Da vojska ima problema s liječenjem ročnika koji se malo ozbiljnije razbole tijekom temeljnog osposobljavanja, uvjerio se mladi pulski ročnik. U vojsci je razvio teži oblik gnojne angine, a kada mu u vojarni u Slunju nisu mogli pomoći, prepustili su ga obitelji da mu osigura liječničku skrb.

– Sin mi se razbolio tijekom obuke u Slunju. Liječili su ga u stacionaru koliko su mogli i u uvjetima koje imaju. A kad nisu znali što bi dalje, pozvali su mene da dođem po njega kako bi ga vodila u Pulu. I još su ga pustili ispred vojarne pod visokom temperaturom da nas čeka, priča nam majka mladog ročnika.

Brzo ozdravljenje

– Nisam dijete poslala u vrtić pa da me zovu po njega u 250 kilometara udaljeni Slunj kad mu naraste temperatura. Uzela mi je vojska dijete da ga obuči za borbu i sada je, ne daj bože, spreman za rat.

Ali, kad se razboli, onda vojska zove mamicu da dođe po njega, kaže nam Puljanka čiji su podaci poznati redakciji.

Po izlasku iz vojarne, njenom su ročniku u civilnoj bolnici obavili sve potrebne pretrage, postavljena je dijagnoza, određena terapija i sreća je da je brzo zaliječio anginu.

Brzo se i vratio u vojarnu na odsluženje da bi prije tjedan dana uspješno završio s temeljnim osposobljavanjem – kao jedan od 800 ročnika prve generacije novih vojnih obveznika.

Sve je krenulo u travnju: mladić se dva uzastopna dana javljao u stacionar zbog bolova u tijelu i visoke temperature. U stacionaru su mu dali injekciju protiv bolova, lijek za snižavanje tjelesne temperature, a potom i lijek za iskašljavanje.

Kako temperatura nije padala, a bolovi su se nastavili, obratio se za liječničku pomoć i trećeg dana. Tada je, pod sumnjom da ima upalu pluća, upućen da liječenje nastavi kod kuće.

Mama, pomagaj! Oružana sila u Slunju spremna na sve, ali ne i na upalu grla / Foto Davor Kovačević

Iz slunjske je vojarne nazvana majka da dođe po sina, kako bi mu osigurala daljnje liječenje kod liječnika primarne medicinske zaštite. Dok se obitelj i rodbina uslijed obaveza uspjela organizirati i doći do Slunja, našli su bolesnog ročnika samog pred ulazom u vojarnu kako gori pod visokom temperaturom.

– Ne ulazim u način liječenja u stacionaru i ništa od toga ne osporavam. Moja je zamjerka na njihovo postupanje i zašto ga nisu vojnim vozilom odveli na obradu u najbližu bolnicu – u Karlovac.

Ne znam je li to vojsci financijski teret ili su se bojali da je zarazan, ali na neku obradu su ga morali uputiti prije nego ga pošalju kući. Ako takve stvari nisu organizirali, ako nemaju riješenu potpunu zdravstvenu skrb, onda se očito trebalo malo pričekati s temeljnom obukom.

Zar je moguće da nisu računali na to da će im se netko ozbiljnije razboljeti u vojarni i da nisu odredili neki jasan protokol što činiti u takvim slučajevima, priča nam Puležanka.

Prema odgovoru koji smo dobili iz Samostalne službe za odnose s javnošću i vojna glasila Ministarstva obrane, postupak je u takvim slučajevima utvrđen.

– O ročnicima se na temeljnom vojnom osposobljavanju vodi briga i zdravstvena skrb im je osigurana, a liječnik im je na raspolaganju 24 sata. Kada je teža bolest u pitanju, osobu se vodi u najbližu medicinsku ustanovu.

Ovisno o situaciji, roditelji ročnika koji žive bliže lokaciji na kojoj se provodi temeljno vojno osposobljavanje pozivaju se da dođu po ročnika kako bi se mogao javiti svom liječniku opće prakse i liječiti se kod kuće.

