim kad svaki dan imam mušterije. Jako puno stalnih, ali i u prolazu mnogi navrate, ne ustuknu kad vide tako stari prostor i starog mene, smije se Vukas.


VELIKA LJUBAV


Rado bi, kaže, obučio nekog, pa da na tom mjestu ostane frizerski salon.


– Volio bih vidjeti, kad ostarim, da ovdje i dalje Zadrani dolaze na šišanje, da prostor, koji je moj, ne dobije neku drugu namjenu. Velika je ljubav ovdje uložena. Veliki broj ljudi prošao je ovdje kroz više od pola stoljeća. Bio bih sretan kada bi se tako i nastavilo, kaže Vukas, koji je frizerski zanat izučio u zadarskoj Školi učenika u privredi. Školu je završio 1960., te počeo raditi dvije godine kasnije.


– Nema nikog više od moje generacije, a da radi, kao da bi i moglo biti drugačije, kaže 81-godišnji Vukas.


U salonu radi sam i tvrdi da mu ne bi trebalo više od mjesec dana da nekog nauči zanatu.


– Ali znate, u ruke treba uzeti češalj i škare. I britvicu. Mašinice su samo za nuždu, za završni dio šišanja. Vidim, danas to čak nisu frizerski saloni, nego barber-shopovi. Ja znam svakoga lijepo i dobro ošišati, urediti do zadnje dlačice. Svjestan sam da su došla druga vremena, ali kod mene škare neće iz ruku nikada, priča nam Vukas, za kojega mušterije kažu da je uistinu uvijek raspoložen.


Foto Mate Komina


SVATKO IMA PRIČU


Iako u srcu Voštarnice radi 51 godinu, živi na Bulevaru i svaki dan automobilom dolazi na posao. Sâm vozi. Pitamo ga gdje nalazi volju da još uvijek, s navršenu 81 godinu života i 63 godine staža, svaki dan dolazi na posao i radi puno radno vrijeme.


– Zašto sam uvijek raspoložen? Zato što imam život, kaže Vukas.


– Nemam vam drugi odgovor. Morate imati život. I privatni i ovaj drugi, gdje ste svaki dan s ljudima. Kod mene su dolazili najugledniji Zadrani, političari i liječnici, kao i ljudi iz najnižeg sloja društva. I nemojte me pitati koga sam sve od poznatih Zadrana šišao, jer ne izdvajam nikoga. Imam jednako poštovanje prema svakoj mušteriji. Jer znate, svatko ima svoju priču. Što je ovdje ispričano, ovdje i ostaje. Svašta sam slušao i svaku osobu cijenim. Takav sam, jednostavan, kaže nam Vukas.


– Možda će vam zvučati kao fraza, ali uistinu bih, da se ponovo rodim, opet ovo radio. Nadam se i jednako dugo! Sretan dolazim u svoju radnju i zadovoljan odlazim. Volim svoj posao i život koji imam, kaže Vukas, za kojega možemo reći da je legenda grada Zadra, sa svojim neumornim radom, zaraznim osmijehom i zadivljujuće vedrim duhom.