Centri za socijalnu skrb će u roku šest mjeseci, počev od 1. siječnja iduće godine, morati provjeriti sve korisnike socijalne pomoći, njihove prihode, stanje na računima, nekretnine i pokretnine u vlasništvu
Ima dva auta, stan i vikendicu, jedrilicu na Jadranu i – socijalnu pomoć. Baš kao i starac čija mirovina iznosi bijednih 400 kuna, dok na račun iz inozemstva svaki mjesec prima tisuću eura mirovine zarađene za pečalbe po svijetu, u koju je otišao davno, s malo hrvatskog staža.
Trećem je otkriveno da na računu broji 50.000 kuna, a od države prima socijalnu naknadu. Država sve to, o takvoj »socijali« – na koju su se godišnje izdvajali deseci milijuna kuna, do sada ili nije znala, ili nije htjela znati. S novim Zakonom o socijalnoj skrbi, koji je ovih dana iz Ministarstva socijalne politike i mladih Milanke Opačić pušten u javnu raspravu do 13. listopada, stvari bi se trebale pročešljati, i promijeniti.
Bude li sreće pa umrežavanje institucija preko OIB-a konačno proradi, centri za socijalnu skrb će u roku šest mjeseci, počev od 1. siječnja iduće godine, morati provjeriti sve korisnike socijalne pomoći, postojeće i buduće – njihove prihode, stanje na računima, nekretnine i pokretnine u vlasništvu, ili pak vidjeti je li netko, a takvi su slučajevi dosad bili brojni, »zaboravio«, u roku osam dana, prijaviti da se, primjerice, zaposlio, dobio u nasljedstvo drugu nekretninu i slično.
Već je ovogodišnja eksperimentalna provjera, s kojom se započelo u ožujku, iz sustava izbacila šest tisuća korisnika socijalne pomoći, za koje je, pritom ne zalazeći u njihovo imovinsko stanje, ustanovljeno da su sustav varali dajući mu pogrešne podatke. Dakle, i bez provjere njihovih nekretnina i pokretnina, svih prihoda na računima, poljoprivrednog zemljišta i tako redom, što će se gledati od iduće godine, ustanovljeno je da su lagali. Do kraja godine, predviđaju u Ministarstvu socijalne politike, »uljeza« će biti i 6.500, a nakon što preko OIB-a za koji mjesec krene umreženo češljanje, otkrivenih će biti puno više. Prema nekim predviđanjima, najmanje će deset posto od postojećih 114.000 korisnika socijalne pomoći, ispasti iz državnih jasli.
Pomoć i do 10.000 kuna
Promjene koje uvodi novi Zakon o socijalnoj skrbi brojne su. Redom, postojeća pomoć za uzdržavanje postaje »zajamčena minimalna naknada«, čiji se iznos od 600 kuna ne bi trebao smanjivati, ali će se, moguće, povećati do 700, 800 kuna. Limitirat će se, međutim, gornji iznos te naknade, na 2.900 kuna bruto, odnosno oko 2.400 neto. Sada gornja granica pomoći za uzdržavanje nije definirana pa ovisi o, primjerice, broju djece i njihovoj starosti i tako redom, pri čemu višečlane obitelji, ne računajući dječje doplatke koji će se naknadno također pročešljavati, od države mogu dobiti i do deset tisuća kuna na mjesec, daleko više od kućanstva sa, recimo, troje djece, čiji roditelji rade u tekstilnoj industriji i zarađuju po dvije i pol tisuće kuna. Samci i samohrani roditelji dobivat će puni iznos nove zajamčene naknade, kojem se još pribraja dječji doplatak, jednokratne pomoći, paket prava poput pomoći za obrazovanje itd. Osobama s posebnim potrebama, u istim iznosima, i dalje ostaju njihova prava i primanja, dakle osobne invalidnine i pomoć za njegu te ostalo.
Još prije 20 godina, svjedoče socijalni radnici, država se morala skrbiti, u najvećoj mjeri, samo o nemoćnima i starcima. Danas polovicu onih o kojima skrbi čini radno sposobno stanovništvo, njih više od 50.000. I koliko god je namjera države novim Zakonom o socijalnoj skrbi pravednije preraspodijeliti sredstva s onih koji državu varaju na one kojima pomoć uistinu treba, teško je da će u tome uspjeti. Kako napominju i u samom Ministarstvu, kriza ne ide u korist smanjenja broja korisnika socijalne pomoći, dapače. Sve je više otkaza, dugotrajno nezaposlenih, djece s poremećajima u ponašanju, nasilja u obitelji.
Prema podacima Ministarstva, od 114.000 korisnika socijalne pomoći, koliko ih je država brojala u lipnju, 50 posto je radno sposobnih, i na Zavodu za zapošljavanje nalaze se, u prosjeku, pet godina. Kako predviđa nacrt novog zakona, ta će, radno sposobna kategorija korisnika pomoći, bez nje u određenim okolnostima ostajati. Svakome od njih će – izuzev osoba kojima nedostaje manje od pet godina do starosne mirovine, trudnica nakon 12. tjedna trudnoće, rodilja s djetetom starim do šest mjeseci i još nekih – socijalna pomoć biti određena na period od dvije godine. Tijekom tog razdoblja morat će na Zavodu za zapošljavanje prolaziti edukaciju i savjetovanja, a ako odbiju, bilo koji, ponuđeni posao, socijalna naknada će im se ukidati, i neće imati pravo zatražiti ju narednih šest mjeseci. Ako u te dvije godine korisniku socijalne naknade posao, što je u većini slučajeva daleko izglednije, nitko ne ponudi, naknada će mu se produžiti na naredne dvije godine, ali tek nakon tri mjeseca pauze! To bi, valjda, nezaposlene trebalo natjerati da u zemlji s visokom stopom nezaposlenosti i još većim brojem najavljenih a nerealiziranih investicija, posao, pritom prijavljeni, sa čistim papirima, ipak nađu. Tko posao nađe i prihvati, te počne raditi, socijalna naknada mu neće odmah biti ukinuta, kao sada.
