Najprije je prije koji dan Zagreb osvanuo oblijepljen plakatima koji kažu »Dolazi nam gradonačelnica«. Zatim se javnost poigrala s tim koja bi od političarki to mogla biti i mahom gađala u krive mete. A onda je Vesna Škare Ožbolt – bivša ministrica pravosuđa i bliska suradnica Franje Tuđmana – riješila sve dileme. Ona je ta koja dolazi, ili preciznije, ona je ta koja ulazi u bitku za gradonačelnicu Zagreba.

Prvo što moram pitati je – zašto!? Zašto kandidatura? Jesu li to, zaista, kako ste negdje rekli, Richteri koji su razmrdali zagrebačke zgrade probudili i vaš očito živ politički eros, ili je razlog neki drugi?

– Da su neka normalna vremena zasigurno gradska politika ne bi bila fokus mog interesa. Povukla sam se iz svakodnevne politike. Radim svoj privatan posao, uključena sam u razne međunarodne aktivnosti koje su vezane za postizanje mira na području Sredozemlja, Ukrajine i nekih drugih kriznih žarišta. Onda se dogodio najgori potres u posljednjih sto godina u Zagrebu. Ljudi su u deset sekundi ostajali bez svoje imovine, stradao je jedan život, a gradska uprava na čelu s gradonačelnikom se uopće u tim kriznim situacijama nije snašla. Skupština se sastala mjesec i pol dana nakon potresa i ja sam se pitala kako je to uopće moguće. Umjesto da su se skupština i gradonačelnik sastali idući dan nakon potresa i počeli donositi odluke, zasjedati svakodnevno. Ništa. Gradonačelnik je radio po svom, kao i obično sve je bilo puno teatralnih i svadljivih izjava, gradska oporba je prva dva tjedna šutjela. Takav pristup rješavanju problema me je jako neugodno iznenadio. Onda je došla poplava, ljudima je opet stradala imovina, vidjelo se koliko je komunalna infrastruktura problem i opet se gradska uprava nije snašla, a gradonačelnik je opet okrivio svoje sugrađane što imaju stanove u suterenu i podrumima. Naravno da on ne razumije život u suterenu, kada živi u penthausu. I tako redom. Sve je to bio okidač za moju odluku.

Privući investicije

Tko su ljudi koji stoje iza vas, koji vas podržavaju? U ovakve bitke se ne ide sam, sve to i košta nekog novca. Na koga računate i tko su ti koji su vas »nagovorili« da uđete u ovu političku bitku?

– To su ljudi iz Sveučilišne zajednice, poslovne zajednice, obrtnici, liječnici i pravnici, dakle ljudi koji nisu baš vezani za politiku, koji rade svoj posao kao i ja, visoko su stručni i angažirani i koji su jako zabrinuti kako se situacija razvija u gradu Zagrebu. Oni isto kao i ja osjećaju da su potrebne promjene i da život u Zagrebu može biti puno kvalitetniji. Jednostavno osjećaju kao i ja da se u Zagrebu sve teže i teže diše. Atmosfera je zagađena nepotizmom, netransparentnim ponašanjem, kumovima, nebrigom za građane, i za razvoj grada, često puta predatorskim ponašanjem prema svima onima koji ne idu niz dlaku. Eto to je razlog našeg aktiviranja. Koliko vidim prema reakcijama ljudi dobro se prihvaća ova naša namjera.

Dojam je da je Milanu Bandiću kraj, ali iza njega je 20 godina vladanja gradom, sustav koji je on upogonio? Što će, u slučaju pobjede, biti prvi vaši potezi? Kako vratiti povjerenje građana u gradske strukture?

– Dvadeset godina je puno vremena i meni se čini da se s obzirom na uloženi proračunski novac građana u Zagreb nije investiralo dovoljno. Velika je diskrepancija uloženog novca i realiziranih projekata. Moji prvi koraci bi bili urbana obnova i kako na kvalitetan, trajan i siguran način obnoviti urbanu jezgru Gornjeg i Donjeg grada, kako urediti komunalnu infrastrukturu, kvalitetno riješiti promet u gradu. Kako na kvalitetan i brz način privući investicije koje će osigurati jedan urbani standard života u gradu. Važnim držim preustrojiti gradsku upravu i dati priliku stručnim ljudima da se pokažu. Gradska uprava mora biti u funkciji građana. Ugovore i poslove učiniti transparentnima tako da građani u svakom trenutku znaju kako i za što se troši proračunski novac.

