Mi imamo vode i hrane za tri dana, ako nas ne opljačkaju, aviona nema, svi u ministarstvu su zbunjeni i izgubljeni, a firma nas je otpisala... Ljudi su izbezumljeni, piše u mailu-apelu jedan od radnika
ZAGREB »Mi imamo vode i hrane za tri dana, ako nas ne opljačkaju, aviona nema, svi u ministarstvu su zbunjeni i izgubljeni, a firma nas je otpisala… primili smo 20 naših ljudi s projekta koji je 500 kilometara od nas, koje su opljačkali i maltretirali. Ljudi su izbezumljeni… Grozno…«.
Iz Libije još nisu evakuirani niti svi radnici Inine tvrtke Crosco no oni su u boljoj poziciji od radnika Geofizike jer su se iz pustinjskih kampova uspjeli prebaciti do aerodroma u gradovima Kufri i Jalo. Tamo čekaju prijevoz za Tripoli ali se jučer nisu uspjeli ukrcati u avion prema glavnom gradu.
Dozvola za let
Prijatelj naše čitateljice, koja nam je ustupila njihovu korespodenciju mailom, smješten je sa još 55 radnika u kampu u pustinji, udaljenom pedesetak kilometara od grada Zella. U samom gradu Zella, po njegovim informacijama, još je 28 radnika Geofizike. Svi oni još uvijek, kako priznaju i u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, nemaju sigurnu varijantu za izvlačenje iz pakla libijskog sukoba. Zrakoplov tvrtke Air Trade, koji je u stalnoj pripravnosti za izvlačenje hrvatskih građana koji se uspiju dokopati zračne luke u glavnom gradu Libije Tripoliju, ne uspijeva dobiti dozvolu za prelet unutar libijskog teritorija. Zrakoplov čeka na Malti i čim dobije zeleno svjetlo u najkraćem će roku put Tripolija.
– Za potrebe evakuacije radi se na dobivanju dozvole za njihov avionski prijevoz do Tripolija. Budući da se trenutno dozvole za civilne letove na tom području ne izdaju, razmatraju se i druge mogućnosti njihove evakuacije – priopćili su iz Ministarstva vanjskih poslova.
Pomoćni aerodrom
– Kopneni transport do Tripolija je ludost. Danas su krenuli radnici Western Najeka i PgP-a ali su zaustavljeni i opljačkani, čak i njihova osobna prtljaga. Western Najeko je njihova libijska firma i nisu se libili da ih opljačkaju. Mi smo predaleko od Tripolija da bi nas samo tako propustili – piše u mailu radnik Geofizike koji dodaje da je »jedini izlaz aerodrom na Zeitini nekih 50 km od grada Zella«. Na popisu libijskih aerodroma nismo uspjeli naći taj o kojem on govori, no moguće je da se radi o nekoj manjoj pisti za slijetanje.
Na to da je situacija najozbiljnija upravo za radnike te zagrebačke tvrtke ukazuje i činjenica da je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković danas primio vlasnika te tvrtke Miju Metera i direktora Stevena van der Touwa. Razgovarali su o opcijama za evakuaciju ukupno 82 radnika iz kampova blizu Zillaha, među njima su Hrvati najbrojniji ali ima i državljana SAD-a, Velike Britanije, Kanade i Austrije.
Prema informacijama koje imaju u Geofizici i MVP-u, zalihe hrane i vode u tim kampovima nisu tako oskudne kao što piše naš izvor, nego dostaju za tjedan dana.
U Geofizici čitav dan nismo uspjeli dobiti nikoga na telefon koji je na njihovoj web stranici objavljen za pružanje informacija novinarima, ali i rodbini i prijateljima radnika koji se nalaze u Libiji.