Hrvatska godišnje kroz sustav javne nabave potroši više od 12,6 milijardi eura, neki kažu svaki peti euro koji općenito trošimo u bruto domaćem proizvodu. I nas zanima danas, jesu li ti procesi transparentni, s kojim se sve izazovima susreću privatnici u poslovanju u Hrvatskoj?

Kakve su plaće u javnom, a kakve u privatnom sektoru? Kako na rješavanje problema manjka radne snage utječu strani radnici, upitao je Krešimir Macan svoje gošće u ovotjednoj »Špici« čija je tema bila javna nabava – direktoricu Hrvatske udruge poslodavaca Irenu Weber i stručnjakinju za EU fondove i javnu nabavu Arijanu Vela.

Irena Weber je podsjetila da je prošla godina donijela doista snažan rast plaća u javnom sektoru.

– Pričamo o 48 posto rasta plaća year on year​, dakle godina za godinu. To je ogroman rast mase plaća u javnom sektoru, rekla je Weber no i napomenula da je i Hrvatska udruga poslodavaca podržavala rast plaća u javnom i državnom sektoru, ali selektivan, sukladno rezultatu i postignutim ciljevima te da se na temelju toga napravi sustav nagrađivanja i to u svim segmentima – od javne uprave do obrazovanja i zdravstva.

– Definitivno da se napravi razlika – od onih koji vrhunski rade do onih koji praktički odrađuju, postoje na svom radnom mjestu. Zato što, praktički, protekom vremena i oni koji jesu motivirani, koji su ambiciozni, koji stalno uče i žele biti vrhunski u svom poslu, protekom vremena naprosto izgube motivaciju, jer zašto biste vi radili 12 do 14 sati dnevno, isporučivali vrhunske rezultate, ako praktički do vas sjedi kolega koji odrađuje svoj posao i nema ni blizu rezultate. Štanca karticu. Dakle, to neminovno dovodi i do pada i kvalitete posta, i efikasnosti, i produktivnosti, kaže Weber dodavši da poslodavcima nije nije problem povećati plaće onima koji isporučuju, dok se svima po cijeloj razini državnog i javnog sektora povećala plaća za očito tih 48 posto year on year, neovisno tome isporučuješ li ili ne. Kao dodatan problem navela je i glomaznost državnog aparata:

– Broj ljudi koji radi u državnom i javnom sektoru je preglomazan. Imamo ogromnu birokraciju, praktički država apsolutno je preskupa i s druge strane nemamo vrhunsku kvalitetu javne usluge koja bi opravdala takav snažan rast plaća.

Krešimir Macan je skrenuo pozornost na medijalnu plaću, koja se često ne koristi za usporedbu jer ljudi više pričaju o prosječnoj plaći. Naveo je svježi podatak koji se pojavljuje u medijima i državni Zavod za statistiku ga uredno komunicira, a prema kojemu polovina ljudi prima plaću ispod 1.200 eura, a druga polovina iznad 1.200 eura. To je, kaže, de facto rast od 50 posto u četiri godine, no u produktivnosti se nismo toliko pomakli.

Cijeli tekst pročitajte na portalu Pogled.hr.