Kad već spominjemo gradonačelnika, što je to što vas kao stanovnika Zagreba ponajviše nervira, koji je to Bandićev potez kojim vam se posebno zamjerio?

– Bandić je imao svojih uspona i padova. U zadnje vrijeme gradonačelnička krivulja mu jako pada. On se definitivno zasitio posla koji radi, postao je neosjetljiv na probleme ljudi, u gradsku upravu pozapošljavao je ljude bez natječaja i bez stručnosti. Bešćutnost i jednostavno odvojenost od realnosti je pokazao svojim izjavama da su građani sami krivi za život kakav žive, npr. tko im je kriv što su podrume pretvorili u stanove ili kod potresa tko im je kriv što ne uređuju stubišta i fasade. Naravno, gradonačelnik se ne pita kako žive njegovi stanovnici kad se ponaša kao božanstvo koje zapošljava koga hoće, radi što hoće i troši koliko hoće. Iz svega se vidi da je gradonačelnik izgubio interes za svoje građane.

Urbani tip

Za sada se kao kandidati spominju među ostalim Tomislav Tomašević, pa Vili Beroš, SDP čini se svog čovjeka u ovom trenu nema, tko zna što će i s kim će ostali. U odnosu na sve spomenute vi imate adut nesumnjiva iskustva. No, može li današnjem glasačkom tijelu od značaja biti sve to što ste do sada radili, to što ste bili bliska suradnica Franje Tuđmana, ministrica pravosuđa i slično!? Nije, recimo, pomoglo baš ništa kad ste se 2009. kandidirali za predsjednicu RH? Što se u tih deset godina promijenilo da nemate straha probati ponovo?

– Ja danas poznajem način kako funkcionira gradsko poglavarstvo, gdje su problemi, što ne valja, što treba mijenjati. Promatram to već nekoliko godina. Gradska uprava je neefikasna. Ja imam iskustva s vođenjem velikih projekata i to uspješno, od reintegracije Istočne Slavonije kada je bilo jako teško pa do reforme pravosuđa. Pokazala sam i da imam svoj stav i čvrstinu u politici i da ne pristajem na ucjene, nezakonite naloge, sve se to moglo vidjeti u mojoj karijeri. Ja sam urbani tip, a u političkom smislu umjerena osoba kojoj je stalo do boljitka. U ovo nisam ušla iz nekakve osobne potrebe, ja imam sve što mi u životu treba, ali jednostavno osjećam se odgovorno i ne mogu gledati kako se stvari u našem gradu odvijaju. Dakle u ovo sam ušla bez tereta.

Dojam je da će najmanje s vašom kandidaturom biti zadovoljni u HDZ-u. Čini se da atakirate na isti onaj birački bazen kao i oni i kanite zahvatiti čim šire među glasačima?

– Osoba sam koja okuplja, a ne koja dijeli. Ne brojim ljudima politička krvna zrnca. Ne pitam ljude koja su politička opcija. Grad treba urediti po mjeri drugačijoj od postojeće i taj posao širi je od interesa političkih stranaka. Dakle ne uzimam ja nikom ništa. Oni kojima je dosta ovakvog života u gradu poduprijet će me i biti suradnici i partneri.
Spomenuli smo taj politički eros. Može li se i na osnovu ove kandidature zaključiti kako jednom političar biva uvijek političar. Iz političkog života očito se povlače samo rijetki. Ili ste to samo shvatili da pravog kandidata nema i da ste od sveg što se spominje bolja!?

– Imam vrlo sređen život i u osobnom i u poslovnom smislu. Imam i vrlo bogatu političku karijeru u kojem sam sudjelovala u stvaranju države, imala svoju ulogu u tome. Radila na reformi pravosuđa i bila uspješna i u tome. Pokazala sam da se ne dam kupiti niti lomiti da nisam uhljebnik niti klimavac. Da sam takva i danas bi me gledali u nekakvoj političkoj fotelji. Dakle u ovu bitku za Zagreb idem ne iz neke osobne političke ambicije već iz osjećaja i potrebe da se ovo jadno stanje u gradu mora promijeniti. Ja imam i snage i volje i iskustva da to napravim. To je moj jedini motiv.