Knjiženje na imovinu
Kog država izbaci s liste korisnika socijalne naknade jer mu naknada ne pripada, tu naknadu više neće, kao sada, dobivati dok god traje žalbeni postupak. Novi zakon kaže da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, što znači da bez naknade ostaje odmah.
Upravo je to razlog zbog kojeg se mnogobrojni nezaposleni, na socijalnoj pomoći, ne žele javljati na sezonske poslove, budući da ih nakon sezone, da bi se vratili na socijalnu pomoć, čeka mukotrpna i dugotrajna papirologija. »Nitko na dva mjeseca nije želio ići brati jagode, ili raditi kao sobarica, za iznos jednak naknadi, da bi se na naknadu, uz puno papirologije, opet vraćao«, kažu u ministarstvu Milanke Opačić. Po nacrtu novog zakona, korisnik socijalne naknade koji se zaposli prvi će mjesec, uz plaću, primati i puni iznos naknade, sljedeći mjesec naknada će biti smanjena za 25 posto, u trećem mjesecu rada za 50 posto, a u četvrtom mjesecu od zapošljavanja bit će ukinuta, nakon čega čovjek, bude li imao sreće, ostaje na poslu, i na plaći. Ne ostane li, vraća se na državne jasle.
Preko OIB-a od sljedeće se godine neće provjeravati samo imovinski i prihodovni cenzus korisnika socijalne pomoći i njihove obitelji, već kućanstva, tko god to kućanstvo činio – bračna ili izvanbračna zajednica s djecom ili bez djece, istospolna zajednica, članovi kućanstva koji su u bilo kakvom rodu, ili nisu u rodu uopće. Provjeravat će se svih, odnosno sve ono što u to kućanstvo ulazi kao prihod, druge nekretnine pored one u kojoj se živi, zemljište veće od dva hektara, dionice, devizni i domaći računi – sve ulazi u cenzus za (ne)odobravanje socijalne naknade. Pritom, neće više biti važno u kolikoj nekretnini korisnik socijalne pomoći živi, ako je to njegova jedina nekretnina. To znači da će pomoć moći primati i dvoje staraca bez mirovine koji posjeduju sto kvadrata u centru Zagreba, no ne i ako uz taj stan imaju i kakvu vikendicu, ne daj bože vrijedne dionice ili slično. Pritom, država će se uknjižiti na taj njihov stan, odnosno na nekretnine svakog od korisnika socijalne pomoći, kako bi se nakon njihove smrti, ili u slučaju da se otkrije prijevara, mogla namiriti do iznosa ukupno isplaćene pomoći. Do sada se država, naime, na imovinu nije knjižila, pa se događaju situacije da se o preminulim starcima ne brinu njihovi nasljednici već država, ali zato kasnije uredno preuzmu njihovu imovinu, a država ostane kratkih rukava.
Djelatnici centara za socijalnu skrb, kao ni članovi njihove obitelji, više neće moći, kao što je sada slučaj, s korisnicima socijalne pomoći sklapati ugovore o doživotnom uzdržavanju. Manipulacija je, kimaju glavom u Ministarstvu, bilo puno, zbog čega niti jedan djelatnik u socijali, ali ni nitko iz njegove obitelji, više neće moći, dok je u radnom odnosu, biti nečiji skrbnik, niti će moći osnivati ustanove socijalne skrbi. Jednako tako, djelatnici socijalne skrbi po centrima više neće moći šakom i kapom dijeliti oproste dugovanja onima za koje se ustanovi da su varali državu, i socijalnu pomoć dobivali nezakonito. Za svaki otpis duga veći od 10.000 kuna morat će tražiti dopuštenje Ministarstva socijalne politike.
Kazna za lažiranje
Po Obiteljskom zakonu, samo se djeca moraju brinuti o svojim starim i nemoćnim roditeljima, ne i, primjerice, nećaci, ili pak neka daljnja rodbina, koja na kraju njihovu imovinu naslijedi. Ili, za naknadu štete nakon što se utvrdi da je netko pomoć koristio nezakonito, sada je odgovoran samo korisnik. Ubuduće, to će biti, u slučaju njegove smrti, i njegovi nasljednici, ili daroprimci, koji će državi morati prepustiti dio nasljedstva u visini isplaćene pomoći. Plaćat će se i kazna za lažiranje podataka, od tisuću, do pet tisuća kuna.
»Za jednog smo korisnika ustanovili da nas je, državu, oštetio za 72.000 kuna. Neka je takvih samo dvadeset, to je već 1,5 milijuna kuna! Kako predlažemo novim zakonom, ovrha će, jer će se država upisati u teretovnicu na vlasničkom listu, ići odmah, a ako se nekretnina, primjerice na selu, ne može prodati, korisnik će u njoj moći ostati, no nekretnina će nakon njegove smrti ostati nama, a ne nasljedniku koji se o njemu nije brinuo niti općini«, pojašnjavaju u Ministarstvu.
Sve nekretnine koje država preuzme, a budu pogodne za stanovanje, pokušat će se pak iskoristiti za, također novu, deinstitucionalizaciju socijalne skrbi. Namjera je novog zakona, naime, što više štićenika domova bilo koje vrste, premjestiti u manje stambene zajednice, a onda im kroz mrežu usluga u zajednici osigurati pomoć svake vrste. U tu se svrhu očekuju i veća sredstva iz fondova EU-a.
