Sve češći i intenzivniji vremenski ekstremi, od razornih olujnih vjetrova koji u nekoliko minuta odnose krovove do silovitih pljuskova koji ulice pretvaraju u bujice, stavljaju postojeći građevinski fond pred dosad neviđene izazove.

Urbane sredine, posebice veći gradovi, postaju prva crta obrane od ekoloških nepogoda, no prizori s terena redovito otvaraju pitanje koliko su naše zgrade i popratna infrastruktura uistinu sigurne i spremne za nove klimatske uvjete.

U detaljnoj analizi, magistar inženjer građevinarstva Saša Perko otkriva ključne točke ranjivosti domaćih objekata, od propusta u fazi projektiranja i izvođenja radova, preko kroničnog nedostatka održavanja, pa sve do konkretnih koraka i modela sufinanciranja kojima se postojeća arhitektura može prilagoditi vremenu koje dolazi.

Njegova upozorenja i savjeti jasno ukazuju na to da se pristup upravljanju nekretninama u Hrvatskoj mora korjenito promijeniti.

Betonizacija gradova

Građevinska praksa u Hrvatskoj suočava se s ozbiljnim nasljeđem prošlosti, upozorava Perko. Velik dio stambenih i javnih objekata građen je u vremenima kada su klimatski pokazatelji bili znatno drukčiji nego danas, zbog čega suvremene vremenske nepogode redovito razotkrivaju tehničke nedostatke na starijim zgradama, ponajviše na krovovima i fasadnim sustavima.

Postojeći građevinski fond projektiran je prema normama koje su odražavale klimu prošlog stoljeća, pa nas današnje vrijeme redovito »iznenađuje« pojavama koje statistički više nisu iznimka, objašnjava Perko.

– Stariji i neodržavani fond naročito je opasan za vrijeme kratkih ali intenzivnih olujnih nevremena kojima svjedočimo zadnjih nekoliko ljeta. Zbog loših tehničkih detalja, ponajviše krovova i fasada, letjeli su crjepovi i kompletne konstrukcije lakih limenih pokrova, pa su se čak otkidale i fasade, što smo vidjeli u Zagrebu prije koji mjesec, podsjeća Perko.

Dodaje da nisu ugroženi samo krovovi jer prilikom svakog jačeg pljuska svjedočimo dramatičnim prizorima u kojima podzemne garaže, podrumi i ulazi u zgrade u kratkom roku budu poplavljeni jer su te etaže najniže točke svakog objekta, pa se sva suvišna voda prirodno slijeva prema njima kada javni odvodni sustavi dosegnu svoj maksimum, a glavni krivac za to je nekontrolirani urbani razvoj i gubitak prirodnih površina.

– Velik dio problema posljedica je prekomjerne betonizacije gradova: što više izbetoniramo, to manje tla ostaje da upije vodu, pa sve odlazi u odvodnju, upozorava Perko.

Kaže da rješenje nije graditi megalomanske oborinske sustave, nego racionalnije planirati prostor, zato kvalitetni prostorni planovi propisuju određeni postotak prirodnog terena na parceli, ne samo zbog zelenila, već i da se dio vode procijedi kroz tlo umjesto u kanalizaciju, a sličnu logiku nude i moderni zeleni krovovi s drenažno-retencijskim slojem koji privremeno zadrži višak vode i polako je otpušta, raspršujući vršni udar oborina kroz vrijeme.

Javnost često ostane iznenađena kada u vijestima vidi oguljene fasade i uništena krovišta na zgradama novije gradnje. Građevinska struka objašnjava kako vjetar najjače djeluje na rubnim dijelovima krovova te na uglovima fasada.

Na tim mjestima dolazi do stvaranja jakog podtlaka koji građevinske elemente doslovno »siše« prema van i prema gore, pojašnjava Perko, a ako se u tim zonama napravi i najmanja pogreška u izvedbi, šteta je neizbježna.

To se događa jer se u projektima često nedovoljno dobro, ili se uopće ne definiraju detalji, spojevi i načini pričvršćivanja nekonstruktivnih elemenata krovnog pokrova, limarije, fasada, navodi Perko, što se u praksi često prepušta majstorima na terenu koji bez razrađenog rješenja i bez nadzora izvode loše spojeve.

Stare zgrade

– Vjetar najjače djeluje na rubovima krovova i uglovima fasada, gdje stvara podtlak koji elemente doslovno siše prema gore i van. Ako pokrov nije adekvatno sidren ili je kod lijepljenja ETICS fasade bilo nepravilnog tiplanja, vjetar pronađe slabu točku, zavuče se ispod i otkine cijelu plohu fasade, pojašnjava Perko i navodi da su naročito osjetljive lake konstrukcije poput limenih krovova i solarnih panela.

Perko također upozorava na činjenicu da se održavanje zgrade u praksi često zanemaruje, a suvlasnici zgrada, kaže, često reagiraju tek kada se dogodi prokišnjavanje ili kada dijelovi objekta počnu padati na ulicu, odnosno ne shvaćaju ozbiljno svoju obvezu održavanja i provođenja redovitih godišnjih pregleda što je posebno vidljivo u starijem fondu zgrada.

Kako bi se preduhitrile katastrofalne štete koje nastaju u današnjim snažnim olujama uzrokovanim klimatskim promjenama Perko predlaže redovite godišnje stručne preglede zgrada s ovlaštenim inženjerom.