Prije nepuna dva mjeseca HDZ-u je propalo preslagivanje, a ako ćemo pravo nije bivši predsjednik stranke Tomislav Karamarko bio jedini HDZ-ovac koji je govorio o izvjesnosti preslagivanja. Tomislav Karamarko je politička prošlost, Andrej Plenković je politička sadašnjost. On se ne bavi preslagivanjem, a iz ovotjednih događaja moglo bi se zaključiti da se bavi prepakiravanjem. Na taj zaključak navode događaji s otkrivanja spomenika Miri Barešiću u Dragama.

Kao što je znano na otkrivanju spomenika bio je i ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Bit će da se tamo zaputio baš zato što je ministarr kulture, jer što bi otkrivanje spomenika trebalo biti nego kulturni događaj, a kad tamo, dohvatila ga politika. U dijelu javnosti popularni Hasanbegović fotografirao se sa skupinom mladića koji su imali nešto što asocira na hrvatsku zastavu, na čemu je pisalo »Frankfurt«, a ono »u« u »Frankfurt« bilo je baš eto istaknuto taman da čovjeka asocira na ustaško rogato »u«. S obzirom na Hasanbegovićevu mladalačke ushite i zanose u kojima nije nedostajalo izljeva simpatija prema rogatome »u« nije bilo teško zaključiti, netom po objavi fotografije, da je na pomolu novi Hasanbegovićev skandal na ustaškoj liniji, ali ovom zgodom ne mladalački nego ministarski.

Razlog za pitanja

Hasanbegović je odlučio sanirati štetu, konstatirao da je u Dragama bilo mnogo ljudi, a »među tisućama ljudi stotine su prilazile, oni su se našli, nisam vidio, to je nažalost danak koji se mora platiti«, izjavio je Hasanbegović za portal Index i dodao »naravno da nisam vidio, zar misle da sam malouman«. Pitanje treba obrnuti i ono zapravo glasi »zar Hasanbegović misli da smo maloumni«. Izgovor da nije vidio je na razini naivnog i prestrašenog djeteta iz nižih razreda osnovne škole. Budući da to Hasanbegović nije, a nije ni malouman (iako, u skladu s njegovim pitanjem, tko hoće slobodno može misliti da jest), bit će da je ovom zgodom ministar bio ciničan.

»Nisam vidio« alibi prihvatio je i njegov odnedavni stranački šef Andrej Plenković. Ništa nije prigovorio članu predsjedništva stranke kojoj predsjedava, tek je zaključio da »misli da se Hasanbegović već izjasnio po tom pitanju«, a to izjašnjavanje glasi, podsjetimo, »nisam vidio«. S tim »nisam vidio« i »Hasanbegović se već izjasnio« stvari uopće nisu tako jednostavne kako misle Hasanbegović i Plenković, pa makar i nemaloumno. Pitanje, naime, ne glasi je li Hasanbegović nešto vidio ili nije, pitanje glasi što je radio na otkrivanju spomenika Miri Barešiću. Od svih spomenika koji se otkrivaju ministar Hasanbegović otišao je baš na otkrivanje spomenika čovjeku koji se kada je otišao u emigraciju od svih hrvatskih emigrantskih organizacija povezao baš s Hrvatskim narodnim odporom kojega je osnovao Vjekoslav Maks Luburić. Već to je sasvim dovoljan razlog da se postave pitanja ministru, da se postave pitanja članu predsjedništva HDZ-a. Nije realno očekivati da će ministru ikakva pitanja postaviti njegov šef u Vladi Tihomir Orešković koji je, uostalom, ustvrdio da je Zlatko Hasanbegović uvjereni antifašist. Realno je očekivati da će mu pitanje postaviti predsjednik HDZ-a Andrej Plenković koji prije gotovo pet mjeseci u intervjuu za »Večernji list« kazao da se HDZ treba »recentrirati« jer je i njemu bilo jasno da je HDZ pod Karmarkom otišao isuviše udesno. Plenković se javno, za sada, zadovoljio time da prešutno prihvati Hasanbegovićevo neviđeno obrazloženje i ne postavlja pitanja. Mnogo manje javno možda je i postavio neka pitanja Hasanbegoviću pa je to ministra kulture ponukalo da u Kninu na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja kaže da »ustaško znakovlje 2016. nigdje nije dobrodošlo«. Bjelodano je da se i Hasanbegovićeva kninska izjava može tumačiti kako se komu sviđa, pa i maloumno, i može se čovjek zapitati znači li to da je ustaško znakovlje 2015. negdje bilo dobrodošlo i znači li to da će 2017. negdje biti dobrodošlo. Hasanbegovićevi neviđeni ispadi ozbiljan su test za Plenkovića. Namjerava li doista stranku recentrirati teško će moći voditi politiku kakvu je u slučaju Hasanbegovića vodio ovoga tjedna. Neće biti dovoljno kazati »on kaže da nije vidio« i zašutjeti.

Pozicija na listi

Reakcija javnosti na Hasanbegovića i njegovo fotografiranje na otkrivanju spomenika Barešiću ukazuje i na to da je on doista postao važan faktor u HDZ-u. Da je to tako bilo je jasno svakome nakon svibanjskog izbornog općeg sabora HDZ-a na kojem je, samo deset mjeseci nakon što se učlanio u stranku, izabran u predsjedništvo s najvećim brojem glasova. Da nije postao važan ne bi imao funkciju lakmus papira u Plenkovićem nakanama da stranku recentrira. Važnost Hasanbegovića vidjela se i u tome što se gotovo nitko nije osvrnuo na ministra branitelja Tomu Medveda koji je također bio na otkrivanju spomenika Barešiću i koji je održao govor. Nikoga nije previše uzbudilo to što je Medved kazao da je Barešić »jedan od najvećih hrvatskih domoljuba čije djelo i žrtvu moramo poštovati«. Zašto bi to ikoga uzbuđivalo kad svi znaju da je Medved politički potpuno nevažna osoba, bez ikakve vlastite specifične političke težine.

Koliko Plenković doista želi recentrirati HDZ vidjet ćemo sljedećega tjedna. I neće se to vidjeti po programu kojega će Hrvatska demokratska zajednica predstaviti, već će se to vidjeti po kandidatskim listama koje će Hrvatska demokratska zajednica predati Državnom izbornom povjerenstvu. Plenković je govoreći o Hasanbegoviću kazao da će imati odgovarajuće mjesto na listi, a nikome ne može jamčiti, pa ni Hasanbegoviću, da će biti ministar, jasno bude li Plenković u poziciji da sastavlja vladu. Plenković teško da može Hasanbegovića eliminirati s liste za Sabor, ali korak prema recentriraju već bi bilo i stavljanje Hasanbegovića na mjesto s kojega samo preferencijalnim glasovima može prodrijeti u Sabor. A i Hasanbegović bi na taj način mogao provjeriti kolika je doista njegova specifična politička težina.