Obrazovni sustav

Učitelji protiv obaveznog testiranja, buni ih i situacija s maskama: “Djeci stvaramo nepotreban strah i traumu”

Ljerka Bratonja Martinović

Dusko Jaramaz/PIXSELL

Dusko Jaramaz/PIXSELL

Covid-potvrde nemaju zakonsko uporište. Nismo za takav način razdvajanja učitelja, takvo je ponašanje štetno za sve zaposlene, kaže Ana Tuškan



ZAGREB – Predstavnici učitelja i profesora podijeljeni su oko mogućeg uvođenja COVID-potvrda zaposlenima u sustavu obrazovanja: učiteljski sindikat najavljuje da će u slučaju takve odluke poduzeti pravne mjere jer tvrde da Vlada za to nema zakonskog temelja, dok sindikat srednjih škola smatra da poslodavac u slučaju uvođenja COVID-potvrda mora necijepljenim nastavnicima platiti redovito testiranje na tjednoj bazi.


Naznake iz Vlade o mogućem uvođenju takvih potvrda u škole zasad su kontradiktorne – ministar Fuchs izjavio je da bi to bilo tehnički komplicirano i teško provedivo te da prednost daje cijepljenju, dok je ministar Božinović jučer rekao da se tako nešto zasad ne planira »ali se o tome razmišlja«.


– Od njih smo navikli na kontradiktornosti, a dok jedan ministar govori jedno, a drugi drugo, teško je stvoriti povjerenje da se radi o mišljenju medicinske struke, komentira Ana Tuškan, predsjednica Glavnog vijeća Sindikata hrvatskih učitelja (SHU).




Problem je, kaže, što COVID-potvrde za učitelje nemaju uporišta u zakonu, a ako se Vlada odluči uvesti ih, taj će sindikat, najavljuje Tuškan, tražiti preispitivanje zakonitosti i ustavnosti takve odluke.


– Covid-potvrde nemaju zakonsko uporište. Nismo za takav način razdvajanja učitelja, takvo je ponašanje štetno za sve zaposlene, kaže Tuškan te navodi da je visoki postotak učitelja prebolio COVID-19, ali nemaju potvrde o tome niti su evidentirani, jer ih se, kaže, slalo kući bez testiranja.


»Svi su učitelji najmanje triput bili u samoizolaciji, a podataka o tome koliko nas je preboljelo infekciju uopće nema«, veli čelnica SHU-a.


S njome se samo donekle slaže Nada Lovrić, predsjednica Nezavisnog sindikata srednjih škola Hrvatske. Poslodavac je, kaže, taj koji u specifičnoj situaciji u kakvoj se nalazimo može propisati obvezu zaposlenima, ali je u tom slučaju dužan i platiti testiranje onima koji nisu cijepljeni i morali bi se u slučaju uvođenja COVID-potvrde testirati dvaput tjedno da bi mogli raditi u razredu.


– Sindikat neće dozvoliti uvođenje COVID-potvrda ako se testiranje bude moralo plaćati. Ako ga poslodavac od nas traži, neka plati, poručuje Lovrić. Isto tako, podsjeća, poslodavac nastavnicima plaća i sanitarnu knjižicu kojom potvrđuju da ne boluju od neke zarazne bolesti.


Lovrić ističe da se učitelje i nastavnike neopravdano apostrofira kao izvor zaraze i nad njima provodi pritisak. »Tri puta sam bila u samoizolaciji, i to uvijek zbog učenika. Cijepilo se 56 posto nastavnika, dio ih je prebolio zarazu, a dio se ne želi ili ne smije cijepiti.


Treba za njih imati razumijevanja, imam kolegicu koja je trudna i liječnik joj je preporučio da se ne cijepi drugom dozom«, navodi Lovrić.


Mali je broj nastavnika koji je tijekom pandemije prenio zarazu, kaže sindikalna čelnica.


»U srednjim školama to su mahom učenici, a u Vladi uporno izvlače dvije javne službe, zdravstvo i obrazovanje, kao kliconoše i stigmatiziraju ljude u sustavu«, ljuti se Lovrić.


Smeta je što se Vlada služi ultimatumima, jer to izaziva otpor u ljudima, a kaže i kako su za uvjeravanje građana u potrebu cijepljenja osmišljene potpuno krive kampanje. Potpuno pogrešnom smatra retoriku kojom se hrvatske građane dijeli na cijepljene i necijepljene, »kao da nam nije dosta podjela«.


U učiteljskom sindikatu posebno negativno gledaju na epidemiološki okvir vezan uz nošenje maski jer se, kažu, djeci šalju pogrešne poruke i stvara nepotrebni strah i trauma.


– Nevjerojatno je da u školama nosimo platnene maske, a kad se netko u razredu zarazi, učitelj bi trebao staviti medicinsku masku i vizir. To, kao prvo, daje poruku da platnene maske nisu zaštita, a kao drugo, djeci se stvara trauma. Učitelj mu najednom izgleda kao SF-lik, a pitaju se kad će mene poslati doma i tko je sljedeći na redu za samoizolaciju, veli Tuškan.


Kad se govori o tome da će u samoizolaciju djeca koja sjede lijevo i desno od zaraženog učenika, nitko ne misli o tome s kim se taj učenik družio za vrijeme odmora i nakon škole.


»Kako će se osjećati učenik iz zadnje klupe koji zna koliko se zapravo družio s tim zaraženim djetetom?!« pita se čelnica SHU-a za koju su takva pravila nelogična i apsurdna.