Muškarac koji je na trbu bana Josipa Jelačića u Zagrebu u subotu ujutro gazio ruže koje su u sklopu performansa “Tiha misa” umjetnice Arijane Lekić-Fridrih za 38 žrtava femicida postavljene u vrijeme trajanja molitve, obratio se na društvenim mrežama.

Radi se o Toniju Kumerleu, glazbeniku iz zagrebačkog benda Izlet, koji je u krajnje desnim krugovima poznat po nastupima sa svojim bratom Petrom i izvođenju proustaških pjesama poput “Striče Ivane”. Radi se o davnoj pjesmi pokojnog Ive Fabijana Mrvelja sa stihovima “Moj stric je bio ustaša, dobar čovjek kažu svi… striče Ivane opet su nas napali”.

Molitelji se ogradili

Ovu pjesmu braća Kumerle izvela su i na Korzu u Rijeci prije nekoliko tjedana, za vrijeme prosvjeda protiv “prekomjernog uvoza stranih radnika”.

Od Kumerleovog gaženja ruža za žrtve nasilja ogradili su se iz inicijative Muževni budite koja stoji iza organizacije zajedničkih molitvi na otvorenom, svake prve subote u mjesecu.

“Ne znamo motive takvog postupka, ali možemo potvrditi da prikazano ponašanje nije povezano s nama niti ga možemo preuzeti na sebe.
Bratstvo “Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” osuđuje svako iživljavanje, provokaciju ili omalovažavanje prema bilo kojem sudioniku javnih okupljanja — bilo da je riječ o prosvjednicima, umjetnicima ili promatračima”, napisali su.

Isprika Kumerlea

Sad se javio i sam Kumerle.

“Moj čin nije bio agresija niti napad na ikoga, nego spontani performans kao reakcija na drugi performans — “Tiha misa”.
Htio sam skrenuti pažnju na to da se već dulje vrijeme, paralelno s molitvom za domovinu i druge nakane, u neposrednoj blizini održava umjetnički performans posvećen ženskim žrtvama nasilja. Smatrao sam važnim naglasiti kako u društvu često postoji ravnodušnost i pasivnost, bilo prema stvarnim žrtvama, bilo prema građanima općenito, te da je vrlo malo iskrene brige, a puno medijske polarizacije.

Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se snimka proširiti tom brzinom, niti da će moj čin biti prikazan kao napad na žrtve ili kao da obezvrjeđujem njihove sudbine. Takva interpretacija nikada nije bila moja namjera, niti se s njom mogu poistovjetiti. Ovim putem se ispričavam svima koji su moj čin tako doživjeli, osobito obiteljima žrtava, kojima je i bez ovakvih događaja dovoljno teško nositi se s gubitkom i svakodnevnim podsjećanjem na nasilje.

Također želim naglasiti da ruže nisu označavale stvarno mjesto zločina niti službeno spomen-obilježje, već su bile dio umjetničkog performansa. Moj čin, iako nenasilan, u takvom je kontekstu mogao izgledati neprimjereno i žao mi je zbog toga. Ispričavam se i svim prijateljima, kolegama i ljudima koji me podržavaju, a koji su ovim događajem možda dovedeni u neugodan položaj. Nije mi bila namjera baciti sjenu na išta dobro što smo zajedno radili. Još jednom želim jasno reći: Žrtva je žrtva. Svaka zaslužuje poštovanje. Ako je moj čin itko doživio drugačije — iskreno mi je žao”, kaže Kumerle.