Ročnicima koji žive dalje od lokacije na kojoj se provodi temeljno vojno osposobljavanje ili koji nemaju mogućnost prijevoza, osigurava se prijevoz do mjesta prebivališta vojnim prijevoznim sredstvom, odgovaraju iz MORH-a.

No upravo to nije učinjeno u ovom slučaju, tvrdi majka ročnika. Od sina je saznala da su tijekom obuke imali slučaj ozljeđivanja vojnika i da je vojnik zaista vojnim vozilom odveden u Karlovac na liječničku obradu. Zašto to nije napravljeno i u njegovom slučaju, nije poznato.

Neozbiljna vojska

– Stvarno je neozbiljno da se ročnik pošalje kući, odnosno da se zovu roditelji kako bi ga odveli na liječenje. Moglo je to biti neko dijete bez kontakata s rodbinom.

Što bi onda i kako bi s njim? Uostalom, to su sve punoljetni mladići, 19 ili 20 godina, odrasli ljudi. Ne zove se mama na drugi kraj Hrvatske da ga odvede kod doktora, priča Puležanka.

Neki roditelji rade, neki roditelji ne mogu napuštati radno mjesto, neki roditelji nemaju mogućnost prijevoza. Očito je i davno prošlo vrijeme kad su se i civili pouzdali u kvalitetniju medicinsku skrb unutar sustava vojnih bolnica, razmišlja na glas naša sugovornica.

– Vezano za slučaj koji navodite možemo vas izvijestiti kako ročnik nije bio ostavljen bez nadzora, navode iz MORH-a.

Majka i tu tvrdnju osporava.

– Itekako je bio ostavljen bez nadzora. Po njega je stigao moj otac s drugog kraja Hrvatske. On bi se tada zbog takvog postupka vojske rado posvađao s nekim od nadređenih, ali nije imao s kim jer na porti nije bilo nikoga. Našao je samo mog sina isrcpljenog i pod temperaturom, priča majka.

Ovih je dana na dvomjesečno temeljno osposobljavanje krenula druga generacija ročnika, njih oko 900 u tri vojarne – Slunj, Knin i Požega.

Slučaj Puljanina trebao bi poslužiti kao opomena za unaprjeđenje sustava zdravstvene skrbi novih ročnika tijekom obuke. Ili barem potaknuti da se utvrde jasniji kriteriji i postupci što i kako činiti s oboljelim ročnicima.

Tražili doznake bolovanja u papirnatom obliku

Nakon pružene liječničke skrbi, nakon što je terapija počela davati rezultate i nakon izlječenja, ročnik se vratio u Slunj u vojarnu na daljnju obuku. A onda novi poziv i novo iznenađenje: sin zove majku da je dužna u Slunj poslati doznake bolovanje njegove liječnice primarne zdravstvene zaštite.

– Javio mi je da u vojarni ne mogu u sustavu vidjeti doznake bolovanja i da ih moramo u papirnatom obliku poslati preporučenom poštom. To praktički više ne postoji i to se ne radi.

I doktorica je bila zbunjena. Vojska je država, služi da čuva državu, ali ispada da ne može ući u državni sustav i očitati doznake, što valjda može svaki poslodavac u zemlji, zaključuje majka.

– Što se tiče preuzimanja doznaka u elektroničkom obliku, nadležni vojni liječnik nije u poziciji odnosa poslodavac – djelatnik, a koja se odnosi na ročnike koji su privremeno u vojnoj službi i nisu u trajnom radnom odnosu kao djelatne vojne osobe za koje je vojni liječnik u statusu izabranog liječnika u skladu s Ugovorom o pružanju primarne zdravstvene zaštite između Ministarstva obrane RH i HZZO-a te pozitivnim propisima koji uređuju predmetno područje, odgovaraju iz MORH-a.