Prije nešto manje od tri mjeseca, o čemu je tada pisao naš list, iz HDZ-a su u Ured predsjednika počeli stizati signali da je vladajuća stranka spremna na dogovor u sklopu kojeg bi ona dobila pravo da popuni dva od tri upražnjena mjesta u Ustavnom sudu, a zazvrat bi u Hrvatskom saboru za predsjednika Vrhovnog suda bio izabran kandidat predsjednika Zorana Milanovića. Razgovarali smo tih dana s predsjednikom SDP-a Sinišom Hajdašem Dončićem i on je bezrezervno otklonio mogućnost sudjelovanja u ovakvoj pogodbi.

Kriterij korisnosti

– Kada sam saznao za to, bit ću pristojan i birat ću riječi, grohotom sam se nasmijao, u HDZ -u su u potpunosti pobrkali lončiće, izjavio je za naš list sredinom listopada Hajdaš Dončić. Na Pantovčaku su nam također rekli da ne dolazi u obzir ovakav paket-aranžman jer je, između ostalog, »važnije tko će sve biti u Ustavnom sudu nego tko će doći na čelo Vrhovnog suda«. Dakle, premijer Andrej Plenković morao je znati da za političku trgovinu koja bi uključivala poziciju predsjednika Vrhovnog suda i troje ustavnih sudaca, nema apsolutno nikakvih šansi. Ali, ipak je Plenković u srijedu navečer javno iznio upravo tu ponudu, smatrajući valjda »vezano imenovanje« poštenim za predsjednika Republike i SDP. Očekivano, u SDP-u se s tim ne slažu, Hajdaš Dončić promptno je reagirao na premijerovu izjavu i nazvao je »krajnje skandaloznom i suludom«. Naglasak je stavio na proceduru, upozoravajući da su u pitanju dva odvojena postupka s barem djelomično različitim akterima.

No, bez problema bi se to prevladalo kada bi postojala zajednička politička volja za vezana imenovanja, a nje bi eventualno moglo biti samo u slučaju da sve zainteresirane strane nešto dobiju. Tako jednostavno politika funkcionira i nije to ništa automatski prljavo ili nečasno. Pa, zadovoljava li Plenkovićev prijedlog kriterij korisnosti za sve koji bi bili involvirani u takav dogovor o predsjedniku Vrhovnog suda i ustavnim sucima? Objektivno, ne. HDZ bi svakako profitirao. Još prije godinu i pol dana bivši ministar pravosuđa Ivan Malenica objavio je da je glavni cilj HDZ-a da i nakon izbora zamjena za Miroslava Šeparovića, Matu Arlovića i Gorana Selaneca zadrži većinu u Ustavnom sudu i to bi se ostvarilo kada bi Milanović i SDP prihvatili Plenkovićev model sporazuma. Ta bi većina isprva bila tijesna, 7: 6, ali bi se možda s vremenom i povećala, kao što se to dogodilo u prethodnom sazivu Ustavnog suda. Podrška Mirti Matić, koju će Milanović kandidirati za predsjednicu Vrhovnog suda, predstavljala bi minimalan, zanemariv Plenkovićev ustupak. Uostalom, sam premijer je rekao u srijedu da je zapravo nebitno tko administrativno upravlja Vrhovnim sudom jer je sve u najboljem redu i od kada to čini Gordana Jalšovečki, koju je za to prije deset mjeseci, poslije smrti Radovana Dobronića, ovlastilo Državno sudbeno vijeće. U tom se njegovom argumentu, međutim, krije i razlog zbog čega Milanoviću i SDP-u nije privlačno vezano imenovanje kako ga je Plenković zamislio.

Interesi predsjednika

Predsjednik bi, istina, još dobro prošao, za predsjednicu Vrhovnog suda izabrana bi bila osoba koju je on nagovorio da se prijavi na javni poziv i bila bi mu to određena satisfakcija. Ali, na Pantovčaku procjenjuju da ustavni suci imaju daleko veću političku težinu nego predsjednik Vrhovnog suda. Da i nije tako, nejasno je kako bi to Milanović osigurao da Hajdaš Dončić pristane dati dva mjesta u Ustavnom sudu kao kompenzaciju za izbor Mirte Matić. Milanović nije pretpostavljeni predsjedniku SDP-a, ne može mu naređivati kako će on postupati. Čak da Hajdaš Dončić i jest tek provoditelj Milanovićevih naloga, za njega bi politički bilo vrlo loše ako bi u javnosti ostavljao takav dojam. Percipiralo bi ga se baš kao Milanovićevog potrčka kada bi pristao predati Plenkoviću Ustavni sud da bi Mirta Matić mogla doći na čelo Vrhovnog suda. Jer, SDP od toga ne bi imao doista ništa. Hajdaš Dončić i SDP bili bi totalni gubitnici dogovora koji pokušava inicirati predsjednik Vlade. Teško je povjerovati da Plenković to ne razumije. Kako god, realnost je da će Gordana Jalšovački i dalje, možda još godinama, voditi Vrhovni sud, a da će Ustavni sud sredinom travnja nastaviti djelovati s deset sudaca, što je dovoljno za kvorum, ali problematično za odlučivanje, budući da je za to potrebno sedam glasova.

Ima primjera i uspješne međustranačke suradnje

HDZ se jučer usredotočio na dokazivanje nevjerodostojnosti SDP-a, s obzirom na to da je u prošlosti sam pribjegavao metodama političke trgovine. Hajdaš Dončić je, objavio je HDZ na Facebooku, »zaboravio da je njegova partija 2017. uvjetovala izbor troje sudaca Ustavnog suda osnutkom saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor«. Na taj se primjer pozvao i Branko Bačić, koji je uime HDZ-a koordinirao u Saboru ovaj proces izbora ustavnih sudaca. Uz zaključak – pametnom dosta. HDZ-ova koalicija tada se složila s formiranjem istražnog povjerenstva za Agrokor, ali ubrzo ga je ugasila s obrazloženjem da paralelno traje istraga protiv Ante Todorića i ostalih. Ministar Damir Habijan prisjetio se jučer i da je 2010. Milanović kao predsjednik SDP-a pristao podržati promjene Ustava, zbog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, jedino ako će se u tom postupku broj zastupnika iz takozvane dijaspore ograničiti na tri i glasovanje u 11. izbornoj jedinici omogućiti isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Ali, u tim je slučajevima SDP nešto dobio, 2010. i vrlo opipljivo. Plenković mu, međutim, sada ne nudi ništa.