Crni oblak nije problem tek Tršćana, nego i susjeda u Sloveniji i Hrvatskoj jer se, ovisno o vremenskim prilikama, širi više od 40 kilometara od grada, kaže Roberto Giurastante, predsjednik udruge Greenaction transnational,
TRST Tršćanska spalionica otpada radi punom parom: dnevno spaljuje oko 600 tona otpada, radi punim kapacitetom, iako se radi o postrojenju koje je preglomazno, daleko veće od realnih potreba grada, odnosno tršćanske pokrajine. Zato privatna tvrtka, dioničko društvo Acegas APS, koja upravlja spalionicom nužno mora uvoziti otpad da bi poslovala rentabilno. Od svibnja 2011. godine u Trstu se spaljuje otpad koji dolazi iz regije Campania i iz Napulja u sklopu programa talijanske vlade o rješavanju poznatog problema nagomilanog otpada u toj regiji koji je mjesecima plijenio pažnju svjetske javnosti.
Otpad iz Napulja se u Trst dovozi noću
Acegas APS je preuzeo obvezu spaljivanja oko 25.000 tona napuljskog otpada, a kamioni s juga dolaze u Trst od svibnja prošle godine. Tvrtka za svaku tonu spaljenog materijala inkasira oko 100 eura pa je biznis izuzetno zanimljiv. No, noćni dolasci kamiona prepunih otpada iz Napulja postali su predmet oštrog prosvjeda tršćanskih ekoloških udruga te dijela lokalnih političara, odnosno vijećnika u gradskom vijeću. Roberto Giurastante, predsjednik udruge Greenaction transnational, tvrdi da se spaljuje bez kontrole i da se radi o otpadu kojim u regiji Campania dijelom upravlja tamošnja kriminalna organizacija Camorra.
“Ako puše tramuntana, dim iz tršćanske spalionice sigurno će doći do Pule za sat-dva. Sigurno ste na udaru”, kaže dr. Stanko Uršić, poznati ekološki aktivist i predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. “Javnosti je poznat pojam polucija drugog ranga, a označava svjetski problem zagađenja prirode koje se dogodilo mnogo dalje od industrije koja ga stvara. Primjer su jezera u Andama, na velikim nadmorskim visinama, koja su također zagađena, iako su vrlo daleko od izvora zagađenja. Mjerenja u Španjolskoj pokazuju da su šume 70 kilometara od Barcelone zagađene dioksinima, koji su prisutni u šumskom zraku”, objašnjava dr. Uršić.
Dodaje da nema iznenađenja u pogledu širenja dioksina i otpada iz raznih spalionica.
– Treba znati da se dioksini ne mogu razgraditi, oni su vrlo stabilni kao i svi organoklorni spojevi. Taj problem bio bi odavno riješen kad iza njega ne bi stajala moćna svjetska kemijska industrija, koja ima ogromne profite. Danas je poznato da je dioksin najkancerogenija tvar koja postoji, iako su lobisti kemijskih kompanija 20 godina varali svijet da je on kancerogen samo za životinje, a ne i za ljude. Ta je prijevara trajala od sedamdesetih do devedesetih godina, do kada je pomrlo pola vijetnamskih veterana koji su bili potrovani dioksinima, napominje dr. Stanislav Uršić.
Veli da je postotak oboljelih od karcinoma u SAD-u povećan 400 posto, a poznato je da dioksin potiče razvoj devet glavnih vrsta karcinoma te djeluje i na rušenje imunološkog i hormonalnog sustava i slično.
– Prekogranična zagađenja ne možemo izbjeći. Vidimo da propadaju šume u Gorskom kotaru i Istri, uništava se bor, a to se ne događa samo zbog Plomina i Urinja, nego i zbog utjecaja milanske industrijske regije. No, to ne znači da treba odustati od borbe protiv zagađivača u vlastitom dvorištu, poručuje dr. Stanislav Uršić. (D. GRAKALIĆ)
– Ima tu svega i svačega, truje se zrak da bi se ostvario profit, tražimo da se spaljivanje tog otpada prekine. Građani moraju znati što izlazi iz sto metara visokog dimnjaka spalionice. Crni oblak nije problem tek Tršćana, nego i susjeda u Sloveniji i Hrvatskoj jer se, ovisno o vremenskim prilikama, širi više od 40 kilometara od grada, veli nam Giurastante, koji je prošlog tjedna organizirao prosvjedni skup pred ulazom u spalionicu izgrađenu pokraj mora. Vijećnik u tršćanskom gradskom vijeću Paolo Menis potvrđuje nam informaciju koja je doprla do javnosti da su mjerenja radioaktivnosti, koja se obavezno obavljaju prilikom svakog ulaska kamiona s otpadom, pokazala da su neki kamioni iz Campanije bili pozitivni.
– Dobili smo potvrdnu informaciju od djelatnika spalionice da je alarmni uređaj koji signalizira radioaktivnost u nekoliko navrata reagirao. U takvim slučajevima zakon naređuje da se kamion mora izdvojiti te isprazniti da bi se obavila kontrola materijala. Znamo da kamioni nisu blokirani, jednostavno materijal je završio u spalionici, kaže Menis te potvrđuje da se pitanje rada tršćanske spalionice odnosi i na susjedne zemlje Hrvatsku i Sloveniju.- Mislim da je vrijeme da se obavi stručna analiza o posljedicama na zdravlje građana. Mi dan-danas ne znamo što se stvarno tamo spaljuje, dodaje Menis.
Trećina otpada postaje otrovni pepeo
Rad spalionice već duže vrijeme zaokuplja tršćansku javnost koja je sve više zabrinuta zbog sve jačeg uvoznog pritiska. S obzirom na to da je gradska vlast puno uložila u program diferenciranog prikupljanja gradskog smeća, građani koji se ne pridržavaju pravila korištenja posebnih kontejnera za papir ili plastiku podliježu plaćanju globe. Ukoliko takav sustav prikupljanja otpada donese dobre rezultate, to će se negativno odraziti na rad spalionice jer će se smanjiti količina otpada. Stoga je proturječno da grad koji ulaže u sustav diferenciranog prikupljanja otpada s druge strane održava postrojenje spalionice, koja da bi bila rentabilna mora uvoziti otpad.Uzgred, valja znati da se trećina spaljenog otpada pretvara u pepeo koji opet treba negdje zbrinuti jer je otrovan: od tone otpada ostaje oko 300 kilograma pepela.
- Znamo da se dio pepela iz Trsta izvozi u Njemačku, dok se dio odlaže u srcu regije Friuli-Venezia Giulia u deponij koji je izgrađen kod mjesta Cormons. Spalionica za Trst nije dobro rješenje.To je svima jasno, a ipak nitko ništa ne čini da se situacija promijeni, veli Menis.
